Gotovo paralelno s početkom Putinove "specijalne vojne operacije" startale su i posebne kontranapadne aktivnosti Zapada, namijenjene – kako je u travnju 2022. izlanuo američki ministar obrane Lloyd Austin – "slabljenju" Rusije. Joe Biden tih je dana svečano najavljivao kako će "rubalj biti pretvoren u ruševine", Antony Blinken da će Rusija postati "izoliranija na svjetskoj pozornici nego ikad", a šef CIA-e William Burns kako će "dugoročna šteta biti nanesena ruskom gospodarstvu i generacijama Rusa". "Naš je strateški cilj osigurati da ruska invazija na Ukrajinu... bude strateški neuspjeh za Putina. To znači... da će Rusija platiti dugoročniju cijenu u smislu elemenata svoje nacionalne moći", objasnio je u ljeto 2022. američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan.
"Cjelokupnost naših sankcija i kontrola izvoza uništava rusko gospodarstvo", pohvalio se Biden u ožujku 2022. "Ruski financijski sektor je na aparatima... Ruska vojska, kako bi popravila vojnu opremu, uzima čipove iz perilica i hladnjaka, jer nemaju više poluvodiča. Ruska industrija je u rasulu! A Kremlj je taj koji je usmjerio rusko gospodarstvo na put uništenja... Želim biti vrlo jasna: Sankcije su ovdje do daljnjega!", zadovoljno je u jesen iste godine s govornice EU parlamenta zborila predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen. Takva retorika zapadnih dužnosnika nije se promijenila ni do travnja 2024., kada je Blinken inzistirao da je "uvjeren" da je njegova administracija postigla "poraz" i "strateški debakl za Rusiju", koja je sada "vojno, ekonomski i diplomatski slabija".
Doduše, ne slažu se baš svi s takvim "optimističnim" procjenama. "Ovdje i sada, sankcije su razočarale", ustvrdio je u veljači Edward Fishman, bivši dužnosnik State Departmenta koji je nadgledao američke sankcije Rusiji. Istog mjeseca je Financial Times (FT) objavio članak pod naslovom "Iznenađujuća otpornost ruskog gospodarstva" u kojem se prikazuje kako je ono u 2023. raslo brže od svih G7 konkurenata, ali i da Međunarodni monetarni fond predviđa jednaku dinamiku u tekućoj godini. Štoviše, takav uzlet je "iznenadio" MMF-ovce koji su zato pomjerili svoje projekcije rasta s 1,1 na 3,2 posto. Nijedna europska država – osim Srbije s 3,5 posto – nema takvu perspektivu, dok je SAD na 2,7 posto.
Eksplozivno povećanje plaća osjeća se u cijelom socioekonomskom spektru. Tako tkalci, koji su u prosincu 2021. zarađivali 250-350 dolara mjesečno, sada mogu zaraditi čak 1.400, dok je prosječna plaća međugradskih vozača kamiona porasla 38 posto
Međutim, kao najdrskija pljuska u lice ukrajinskim sponzorima stigla je vijest da je Rusija upravo postala četvrto najveće gospodarstvo u svijetu – mjereno prema paritetu kupovne moći (PPP) – pritom prestigavši Njemačku i Japan. Inače, PPP je omjer cijena u nacionalnim valutama iste robe/usluge u različitim zemljama i točniji je odraz komparativne ekonomske snage od jednostavnog BDP izračuna.
Svakako, jedan od generatora takvog rasta je ponovno oživljavanje sovjetskih tvornica u centralnoj Rusiji, koje rade danonoćno da bi adekvatno servisirale nacionalne vojne potrebe. "Neke od regija s najlošijim rezultatima odjednom su počele rasti. Proizvodne regije, područja u kojima ima puno obrambene i srodne industrije", predočila je politologinja Ekaterina Kurbangaleeva. I dok su se, navodi FT, "na početku rata zapadni političari nadali da će učinak sankcija i inflacije pomoći da se ruska javnost okrene protiv rata, s lakšim novčanikom i praznijim hladnjakom koji će djelovati kao protuteža proratnoj propagandi na državnoj televiziji", to se nije dogodilo. Zapravo, više od dvije godine kasnije, "televizija i hladnjak su usklađeni", kaže Kurbangaleeva.
