Crnačko stanovništvo Amerike i dalje se suočava s izazovima pandemijskog tržišta rada, kao što se suočavalo i prije pandemije, ali postoje znakovi pravog napretka. Rast plaća tog stanovništva je veći nego rast plaća ukupnog stanovništva i nešto je veći od inflacije. Nadalje, Afroamerikanci bilježe pomak i u samom zapošljavanju, konkretno više ih se zapošljava u bolje plaćenim djelatnostima i na bolje plaćenim radnim mjestima. To je kratki zaključak Vijeća ekonomskih savjetnika predsjednika Sjedinjenih Država Joe Bidena objavljen na mrežnim stranicama Bijele kuće 24. kolovoza. I sve navedeno u tom dokumentu je točno, ali budućnost radnih mjesta i visine plaća crnačkog stanovništva je neizvjesna, možda i sumorna.

Istoga dana kada je Vijeće ekonomskih savjetnika objavilo svoj dokument New York Times je objavio opširan članak naslovljen "Što će se dogoditi s postignućima crnačkih radnika u slučaju recesije?" koji su napisali, koristeći i podatke Vijeća ekonomskih savjetnika, Talmon Joseph Smith i Ben Casselman. Oko 3,5 milijuna Afroamerikanaca je u ožujku i travnju 2020. godine, u vrijeme lockdowna, ostalo bez posla i njihova je nezaposlenost dosegla 16,8 posto, kolika je bila i na vrhuncu krize koja je izbila 2008. godine. Nezaposlenost među bjelačkim stanovništvom tada je bila 14,1 posto. Međutim, u protekle nešto više od dvije godine američka ekonomija zabilježila je najbrži oporavak ikada i njega su osjetili svi radnici, bez obzira na rasnu ili etničku pripadnost.

U srpnju ove godine nezaposlenost crnačkog stanovništva bila je šest posto, tek nešto više od rekordno niske u pretpandemijskoj 2019. godini. Istodobno, afroameričkom stanovništvu plaće su rasle brže nego ikada. Ta postignuća sada su ugrožena. Američka država, ponajprije Bijela kuća i Federalne rezerve, američka središnja banka, razmišljaju kako suzbiti inflaciju, a da to ne izazove recesiju. Inflacija rezultira padom realnih zarada, recesija zatvaranjem radnih mjesta, a i jednim i drugim moglo bi biti, vjerojatno i hoće, pogođeno crnačko stanovništvo, ali i druge manjine. U slučaju krize upravo su pripadnici rasnih i etničkih manjina (ali i drugih teško zapošljivih skupina poput invalida i slabo obrazovanih) oni koji prvi gube posao i oni koje se u razdoblju oporavka zadnje zapošljava.

Federalne rezerve se protiv inflacije bore povećanjem kamatnih stopa. Ta mjera je očekivana, ali ona utječe na nezaposlenost. Zbog povećanih troškova zaduživanja potrošači manje troše, posebno na trajna dobra, manje su spremni investirati u nešto što bi im inače moglo biti potrebno ili dobrodošlo i time smanjuju pritisak na cijene čime, u teoriji, pogoduju stavljanju inflacije pod kontrolu. No zbog toga se smanjuje potreba za radnicima, a s obzirom na to da su radnici manje potrebni, jasno je da se smanjuju i njihove plaće. Prema podacima objavljenim lani u magazinu Forbes, plaće crnačkog stanovništva su 30 posto manje od prosječnih plaća bjelačkog stanovništva, izraženo u dolarima oko 10.000 godišnje. U srpnju je stanje na nacionalnoj razini bilo dobro, otvoreno je 528.000 novih radnih mjesta, nezaposlenost je pala na 3,5 posto. No već podatak o postotku nezaposlenosti ukazuje na strukturne probleme koji rezultiraju ranjivošću crnačkog stanovništva. Naime, nezaposlenost među njima obično je dvostruko veća nego ukupna nezaposlenost.

