Saborska zastupnica SDP-a Sabina Glasovac, koju su pratitelji parlamentarnih rasprava zapamtili po direktnosti, upućenosti i elokventnosti, posebno se istaknula u maratonskoj raspravi o ostavci ministra-plagijatora Pave Barišića. SDP-ove boje u Saboru brani i u ime Zadra i Zadarske županije, sredine sklonije HDZ-u; rođena Našičanka, u taj je grad došla studirati, pa je sada profesorica engleskoga i njemačkoga, koja među piscima posebno cijeni Krležu i Selimovića. Na predstojećim lokalnim izborima ukrstit će koplje za gradonačelničku poziciju s Božidarom Kalmetom, jednim od najkompromitiranijih hrvatskih političara.
Kakvi su vas ideali još prije 18 godina, dok ste studirali, ponukali da se učlanite u SDP i jeste li ih u međuvremenu, u bespućima stranačkog života, pogubili?
Borba za studentska prava bila je prva poveznica nekolicine mojih kolega i mene s Forumom mladih SDP-a, kojemu sam kasnije pristupila. Tada je naš interes bio poboljšati perspektive ljudi naše generacije. Danas to gledam kao mladenački bunt i ideale koje, vjerovali ili ne, još nisam izgubila.
Uvjerena sam da ministar Barišić neće dočekati kraj mandata. Njemačke će se institucije očitovati o njegovom plagiranju, a bude li ono tim rješenjem potvrđeno, sigurna sam da će biti smijenjen
Deklarirana ste ljevičarka, ali mnogi današnji SDP ne doživljavaju kao lijevu stranku. Kako se nosite s takvim kritikama?
Pravda, solidarnost, socijalna osjetljivost, ljudske slobode, pravo na različitost, zaštita prava i uvažavanje svih manjina. To su vrijednosti u koje vjerujem, to je moj način života. Mislim da je SDP stranka koja ih i teorijski i praktično najviše zagovara. Zato sam tu.
Kandidatkinja ste za gradonačelnicu Zadra, a protukandidat će vam najvjerojatnije biti Kalmeta, iza kojeg se godinama vuku afere i koji bi se uskoro mogao naći pred sudom.
SDP-u uopće nije važno tko će nam u Zadru biti protukandidat, jer ćemo se prema svima postaviti jednako. Više puta smo od gradonačelnika Kalmete zahtijevali ostavku, pogotovo u svjetlu dviju optužnica za ozbiljna kaznena djela. S ljudske strane, jasno mi je da je on u teškoj situaciji, jer je činjenica da je nakon podizanja optužnica izložen velikom pritisku i da je grad postao talac njegove sadašnjosti i vrlo neizvjesne budućnosti. U Zadru se tri godine ništa ne događa, a vođenje grada svelo se na održavanje hladnog pogona. Nema nikakve proaktivne politike i vizije, a to naši sugrađani ne zaslužuju.
Revidirati Vatikanske ugovore
Ne čini li vam se zanimljivim da afera Saucha ne silazi s naslovnica, a da se Kalmetu baš i ne spominje?
I dalje vjerujem da kolega Saucha nije kriv, ali vjerujem i u institucionalnu istragu, za koju se nadam da će brzo biti završena, pa ćemo vidjeti što se zapravo dogodilo. Činjenica je da su, čim se u javnosti pojavio nalaz Državne revizije, upravo Tomislav Saucha i SDP bili ti koji su od institucija zatražili da se istraga pokrene i stvari rasvijetle. Mislim da je to velika razlika između nas i HDZ-a. Saucha je i izišao iz stranke jer ne želi da nas njegov ‘slučaj’ opterećuje. S druge strane Kalmeta je i dalje gradonačelnik, unatoč optužnicama. Nije poduzeo ništa da njegov slučaj ne opterećuje Zadar, da ne opterećuje stranku – i dalje je predsjednik županijske organizacije HDZ-a. Stranka to od njega nije ni zahtijevala, što dosta govori o razini tolerancije na moguću korupciju u HDZ-u. Osim toga, vjerojatno će ponovno biti stranački kandidat za gradonačelnika. Pametnome dosta.