Da takva – kako su je neki nazvali – "keynesijanska vojna ekonomija" zaista daje planirane plodove sugerira i analiza Instituta za proučavanje rata. "Ruska obrambena industrija proizvodi tenkove, topništvo i streljivo 24/7, 365 dana u godini. I to nije nešto s čime se NATO zasad može nositi", stoji u izvješću. To je potvrdio i Blinkenov zamjenik Kurt Campbell izjavivši: "Procijenili smo tijekom posljednjih nekoliko mjeseci da se Rusija gotovo potpuno vojno rekonstruirala... Novootkrivene sposobnosti Moskve predstavljaju dugoročni izazov stabilnosti u Europi i prijete NATO saveznicima."
Očekivano, povećana potražnja za radnom snagom sa sobom je donijela i – rast plaća. "Realne plaće vrtoglavo rastu. Imate ljude koji su jedva zarađivali novac prije invazije... koji odjednom imaju ogromne svote novca", upućuje Janis Kluge, stručnjakinja za rusko gospodarstvo s njemačkog Instituta za međunarodne i sigurnosne poslove. Konkretno, realne plaće porasle su za gotovo 14 posto, a potrošnja dobara i usluga za oko 25 posto, navodi Rosstat, ruska državna agencija za statistiku. Ove godine se čak očekuje i daljnji rast realnih plaća do 3,5 posto, prema ruskom Centru za makroekonomske analize i kratkoročne prognoze, dok stopa nezaposlenosti – koja je 2022. lelujala između sedam i osam posto – iznosi 2,6 posto. Riječ je o rekordno niskoj postsovjetskoj brojci.
To eksplozivno povećanje plaća, ističe FT, osjeća se u cijelom socioekonomskom spektru, dramatično mijenjajući život većine Rusa. Tako tkalci, koji su u prosincu 2021. zarađivali 250-350 dolara mjesečno, sada mogu zaraditi čak 1.400, dok je prosječna plaća međugradskih vozača kamiona porasla 38 posto na godišnjoj razini. Za mnoge Ruse postoji osjećaj da im financije idu nabolje, pri čemu njih tek 14 posto svoju financijsku situaciju ocjenjuju kao "lošu", a jedan posto kao "vrlo lošu", što je najniže od početka vođenja Rosstatove evidencije 1999. godine. Uostalom, Svjetska banka prošle je godine uvrstila Rusiju na popis zemalja s visokim dohotkom.
Istodobno, zapadne sankcije, kao i sukladno državno nametnuta kontrola kapitala, nasukale su sredstva bogatih građana unutar zemlje, što je djelovalo blagotvorno za luksuzni sektor i podarilo Moskvi i Sankt Peterburgu "izgled modernih gradova u usponu". "Ljudi imaju puno novca, nemaju ga gdje potrošiti, pa ga troše na iskustva. Ako su ranije podizali novac, otvarali neke račune, kupovali stanove u Crnoj Gori, sada je sav taj novac u zemlji", govori Anton, ugostitelj iz Sankt Peterburga. A s obzirom na to da novac ne curi iz države, nacionalni vanjski dug smanjio se za 3,4 posto na godišnjoj razini, s 326,6 na 306,1 milijardi dolara.
