"Naime, i u preostalim dijelovima udžbenika nalaze se sugestivna pitanja i fotografije koje učenike upućuju na pogrešne zaključke te ne razvijaju kritičko mišljenje i aktivno učenje, posebno u poglavlju udžbenika koji se odnosi na stvaranje moderne Republike Hrvatske, višestranačje u Republici Hrvatskoj i Domovinski rat." Ova rečenica napisana je u zaključku stručnog mišljenja Agencije za odgoj i obrazovanje koji je potpisala mr. sc. Marijana Marinović, viša savjetnica u Agenciji, a na temelju kojeg je ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs donio rješenje kojim je iz škola usred školske godine povučen gimnazijski udžbenik povijesti za četvrti razred "Zašto je povijest važna? 4" autora Miljenka Hajdarovića, Vedrana Ristića i Nikice Torbice.

Problem je u tome što se u samom stručnom mišljenju na navodi niti jedan jedini primjer bilo čega što u udžbeniku ne valja, a što se odnosi na, primjerice, Domovinski rat. Nadati se je da je Marinović pri pisanju stručnog mišljenja naprosto bila nedovoljno marljiva pa zbog toga nije navela nijedan primjer kojim bi se autorima mogla prigovoriti nedovoljno kvalitetna obrada Domovinskog rata. U suprotnom je riječ o nečemu što bi se moglo usporediti s politikantskom proizvoljnošću.

Udžbenik je odobren u proljeće 2021. godine i imao je sva potrebna odobrenja i pozitivno mišljenje Stručnog povjerenstva o usklađenost s predmetnim kurikulumom i Pravilnikom o udžbeničkom standardu. Odobren je jednoglasno i bez ijednog zahtjeva za ispravkom ili nadopunom. Trideset mjeseci kasnije naprasno je povučen. Povlačenju je prethodila višetjedna kampanja portala narod.hr kojem su bili problematični dijelovi udžbenika koji se tiču razdoblja stvaranja Hrvatske, Domovinskog rata, Alojzija Stepinca. Na udžbenik se požalila i saborska zastupnica Marijana Petir, formalno nezavisna zastupnica, realno članica Kluba zastupnika HDZ-a. Petir se žalila na način na koji je u udžbeniku prikazan Stepinac. Nakon hajke na udžbenik i autore, ministar Fuchs je rješenjem od 5. prosinca prošle godine udžbenik povukao.

Sabina Glasovac (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)

Saborska zastupnica SDP-a Sabina Glasovac postavila je zastupničko pitanje o razlozima povlačenja udžbenika. Odgovor čiji je sastavni dio stručno mišljenje dobila je 25. siječnja. Stručno mišljenje na nešto više od šest stranica iscrpno opisuje udžbenik, citira kurikulum, a mjestimično se pokušava baviti i samom suštinom. Autorima se prigovara zato što koriste sekundarne povijesne izvore (djela historiografa), što je samo po sebi nesuvislo.

Nema ama baš ništa loše u tome što se oni koriste, može se raspravljati o tome koriste li ih dovoljno dobro. Stepincu je posvećena gotovo cijela stranica, dakle skoro šestina stručnog mišljenja i to njegovoj fotografija sa suđenja 1946. godine i potpisu pod tu fotografiju.

Prigovara se da se u tom potpisu ne komentira sadržaj fotografije, "što je uobičajeno i u skladu s metodikom nastave povijesti, već se opisuje sudbina Stepinca nakon završetka rata, tj. suđenje, presuda, odnos komunista prema Stepincu i na kraju se komentira odluka Županijskog suda u Zagrebu 2016. godine". Dakle, na fotografiji je Stepinac na suđenju, u potpisu se opisuju, uz ostalo, suđenje, presuda i odnos komunista prema Stepincu, a to je stručnom mišljenju očito nedopustivo, toliko da bude razlog za povlačenje udžbenika. Mišljenje je sazdano od cjepidlačenja zbog kakvog bi mogao biti povučen bilo koji udžbenik. Navode se pojedine faktografske pogreške. Njih ima, baš kao u svakom udžbeniku. Ima takvih pogrešaka i u stručnom mišljenju.