Saucha je izišao iz stranke jer ne želi da nas njegov ‘slučaj’ opterećuje. A Kalmeta je i dalje gradonačelnik, unatoč optužnicama. Mislim da je to velika razlika između nas i hdz-a
Bili ste među najaktivnijim zastupnicima u saborskoj raspravi o ministru Barišiću i njegovom plagijatu: očekujete li i dalje njegovu smjenu?
Uvjerena sam da ministar Barišić neće dočekati kraj mandata. Njemačke će se institucije očitovati o njegovom plagiranju, a bude li ono tim rješenjem potvrđeno, sigurna sam da će biti smijenjen. To će pokazati svu tugu i jad naše vlasti, koja će tako poručiti da ne vjeruje hrvatskim nego samo stranim institucijama. Znači, mišljenje Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, tijela koje je Sabor jednoglasno izglasao, Plenkoviću nije relevantno, ali će mu vjerojatno biti relevantno mišljenje strane institucije. To je jako loša poruka.
Predavali ste u školi, a vaši kolege nastavnici činili su okosnicu kurikularne reforme, koju je HDZ zaustavio i preusmjerio: je li time propuštena šansa da promijenimo nabolje barem nešto u sustavu obrazovanja?
Kurikularna reforma, koja je krenulo odozdo i koju su kreirali ljudi koji se svakodnevno susreću s problemima pa najbolje znaju što u sustavu valja promijeniti, bila je, usudit ću se reći, nešto najznačajnije što se u Hrvatskoj pokrenulo u posljednjih 26 godina. Smatram da je to bila jedina reforma koja je uspjela potaknuti entuzijazam u počesto uspavanom nastavničkom i obrazovnom korpusu, među ljudima koji rade iznimno težak i odgovoran posao za vrlo male plaće i koji su već pomalo umorni. Uspjelo ih se pokrenuti i probuditi u njima nadu da je promjena moguća: okupio se snažan ljudski potencijal stručnjaka koji su povjerovali da se događa nešto jako dobro. No proces promjene najednom je zaustavljen iz ideoloških i interesnih razloga, samo je presječen, a da se tim ljudima nitko nije zahvalio i objasnio im zašto moraju prestati raditi svoj posao. Proces je zaustavljen, a nije se ponudila neka nova vizija obrazovnog sustava. Budućnost kurikularne reforme, s obzirom na to kako je započela i koja ju je energija vodila prema cilju koji je trebao donijeti iskorak u području u kojem već desetak godina kasnimo za modernim zemljama i potrebama Hrvatske, sada je vrlo upitna. Mislim da smo se odrekli ulaganja u budućnost obrazovanja i u ono što je najvrjednije, a to su mladi ljudi. Znam da će vladajući insistirati na tezi da se reforma zapravo nastavlja, ali bojim se da je velika šansa zasvagda izgubljena i da ova Vlada neće napraviti ništa novo, pa će naša djeca i dalje biti osuđena na programe iz devedesetih, na zastarjele metode poučavanja i ocjenjivanja, na nedostatak izbornih predmeta i na osrednje strukovno obrazovanje, neusklađeno s tržištem rada.
Nedostatak školskog predmeta koji bi se bavio građanskim odgojem pokazuje rezultate, pa po nedavno provedenom istraživanju ispada da polovica srednjoškolaca smatra da je homoseksualnost bolest. Jeste li odustali od borbe za uvođenje građanskog odgoja u škole?
Nismo odustali. Za vrijeme SDP-ove Vlade tražili smo modele kako takav odgoj uvesti u škole, pazeći pritom da učenike ne opteretimo novim predmetom. U dobar dio škola građanski smo odgoj uveli eksperimentalno i kao međupredmetnu temu, a kroz kurikularnu reformu trebalo mu je pronaći značajno mjesto. Sada od toga nema ničega.
Mislite li da je vjeronauku mjesto u državnim školama?
