Da li su ispadi onih koji se nazivaju navijačima Zrinjskog, na dan utakmice sa Veležom, označili početak predizborne kampanje za lokalne izbore u Mostaru?
Počele su aktivnosti proizvodnje straha u cilju homogenizacije etničkih grupa. To su metode koje su godinama primjenjivane i koje su donosile pozitivne rezultate za samozvane vođe tih istih naroda. Počelo je, ali s obzirom da 12 godina nije bilo izbora i da su svi ove proglasili ‘istorijskim’, za očekivati je pojavu novih alata u proizvodnji straha. U tom kontekstu treba posmatrati i događanja od 8. avgusta ove godine. Naime, predstavljeno je to kao huliganski incident grupe navijača Zrinjskog na dan održavanja lokalnog derbija. Nisam siguran da se radi o grupi navijača, jer oni nisu imali nikakvih navijačkih obilježja, niti su na bilo koji način govorili o predstojećem derbiju. Njihova odjeća, način kretanja, pozdravljanja te rušilačke aktivnosti jako su podsjećali na slične neofašističke grupe koje egzistiraju širom Evrope. Tim više što ovakve grupe redovno susrećemo u gradu prilikom svih posjeta Partizanskom spomen groblju, koje je njihova kontinuirana rušilačka meta. Dakle, vjerujem da se radi o sprezi politike i od politike organizirane grupe mladih ljudi s ciljem proizvodnje straha. Doda li se tome činjenica da nikada nitko od tih nije procesuiran, te da od rata do sada imamo 29 neriješenih ubistava počinjenih iz nacionalističkih razloga, onda ove moje teze, čini mi se, imaju smisla. Ukratko, sve jako podsjeća na atmosferu 1990-ih. I tada su se najprije pojavile grupe u crnim uniformama, a onda je došlo sve drugo.
Tome je prethodilo Milanovićevo odlikovanje Zlatana Mije Jelića, koji je optužen za ratne zločine nad bošnjačkim civilima na području Mostara?
Ne treba biti naivan i misliti da je politika Dragana Čovića autonomna. Pa delegacija HDZ BiH je ovih dana otišla u Zagreb položiti cvijeće na grobove Franje Tuđmana i Gojka Šuška i tako ozvaničiti početak predizborne kampanje za predstojeće lokalne izbore u BiH. Jasna je to poruka koju HDZ BiH s grobnih mjesta tvoraca ideje podjele BiH i tvoraca u Hagu presuđenog udruženog zločinačkog pothvata šalje javnosti. Spomenuta odlikovanja su vratila dio bošnjačkog biračkog tijela u 1993. godinu, a posljedica je jasna. Što je biračko tijelo etnički homogenije, ideja o podjeli BiH je jača, a ciljevi UZP-a snažniji. Ako prilikom dodjele priznanja predsjednik Milanović još izjavi da svi osuđeni u Hagu nisu ratni zločinci, poruke, ali i posljedice su i jasne, ali nažalost i opasne. To nisu prijateljske geste. Bosni i Hercegovini ne trebaju verbalni izljevi prijateljstva i podrške, Bosni i Hercegovini trebaju mali ljudski izrazi prijateljstva i konkretne akcije u duhu održanja njene osobenosti. Sve drugo je licemjerstvo i u duhu je njene razgradnje. Krajnje je vrijeme da nas i Hrvatska i Srbija ostave na miru i puste da sami pospremimo svoju kuću. Ja volim reći, a to sve objašnjava: kad neko u Zagrebu pusti vjetar, u Mostaru opasno zasmrdi.
Očekujete li da bi situacija mogla eskalirati do izbora, ali i nakon izbora, u zavisnosti od rezultata?
Eskalirat će sigurno, ali ne očekujem neke krajnje ekstremne aktivnosti. Medijski će se ići do krajnjih granica neukusa, primitivizma i ratnohuškačke retorike. Stvarat će se atmosfera opsade s početka 1990-ih. To po pravilu ima za cilj homogenizaciju po etničkoj osnovi. Ako se to desi, u Mostaru će ostati isto stanje i iste politike. Ako se pak desi čudo, pa na izborima dobar dio izbornog kolača uzmu stranke građanske orijentacije, pojavit će se snažna kampanja o ugroženosti naroda, o majorizaciji, pozivat će se države matice i one će se svesrdno uključiti u kampanju te snažno doprinositi destabilizaciji cijele države. U tim okolnostima strah će reducirati slobodu kretanja i ponovo bivšu ratnu liniju središnjom ulicom Mostara pretvoriti u nevidljivu, ali stvarnu granicu što i jeste krajnji cilj politika sada vladajućih opcija.
