Uber potvrdio dolazak: hrvatsko tržište ima puno potencijala, nezaposleni mogu postati naši vozači – naslov je članka u ‘Jutarnjem listu’ od prošle subote, a povodom gostovanja Anthonyja le Rouxa i Loica Amada, Uberovih direktora, na Weekend Media Festivalu u Rovinju. Novinarka zagrebačkog dnevnika iskoristila je priliku da malo popriča s dvojicom uspješnih biznismena. A malo, doduše, da i sama pokaže o čemu je točno riječ, po njezinu stavu, tamo gdje se ekonomski potencijal mjeri količinom općeg jada.
Ali prvo da se podsjetimo na već napisano o Uberu u ‘Novostima’. Posrijedi je alternativna taksi-služba koja je ponikla u Americi 2010. i koja se temelji na inovativnom biznis-modelu. Sama kompanija vlasnik je tek mobitelske aplikacije kojom se zainteresirani putnici na određenoj ruti povezuju sa slobodnim vozačima. Potonji nisu zaposleni u Uberu, nego su ugovorni korisnici aplikacije za koju kompaniji plaćaju 20 posto od zarade. Voze svoje automobile, sami ih tankiraju i popravljaju te sami sebi uplaćuju doprinose, ako su u stanju. Uber pak određuje cijenu vožnje, u pravilu tako konkurentne da istiskuje ostale taksi-servise, pa se u brojnim gradovima diljem svijeta održavaju demonstracije protiv Ubera, gdješto se donose zabrane njegova djelovanja, a ponekad i sami vozači bivaju fizički napadani. No oni, ti nesretni vozači, u prosjeku su puka sirotinja, često imigranti, nezaposleni očajnici koji po 15 sati dnevno sjede u vozilu i još ovise o ocjenama putnika za servilnost.
Mimo svih tih fakata, Amada njegova žurnalistička sugovornica radije pita strahuje li od hrvatske birokracije. Zatim prenosi kako ‘Amado s osmijehom i pomalo ponosno odgovara’ da je pokrenuo posao čak ‘i u Grčkoj’, na što sam dodaje ‘zamislite to’. Le Roux joj za to vrijeme tumači da se Uberova tehnologija razlikuje od drugih ‘pretvarajući zaposlenike u poduzetnike’, uz standardne laži kako dotični poduzetnici ‘u prosjeku zarađuju više od klasične konkurencije’; tu doista profitira samo Uber, i to masno.
‘Poručio je da je njihova platforma na kojoj je izgrađena tvrtka vrijednosti veće od 51 milijarde dolara primjenjiva i u drugim sektorima’, završava se izvještaj o Uberu. Pa da predložimo idući sektor, nadahnuti kolegičinim primjerom: neka to budu mediji, bolje da članke piše tko god. Novinari ne moraju biti zaposleni, nazivat će se poduzetnicima. A jednom ako i ona provede tjedan i mjesec bez ijedne vožnje na platformi baš slobodnog tržišta, s putničkom ocjenom nula, možda će shvatiti kome je sve baždarila taksimetar.