Ja sam vjeronauk pohađala izvan škole. Išla sam u crkvu kao i cijela moja generacija i ne mogu reći da smo time nešto izgubili ili propustili. Religija treba imati nekakav prostor i u obrazovnom sustavu, ali nisam sigurna da to mora biti na način na koji se danas provodi u nastavnom planu i programu.
Treba li dakle revidirati Vatikanske ugovore?
Mislim da su stvorene sve predispozicije da se oni revidiraju.
SDP se treba repozicionirati
SDP ima novog predsjednika. Vas se percipiralo kao blisku suradnicu Zorana Milanovića i Ranka Ostojića, pa nas zanima kako vidite unutarstranačke frakcijske borbe: hoće li doći do profilacije na lijevoj stranačkoj sceni i želi li to SDP uopće?
Slažem se da bi se SDP na neki način trebao repozicionirati, da bi valjalo osvježiti stranački program koji u osnovi jest dobar, ali se mora prilagoditi novim društvenim okolnostima. Ključno je pojačati suradnju s mnogim društvenim čimbenicima koji nisu u stranci. To je ljudski potencijal koji može pridonijeti jačanju socijaldemokratskih ideja i pronaći rješenja kojima bi se te ideje sprovele u djelo. Tu je velik posao pred nama i kroz rad Savjeta SDP-a i kroz reorganizacije stranačke infrastrukture, ali i kroz društveni dijalog. Nisam u novom vodstvu stranke, nisam se kandidirala ni za Predsjedništvo ni za Glavni odbor SDP-a. Nastojat ću pomoći da ljudima koji vjeruju u nas i kojima smo slamka spasa u ovim lošim trendovima i događajima vratimo nadu u stranku i zajedno gradimo drugačije društvo.
Mnogi građani srpske nacionalnosti i dalje svoj glas daju SDP-u. Mislite li da bi ga Srbi u Zadru i vama trebali dati na predstojećim izborima i iz kojih razloga?
Zadar vidim kao grad kulturne raznolikosti, u kojem je 14 nacionalnih manjina. Manjinske su udruge prepoznatljive u društvenom životu, a srpska nacionalna manjina zasigurno je najznačajnija manjinska zajednica u Zadru. Želim da se suradnja s manjinama poboljša davanjem i financijske i svake druge podrške. Imamo Koordinaciju vijeća nacionalnih manjina, koja nema svoje predstavnike u Gradskom vijeću, ali oni sudjeluju na sjednicama. Mislim da je to važno i da su nacionalne manjine bogatstvo grada koje treba njegovati.
To lijepo zvuči, ali je problem u tome što su građani srpske nacionalnosti još uvijek u zapećku, pa i krivnjom SDP-a koji je dao nemali obol izostanku stambenog zbrinjavanja, neobnavljanju infrastrukture u selima sa srpskim stanovništvom i još mnogočemu. Namjeravate li to promijeniti, barem na lokalnoj razini?
Da, govorim li iz perspektive zadarskog SDP-a. Imamo dobru suradnju s predstavnicima srpske nacionalne manjine. Brojni su i članovi stranke te nacionalnosti, premda mi je to smiješno isticati s obzirom na to da ljude ne dijelimo prema nacionalnoj ili bilo kojoj drugoj pripadnosti. Oni sudjeluju u stranačkom radu i tretirani su kao i svi drugi, uvažava ih se i ima sluha za njihove probleme. Kada SDP preuzme vlast u Zadru, takve ćemo odnose prenijeti i na funkcioniranje grada, kako za Srbe tako i za ostale nacionalne manjine.
Konkretno, gdje je bio zadarski SDP kada je HDZ-ova vlast raščišćavala ostatke kuća srpskih građana, koje su 1990-ih minirane pod zaštitom države?
Zadarski SDP nikada nije prešutio neprimjerene izjave i postupke, ne samo gradonačelnika Kalmete nego i prethodnoga, Zvonimira Vrančića. Oporba smo i govoriti možemo, ali nismo u mogućnosti djelovati konkretno, kao što to može vlast. Vjerujem da ćemo to promijeniti u lipnju, a potom probleme o kojima govorite rješavati na drugačiji način – zajedno.