U 2023. bankrot je objavilo 22,1 posto više njemačkih tvrtki nego u 2022. godini, dok je u prvoj polovici 2024. zahtjev za objavom stečaja podnijelo 41 posto više poduzeća nego u istom razdoblju lani, od kojih je 162 s prometom većim od deset milijuna eura
Rostic's, nasljednik ruskog KFC-a, ove godine planira otvoriti 100 novih trgovina, a potrošnja kave za van u zemlji nikada nije bila veća. Domaći turizam također napreduje pa je potražnja za unutarnjim letovima naglo porasla; premda su i cijene zrakoplovnih karata skočile. "Gotovo prvi put, zrakoplovnim kompanijama postalo je isplativo letjeti diljem Rusije", kaže djelatnik ruske tvrtke za rezervacije putovanja. Rast prihoda povećava i pritisak na kupovinu trajnih dobara poput boljeg stanovanja ili automobila, tvrdi Olga Belenkaja, voditeljica odjela za makroekonomsku analizu u brokerskoj kući Finam. "Gotovo svi koje znam, a koji su napustili Rusiju nakon veljače 2022. i vratili se ili doputovali ovdje, kažu da je Moskva najbolji grad na svijetu", posvjedočio je jedan ruski oligarh za FT.
Zanimljivo je napomenuti i da je "indeks očaja" – koji uzima u obzir nezaposlenost, inflaciju i siromaštvo – u Rusiji na najzdravijim razinama ikad, unatoč visokoj inflaciji od 8,58 posto. Usporedbe radi, isti indeks je u Ukrajini upravo postigao jedan od najgorih rezultata ikada. Takva stvarnost, sugerira Aleksander Pavličenko iz ukrajinskog Helsinškog odbora, stvara određene "probleme". "Neka od (ukrajinske) djece koja su vraćena iz Rusije u Ukrajinu žele natrag u Rusiju na školovanje. Tamo su imala bolje uvjete i smatraju da će se tamo uspješnije ostvariti", kaže Ukrajinac.
Vrijedi dodati kako ni sankcije uvedene na ruska fosilna goriva nisu imale dugoročan učinak. Naime, prema Reutersu je u travnju ruski prihod od nafte i plina dosegnuo 14 milijardi dolara, što je gotovo dvostruko više nego u istom mjesecu prošle godine. I dok ruski izvoz ugljikovodika nije osjetio značajan pad, najveći kupac je i dalje – EU. Štoviše, u svibnju je Rusija (ponovo) prestigla SAD u prodaji plina Europi. I sam Washington je nastavio s uvozom ruske nafte krajem prošle godine, i to po cijeni puno višoj (74,9) od gornje granice od 60 dolara koju je G7 postavio u prosincu 2022., prema američkom Uredu za ekonomske analize.
I dok je Rusija, očito, u ekonomskom zamahu, što je s onima koji su upravo pokušali spriječiti takav scenarij? Recimo – Europa. Industrija eurozone je u srpnju doživjela najveći sunovrat proizvodnje od početka godine, a u stalnom padu je već 27 mjeseci – praktički od početka sankcija – i neće se tako skoro oporaviti, upozorava glavni ekonomist Hamburg Commercial Bank Cyrus de la Rubia. Pritom je najveći pad imala Njemačka, poznata i kao "motor Europe". Glavni razlog "kvara" u njemačkom stroju su nepouzdana opskrba energijom i visoke cijene zbog čega, prema istraživanju Njemačke industrijske i trgovačke komore (DIHK), nešto više od trećine kompanija razmišlja o smanjenju proizvodnje, odnosno o selidbi u inozemstvo. "Povjerenje njemačkog gospodarstva u energetsku politiku ozbiljno je narušeno. Tko to ne uvidi, svjedočit će na kraju deindustrijalizaciji naše zemlje", zaključio je zamjenik izvršnog direktora DIHK-a Achim Dercks.
Prije 24. veljače 2022. Nijemci su uvozili 55 posto plina iz Rusije, o kojem su ovisili industrija i domaćinstva. Nakon što je Berlin odlučio zatvoriti Sjeverni tok, pa onda dozvolio da njegovi partneri izvrše teroristički napad na tu najvažniju kontinentalnu energetsku infrastrukturu, sve je krenulo nizbrdo. U 2023. bankrot je objavilo 22,1 posto više njemačkih tvrtki nego u 2022. godini, dok je u prvoj polovici 2024. zahtjev za objavom stečaja podnijelo 41 posto više poduzeća nego u istom razdoblju lani, od kojih je 162 s prometom većim od deset milijuna eura. Primjerice, Deutsche Bahn, koji se nedavno smatrao draguljem u njemačkoj kruni i predmetom zavisti Europe, sada je najavio ukidanje 30.000 radnih mjesta. DIHK je prognozirao nastavak ovog uzlaznog trenda.
