Iako se Italija obično predstavlja kao zemlja nestabilnih vlada, u njoj posljednja tri mjeseca vlada neobično političko jedinstvo. Gotovo sve parlamentarne političke stranke podržavaju tehnokratsku vladu bivšeg predsjednika Evropske centralne banke Marija Draghija. U toj vladi sjede i predstavnici populističkog Pokreta 5 zvjezdica, s kojim se uspoređivao naš Živi zid, i ekstremno desna Liga bivšeg premijera Mattea Salvinija, konzervativna Naprijed Italijo Silvija Berlusconija, liberalna Živa Italija Mattea Renzija, ljevičarski demokrati i socijaldemokrati itd.
Jedinstvo cijelog političkog spektra opravdava se izvanrednom situacijom vezanom uz pandemiju. Istovremeno, podjela funkcija između glavnih stranaka omogućuje i podjelu velikog evropskog paketa pomoći za zemlju EU-a koja se prva suočila sa strašnim posljedicama Covida-19. No dogovor o tehničkoj vladi je imao i jednu pomalo neočekivano političku posljedicu – potaknuo je rast jedine veće stranke koja je ostala izvan vladajuće koalicije. Stranka Talijanska braća nazvana je po prvom stihu talijanske himne, a vodi je Giorgia Meloni. Na izborima prije tri godine osvojila je svega 4,4 posto glasova. Sada ankete predviđaju da bi do izbora, koji se moraju održati do sredine 2023., mogla postati najveća talijanska stranka.
Talijanska braća nasljednici su Talijanskog socijalnog pokreta, koji su 1946. formirali fašistički funkcioneri koji se nisu željeli odreći donedavno vladajuće ideologije. Osobito tokom 1990-ih, ovi "postfašisti" bili su obično vjeran partner Silviju Berlusconiju, ali uvijek na poziciji "druge violine". Posljednjih godina Berlusconija je s trona lidera talijanske desnice smijenio radikalniji Matteo Salvini iz Sjeverne lige. Sada se predviđa da bi radikalnog Salvinija mogla smijeniti još radikalnija Meloni.
Osim sudjelovanja u tehničkoj vladi s ljevičarima, Salvini je učinio nekoliko pogrešnih koraka koji mu ugrožavaju poziciju na desnici. Prije svega, 2019. srušio je vladu u kojoj je bio potpredsjednik u nadi da će izazvati izbore i postati premijer. Umjesto izbora, omogućio je preslagivanje koje ga je izbacilo iz kombinacija za vlast. Otada Salvini planira svoj povratak. No ako Meloni i njezina stranka preteknu Salvinijevu Ligu, sve što će mu se ponuditi bit će ponovno mjesto zamjenika. Tehnička vlada zasad je spriječila prijevremene izbore, no kada bi do njih uskoro došlo, desnica bi gotovo sigurno imala većinu, pri čemu tempo više ne diktiraju konzervativci, već dvije frakcije ekstremne desnice.
Meloni se u medijima već najavljuje kao moguća prva talijanska premijerka. No umjesto pozitivnog pomaka, njezina kontrola nad državom vjerojatno bi značila značajno nazadovanje u pogledu ljudskih prava. Za razliku od Salvinija, čija su glavna meta migranti Afrikanci, Meloni je najglasnija kao kritičarka ravnopravnosti LGBT osoba. Redovita govornica na protestima protiv LGBT prava profilirala se u jednu od najpoznatijih protivnica legalizacije istospolnih brakova i zakona koji zabranjuju diskriminaciju na temelju seksualne orijentacije.
Činjenica da moguća premijerka dolazi iz stranke koja je nasljednica Mussolinijeve organizacije i koja se nikada nije odrekla neofašističke simbolike mogla bi šokirati dio javnosti izvan Italije. No u toj zemlji il Duce za mnoge je pozitivna povijesna ličnost i obrana njegovog nasljeđa ne smješta stranku automatski na marginu. Talijanska braća, kao i njihova liderica, uostalom nisu nova pojava. Stranka kojoj je slogan "Bog, domovina, obitelj" već je bila na vlasti, kao manji partner Berlusconiju. Osim toga, na regionalnim izborima u septembru prošle godine ova stranka uspjela je preuzeti vlast u regiji Marke, koja je ranije smatrana bastionom ljevice. Postfašistički kandidat Francesco Acquaroli prvi je desničarski predsjednik ove regije još od kraja Drugog svjetskog rata. Pobjedu mu nije ugrozilo ni otkriće da je prije izbora sudjelovao na proslavi obljetnice Mussolinijevog Marša na Rim.