Određujete se kao feministkinja: s obzirom na to da je malo žena u Saboru, zalažete li se za ispunjavanje stranačkih kvota ili mislite da bi žene trebalo više motivirati da se aktivnije uključe u stranački život?
Mislim da u strankama ima dovoljno kvalitetnih žena i da bi se na svim listama trebale poštivati zakonom propisane kvote. I da, dok ne postignemo određene standarde u stranačkoj svijesti i ne shvatimo zašto je važno ne odricati se više od 50 posto izbornog potencijala, što čine žene u ovoj zemlji, zalagat ću se za mehanizme koji obvezuju stranke da poštuju zakonom propisane norme i standarde.
I sami ste bili izloženi seksizmu, kada ste trpjeli neprimjerena dobacivanja kolega iz Gradske skupštine Zadra: je li to nastavljeno i u Saboru?
Doživljavala sam neugodnosti i kao žena i kao SDP-ovka. Uz spomenute verbalne ispade, nekih su mi davnih godina gađali auto jajima, bušili gume… bilo je toga. Danas je seksizma manje, ali nije nestao. Nažalost, i to je dio politike ili cijena koja se plaća kada se politikom bavite u Hrvatskoj. Stoga je iznimno važno boriti se protiv nasilja i omalovažavanja bilo koga po bilo kojoj osnovi, neovisno o tome je li riječ o ženi, pripadniku LGBT zajednice, nacionalnoj manjini ili političkom neistomišljeniku. Nema tu bitnih razlika. Sve je to ista borba. Borba za pravo na slobodu mišljenja, stava, izbora. Borba za jednakopravnost i za ljudsko dostojanstvo.
Hrvatska se predsjednica pohvalila porastom tolerancije u društvu svega nekoliko dana nakon napada na LGBT zajednicu, nedugo nakon antisrpskog mitinga u centru Zagreba i niza sličnih događaja. Također, kaže da je zaustavila podjele: što vi mislite o njezinim tvrdnjama?
Ne samo da mislim da podjele u društvu nisu zaustavljene, nego se Kolinda Grabar-Kitarović vrlo često ponaša kao predsjednica samo jednog dijela, a ne svih građana Hrvatske. Ona je vrlo subjektivna i tolerantna kada napadi na ljudske slobode i sužavanje prostora tolerancije dolaze iz desnih krugova kojima sama pripada. Šutnja ključnih političkih poluga u slučajevima kada se putem napada npr. na LGBT zajednicu zapravo napada pravo na različitost, kada se ne poštuju institucije i kada se ugrožava nečija sloboda, jako je neugodna. Ukratko, tolerancija nije nešto s čime bismo se u Hrvatskoj mogli pohvaliti.
Velik medijski prostor nedavno je, iz prilično nejasnih razloga, dobila jedna od šezdesetak tisuća hrvatskih udruga, koja bi nam, nezadovoljna pisanjem ‘Novosti’, zabranila rad. Kako to komentirate?
Takve zahtjeve smatram nedopustivim, ali oni nisu neočekivani. Pošto se uspjelo ugasiti brojne neprofitne medije i vrlo jasno u Saboru iskazati krajnje negativan stav o radu Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, nakon što je izveden žestok napad na domaću kinematografiju… mislim da je napad na ‘Novosti’ samo prirodan slijed pomno planiranog i nimalo bezazlenog projekta. Napadaju se i guše uređivačke politike, umjetničke i druge slobode koje ne odgovaraju desnim krugovima koji bi hrvatskom medijskom, kulturnom i civilnom prostoru propisivali što je primjereno a što neprimjereno ponašanje, što se smije misliti i pisati a što ne smije. Već neko vrijeme zvoni na uzbunu. Želimo li živjeti u slobodnom, modernom i civiliziranom društvu, ovakvim pojavama moramo se oštro suprotstaviti.