Zbog, jednostavno, daljnje materijalne nemogućnosti servisiranja sukoba u Ukrajini, Njemačka će, prema Reutersu, iduće godine prepoloviti podršku toj zemlji; unatoč dosadašnjim "dokad god je potrebno" obećanjima. A slično bi mogla napraviti i Velika Britanija, koja upravo doživljava eskalaciju pada kvalitete života. Naime, tamo je energetska kriza nakon uvođenja sankcija dovela do najvećeg povećanja apsolutnog siromaštva u zadnjih 30 godina, s 11,4 na 12 milijuna ljudi. To znači da sada 18 posto (!) Britanaca živi u apsolutnom siromaštvu. No, ni većina stanovništva EU-a nije oduševljena aktualnim ekonomskim stanjem. Tako građani u 21 od 27 zemalja Unije kažu da, iako im je već pala kvaliteta života, očekuju daljnju silaznu putanju.
"Prije dvije godine očekivali smo potpuno drugačiju igru, u biti onu u kojoj će Rusija doživjeti gospodarski pad potaknut padom izvoza i nezaposlenošću", prisjeća se Janis Kluge. Umjesto toga, kaže, nalazimo se u "skroz drugačijem scenariju". "Europske zemlje jako pate od 'bumeranga sankcija''', rekao je Alan Cafruny, profesor međunarodnih odnosa na američkom koledžu Hamilton, dok je Ksenia Kirkham, stručnjakinja za ekonomski rat na King's Collegeu u Londonu, kazala da je Europa sankcijama "pucala sama sebi u nogu" te potaknula Rusiju da "pobjegne zapadnim mehanizmima kontrole" i postane samopouzdanija. "Ako je cilj bio odvratiti Rusiju, onda su sankcije bile izrazito kontraproduktivne", zaključila je.
Ipak, najiscrpnije objašnjenje je ponudio James Galbraith, profesor ekonomije na Sveučilištu Texas u Austinu, primijetivši da se zapadna Europa uvođenjem sankcija "odsjekla od resursa koji su joj potrebni", u zamjenu za "odsijecanje Rusije od raznih stvari koje Rusiji zapravo i ne trebaju". "Ako se vratite na razdoblje prije uvođenja sankcija... rusko gospodarstvo bilo je jako kolonizirano od zapadnih tvrtki. To je vrijedilo za automobile, zrakoplove, sve od brze hrane do velikih trgovina... Velik broj njih je ili odlučio napustiti Rusiju ili je bio pod pritiskom da napusti Rusiju nakon početka 2022. Pod kojim su uvjetima otišli? Pa, od njih se tražilo, ako odlaze za stalno, da prodaju svoju kapitalnu opremu, svoje tvornice i tako dalje, recimo ruskom biznisu koji bi dobio kredit od ruskih banaka po vrlo povoljnim cijenama. I sada imate gospodarstvo koje juri naprijed i ima prednost u usporedbi s Europom zbog relativno niskih troškova resursa jer je Rusija veliki proizvođač resursa, nafte i plina, gnojiva i hrane. Stoga karakteriziram učinak sankcija zapravo kao dar ruskom gospodarstvu u određenim aspektima. A bit situacije je da se to ne bi dogodilo bez sankcija. Mogli smo imati rat i prošlo bi otprilike kako bi prošlo. Ali ruska vlada 2022. nije bila u poziciji prisiliti zapadne tvrtke na odlazak. Nije htjela, ne bi to učinila. Nije bila u poziciji prisiliti svoje oligarhe da biraju između Rusije i Zapada. Te je izbore nametnuo Zapad, a rezultati su zapravo u mnogočemu bili povoljniji za dugoročni neovisni razvoj gospodarstva Ruske Federacije."