Snježana Koren (Foto: FFZG)

Marinović navodi da je "29. listopada 2018. godine posljednji mađarski guverner vlast u Rijeci predao predstavniku Narodnog vijeća Države SHS". Teško da se to dogodilo 2018., prije će biti 1918. godine. Pojedinim pitanjima učenicima (primjerice "Kako ocijeniti Josipa Broza Tita – kao revolucionara, diktatora ili velikog državnika?") prigovara se da su sugestivna. Za pojedine osvrte autora navodi se da su šturi i da ih je trebalo produbiti primarnim izvorom. Iz stručnog mišljenja moguće je zaključiti da u udžbeniku ima pogrešaka (ponavljamo, ima ih u svakom), ali samo na temelju njega nije moguće nazrijeti zašto je udžbenik brisan iz Kataloga odobrenih udžbenika zbog neusklađenosti s kurikulumom.

Profesorica didaktike povijesti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu Snježana Koren navodi da u mišljenju nema dokaza za brisanje udžbenika.

- Stručno mišljenje izgleda kao da je njime samo trebalo potvrditi unaprijed donesenu odluku - ističe Koren.

U tekstu o brisanju udžbenika objavljenom u prosincu na portalu historiografija.hr napisala je da se činiti da to nije radio stručnjak za 20. stoljeće, a "kolegica koja je pisala stručno mišljenje nije stručnjak za 20. stoljeće". Konstatirala je i da je udžbenik prilikom odobravanja prošao kroz ruke recenzenata, stručnog povjerenstva, među kojima je i jedan stručnjak za 20. stoljeće, a u stručnom mišljenju ga procjenjuje osoba koja to nije.

- Na temelju rješenja se vidi da je prvo donesena politička odluka da se određeni udžbenik mora zabraniti pa mu treba prilijepiti bilo što što se može - izjavio je za Novosti Hajdarović.

Miljenko Hajdarović (Foto: Dalibor Urukalović/PIXSELL)

Za tvrdnju da udžbenik nije usklađen s kurikulumom kaže da apsolutno ne stoji, dapače "to je potpuni promašaj", a ako se ne pridržavaju kurikuluma u brisanom udžbeniku, onda ga se ne pridržavaju ni u jednom udžbeniku povijesti koji je on kao urednik napravio, njih ukupno osam za osnovnu školu i gimnaziju. Što se tiče prigovora koji se odnosi na Stepinca, ustvrdio je da su napravili što se i očekivalo u vezi suđenja zagrebačkom nadbiskupu.

- Ne znam što je Marinović zamišljala, što smo stvarno morali napisati. Uz svaku sliku imamo opis, zadatak, dodatni komentar. To ima svaki naš udžbenik. Je li bolje imati fotografiju bez ikakvog teksta? - pita se Hajdarović.

Za priču o sekundarnim izvorima Koren smatra da je mnogo dublja i da seže u vrijeme izrade kurikuluma kada se jedna grupacija borila da se iz njega izbaci išta što se odnosi na propitivanje povjesničarskih interpretacija. Protivili su se tome da se preispituju interpretacije, tvrdeći bez argumenata da to nije primjereno za školski uzrast. Koren navodi da je usporedba povjesničarske interpretacije nešto što se apsolutno radi u nastavi povijesti. Upozorila je da je tvrdnja o sekundarnim izvorima, uz ostalo, metodološki i teorijski posve neopravdana, a takva se literatura koristi u svim udžbenicima. Fundamentalni problem mnogo je dublji i seže u pretprošlo stoljeće.

- Nema nikakvog opravdanja da udžbenik, bez obzira na pogreške, bude zabranjen. Brisanje proizlazi iz svega što smo naslijedili kao način razmišljanja o nastavi povijesti s kraja 19. stoljeća, a po kojem školska povijest prenosi oficijelne istine. To je fundamentalni problem, a ne ovaj ili onaj datum. Danas problema s tim imaju bivše komunističke zemlje u Europi, na zapadu to desetljećima nije problem. Ideje o nastavi povijesti su kao one ideje koje su vladale do 1990. godine, što je jako tužno - zaključuje Koren.