U srpnju je Lawrence Summers (ministar financija u vladi predsjednika Billa Clintona čiji je bio i ekonomski savjetnik, baš kao i predsjednika Baracka Obame) zajedno s Olivierom Blanchardom i Alexom Domashem objavio članak u kojem je nagovijestio loše vijesti za Federalne rezerve. Članak je objavio Institut Peterson za međunarodnu ekonomiju, a zaključak je autora da bi Federalne rezerve trebale dopustiti da se nezaposlenost poveća na pet posto kako bi inflacija bila pod kontrolom. To bi za crnačko stanovništvo bilo veoma loše i to bi značilo da bi među njima nezaposlenost porasla vjerojatno na deset posto, čime bi mnoga postignuća ostvarena nakon lockdowna bila naprosto izbrisana. Summers je u jednom intervjuu kazao da žali zbog takvog ishoda, ali da je on, u određenoj mjeri, neizbježan. "Alternativa je, pretvarajući se da tržište rada može ostati ovako 'vruće', da postavimo pozornicu za pogreške koje smo počinili sedamdesetih i u konačnici za znatno snažniju recesiju, uz zadržavanje inflacije", izjavio je Summers. Za njega se trenutačno prije svega radi o tehničkoj prosudbi na temelju koje treba djelovati, a ne o tome koliko tko mari za nezaposlenost ranjivih skupina.

Kako će proći ranjive skupine pojasnio je William Darity mlađi, profesor na Sveučilištu Duke koji je proučavao jaz među zaposlenima zasnovan na rasi. Za njega je nedvojbeno da praktično jedini instrument koji Federalne rezerve koriste u suzbijanju inflacije, podizanje kamatnih stopa, povećava nezaposlenost. "Svejedno je radi li se o inflaciji ili povećanju nezaposlenosti – to će imati neproporcionalan utjecaj na crnačke radnike", kazao je Darity.

Summersu su se usprotivili ekonomisti lijeve provenijencije ustvrdivši da afroamerički radnici ne bi trebali biti kolateralna žrtva borbe protiv inflacije. Ekonomist sa Sveučilišta Howard William Spriggs upozorio je da se sposobnost Federalnih rezervi u suzbijanju inflacije precjenjuje, posebno zato što je ona dijelom prouzročena globalnim problemima, a istovremeno se podcjenjuje šteta koju Federalne rezerve mogu proizvesti u slučaju da pretjerano povise kamate. Pojedini ekonomisti smatraju da Federalne rezerve ne bi primarno trebale razmišljati o ukupnoj nezaposlenosti, nego o nezaposlenosti crnačkog stanovništva. Američka središnja banka smatra da je nezaposlenost od četiri posto dugoročan cilj, ali to bi za crnačko stanovništvo značilo da je među njima osam posto nezaposlenih.

Jedna od dobitnica trenda u posljednje dvije i pol godine je Menyuan Jordan. New York Times u navedenom članku piše da je ta socijalna radnica nakon lockdowna našla novo radno mjesto, poslodavac joj je platio dodatno školovanje, a godišnja plaća povećana joj je za 13.000 dolara, na 42.000, što znači da je uspjela dosegnuti medijalnu plaću bjelačkog stanovništva. Danas živi mnogo bolje i socijalno mirnije nego prije pandemije, ali sada je sve to ugroženo. Američka administracija je optimistična kada je riječ o očuvanju dosegnute razine, pa i povećanja plaća i generalno nastavka dobrog trenda za Afroamerikance.

Budućnost je drugačija gleda li se očima analitičara Goldman Sachsa koji tvrde da povećanje plaća mora biti ne samo obuzdano, nego i da plaće moraju biti smanjene kako bi se postigli inflacijski ciljevi Federalnih rezervi. A FED je u paradoksalnoj poziciji: žele da tržište rada bude na pretpandemijskoj razini, a to podrazumijeva stalnu visoku zaposlenost, istodobno su svjesni da to nije moguće postići bez stabiliziranja cijena, a nitko ne zna kako stabilizirati cijene i pritom ne izgubiti radna mjesta i smanjiti realne dohotke.