Komemoracije žrtvama "krvavog avgusta", odnosno niza ustaških pokolja nad stanovnicima sela zapadne Slavonije i izbjeglica s Kozare tokom osmog mjeseca 1942. još jednom su pokazale opću nebrigu predstavnika vlasti, od državne pa naniže, prema onima koji su u Drugom svjetskom ratu nastradali kao nevine žrtve ili poginuli kao antifašisti.

Izuzetak nije tako bila ni Sloboština kod Požege gdje je 16. avgusta održan komemorativni skup na kojem su se predstavnici Srba, antifašista i SPC-a, lokalnih organizacija SDSS-a i SDP-a te prijatelji iz Vukovara i Kozarske Dubice prisjetili žrtava ustaškog pokolja počinjenog 15. i 16. avgusta 1942. godine. Samo mjesto u kojem su ustaše pod komandom Maksa Luburića pobili izbjeglice s Kozare i pobacali ih u pet bunara, a potom likvidirali i mještane nekoliko sela, obilježeno je ruševinama.

Kod ostataka crkve Sv. Nikole iz 1789., a spaljene također 1942. godine, stoje ostaci spomenika srušenog 90-ih koji je prikazivao ženu s djetetom u naručju, rada Nikole Kečanina, s natpisom "Ti grobovi nisu rake, već kolevke novih snaga". To je jedino što podsjeća na nekadašnje spomen područje. Skulptura i brončani reljef sa spomenika dobili su krila, a spomen dom u kojem se nalazila bista narodnog heroja Jove Milanovića Crnje je spaljen. Da budu uklonjeni i zadnji ruševni ostaci tog zdanja, pobrinuo se boksač i proizvođač zdrave hrane Željko Mavrović koji je tu stigao 2004. godine. On je nakon uklanjanja građe dao zabetonirati temelje spomen doma kako bi imao prostor za izložbu bundeva, sve uz ciku snaša, svirku tamburica i još veselije medijske izvještaje u kojima ni riječju nisu bili spomenuti stradanje u tom selu niti zatiranje spomen obilježja.

- U početku smo surađivali. Željko Mavrović je rekao svojim zaposlenicama da nam za komemoracije pripreme sokove i kolače, ali smo se razišli nakon što je uzurpirao zemljište oko spomenika i crkve. Onuda je paradirao s bundevama i tikvama, a nije reagirao kad smo ga upozoravali da je na tom mjestu pobijen i u bunare pobacan veliki broj ljudi. A i Mavrović se kasnije razišao s ovim krajem - kaže nam Kata Holjevac, predsjednica antifašističkog udruženja iz Požege. Pokazuje ostatke Mavrovićevog carstva; napuštene zgrade s obje strane puta koji prolazi kroz selo.

Dolazimo do grobišta na kraju sela sa sedam skupnih raka u kojima su 1947. sahranjena tijela ekshumirana iz spomenutih pet bunara i drugih masovnih grobnica gdje su bila pobacana nakon pokolja. Pored njega je spomenik podignut 1959. i srušen devedesetih.

- Koliko možemo, osim područja oko crkve održavamo i ovo mjesto. Imamo radnu akciju košnje trave četiri do pet puta godišnje. Iz svojih smo džepova platili postavljanje ograde na grobištu i mramorne spomen-ploče na kojoj piše da je tu sahranjeno 1.368 ljudi, od kojih 1.165 Kozarčana i 203 domaćih žrtava. Pomoći nemamo ni od koga - priča nam predsjednica antifašista i dodaje da danas u Sloboštini u kojoj je po popisu 2011. živjelo 17 stanovnika, živi tek njih petoro. Mnogi su pomrli, neki su u inozemstvu zbog posla, neki se iselili.

- Sloboština je praktično mrtva, jer su kuće u ovom ratu, kao i 1941., srušene i spaljene. A kad su ih obnavljali, radilo se toliko loše da se ljudi nisu imali vratiti na išta. Ne može se doći u praznu kuću da nemaš motorke ni sjekire, namještaja ni posla - ističe Holjevac.

Monstruozan zločin ne smije da se zaboravi - Živko Goga

Član požeških antifašista Ranko Janković podsjeća na okolnosti zločina u kojem su pobijene 954 žene i 142 djece- Kaže da su ekshumaciju tijela iz bunara obavljali njemački zarobljenici koji su se zgražali nad svirepošću zločinaca.

- U zadnjih nekoliko mjeseci tri su spomenika devastirana. Klima protiv antifašizma ne jenjava jer ima onih kojima to odgovara. Trudimo se da sačuvamo tekovine antifašizma koje su utkane u hrvatsku i evropsku tradiciju, ali teško je to bez pomoći vlasti - rekao je Janković.

- Danas, 80 godina poslije, nismo obnovili spomenike koje smo trebali, ne zato što mi to nismo željeli nego zato što nismo imali podršku vlasti, od državnih a onda svih organa ispod njih. Iako smo ih zvali, nema predstavnika državne, lokalnih i regionalnih vlasti; nema nikoga osim antifašista, predstavnika srpskih organizacija i lokalnih rukovodilaca iz srpskih redova - naglašava požeško-slavonski dožupan Nikola Ivanović. No dodaje da će se narod dalje okupljati i tražiti obnovu spomenika.

- Sve je dokumentirano ali uvijek o tome moramo ponovo govoriti, jer se naša država od svojih prvih dana blagonaklono odnosi prema nastojanjima protagonista ustaške, odnosno neonacističke ideologije, da provuku kroz blato pobjednike u drugom svjetskom ratu i da ih pretvore u gubitnike - kaže predsjednik Saveza antifašističkih boraca (SABA RH) Franjo Habulin.

- To uvek treba da se kaže i nikad da se prećuti: stradali su samo zato što su bili Srbi pravoslavne vere, a Crkva je prepoznala njihovu nevinu žrtvu, naglašava požeški paroh Nikola Petrović koji je služio liturgiju u ruševinama crkve, a onda i pomen na grobištu.

- Treba da budemo složni i držimo se zajedno svi mi: Srbi, Hrvati i muslimani. Svi moramo živjeti zajedno jer smo svi na ovom prostoru braća po krvi. Razlike koje postoje nisu dovoljne da budemo neljudi - ističe paroh.

Ima tu i naših daljih rođaka – Savica Drvenica

Razgovarali smo i sa članovima SUBNOR-a iz Kozarske Dubice.

- Ovdje sam prvenstveno došao kao čovjek i antifašista. Na ovo stratište dolazimo od 2015. pogotovo što se zna da je tu završilo dosta Kozarčana. Zato osjećam da me nešto vuče da budem ovdje. A o tome što je tu učinjeno, ne smije se govoriti samo danas nego cijele godine jer taj monstruozan zločin ne smije da se zaboravi - rekao nam je Živko Goga, potpredsjednik općinskog odbora Socijalističke partije i odbornik u skupštini općine.

Savica Drvenica, kako kaže, došla je s drugima da se pokloni nevinim žrtvama.

- Trebali bismo svake godine dolaziti u većem broju. Ti su ljudi mučenički stradali, a ima tu i naših daljih rođaka jer je među pobijenima bilo i Dubičana. Kako smo s Kozare i okoline, dolazimo zbog njih, ali sve žrtve zaslužuju da im se oda pomen. Sada se i po BiH obilaze stratišta koja su do skora bila zapuštena. Vjerujem da će sjećanja moći ostaviti u nasljeđe mladima koji ne poznaju taj dio istorije - rekla je Drvenica.