Kada se početkom godine novi koronavirus pojavio u kineskom gradu Wuhanu, korisnici društvenih mreža na zapadu masovno su zbijali šale, zgražali se i vrijeđali Kineze zato što na tržnicama prodaju žive životinje i "jedu šišmiše" s kojih je, po svemu sudeći, virus prešao na čovjeka. Unatoč tome što oko 60 posto svih zaraznih bolesti, uključujući i svih sedam SARS-CoV-2 virusa imaju životinjsko podrijetlo, što ih čini zoonotskim virusima, u prvim danima pandemije nije manjkalo uvida prema kojima se pandemija ne bi dogodila da su Kinezi na vrijeme civilizirali svoje prehrambene navike.
No šest mjeseci kasnije pojavile su se informacije koje pokazuju da i najrazvijenije zapadne države provode "barbarske" prakse povezane s novim koronavirusom i životinjama, unatoč tome što se inače diče osviještenim odnosom prema prirodi, životinjama i održivom razvoju. Ta je praksa uzgoj životinja zbog krzna, industrija u kojoj kao ogromno tržište rastuće srednje klase sudjeluje i Kina, ali su zemlje sjeverne Evrope tradicionalno njezini vodeći igrači.
Početkom studenoga naime u medijima se pojavila vijest da je vlada Danske donijela odluku da tamošnji vlasnici farmi nerca (evropske vidrice), od čijeg se krzna proizvode skupocjene bunde, moraju ubiti svih 17 milijuna životinja koje se na tim farmama uzgajaju jer se među njima pojavio Covid-19. Za razliku od nekih drugih životinja, ova je vrsta iznimno osjetljiva na respiratorne bolesti jer u svojim stanicama, jednako kao i ljudi, ima receptore koji takvim virusima omogućavaju da se na njih vežu. Budući da životinje na farmama žive u iznimno skučenim uvjetima pa se zaraze tamo munjevito šire, danska je vlada zbog bojazni da virus ne mutira i pobjegne u divljinu, gdje njegovo širenje nije moguće kontrolirati, naredila da se sve životinje ubiju. To je i učinjeno u idućih 20-ak dana, a uvedena je i privremena zabrana uzgoja do kraja iduće godine, dok je ministar poljoprivrede podnio ostavku.
Nakon što su životinje poubijane, Danci su se nakratko našli u situaciji nalik horor filmu, jer su tijela mrtvih životinja u jednom trenutku masovno počela izbijati iz zemlje. Životinje su bile zakopane preplitko, na dubini od samo jedan metar, i to u pjeskovitom tlu, pa su ih uslijed procesa raspadanja plinovi počeli izbacivati na površinu.
Danci su umiranje nerčeva od Covida-19 prvi put zabilježili još u lipnju, a Nizozemska dva mjeseca ranije. Do listopada zaraza je zahvatila stotine farmi u te dvije zemlje, a uskoro je zabilježena i na farmama još sedam zemalja – u Španjolskoj, Italiji, Litvi, Švedskoj, Grčkoj, Kanadi i SAD-u. U priopćenju koje je početkom prosinca objavila Svjetska zdravstvena organizacija, soj koronavirusa koji se pojavio na danskim farmama bio je drugačiji od dotadašnjih, a preliminarna istraživanja pokazivala su da antitijela imaju slabiju sposobnost njegovog neutraliziranja. Virus koji se pojavio na nizozemskim farmama također je imao mutacije, ali drugačije od onog detektiranog u Danskoj, a sredinom prosinca američko Ministarstvo poljoprivrede zabilježilo je i prvi slučaj pojave virusa kod nerca koji živi u divljini, soja istovjetnog onome koji je cirkulirao obližnjom farmom u Wisconsinu.
Virus je dakle na farmama nerca mutirao i u barem jednom slučaju pobjegao u divljinu, a prema podacima WHO-a, do početka prosinca ukupno je nešto manje od tisuću ljudi bilo zaraženo koronavirusom povezanim s farmama nerca. U Danskoj je virus pronađen na oko 300 farmi, što je trećina od ukupnog broja koliko ih ondje ima, a analizom 10 tisuća uzoraka uzetih od ljudi zaraženih između lipnja i studenoga, u 750 slučajeva pronađena je mutacija povezana s farmama nerca.
Danska je najveći svjetski proizvođač krzna od nerca, a do zaraze koja je rezultirala praktičkim gašenjem svih farmi na nju je otpadalo 40 posto globalne proizvodnje. Na tisuću farmi uzgajalo se oko 17 milijuna tih životinja, a na njima je radilo oko 6000 ljudi. U toj se zemlji nalazi i najveća svjetska aukcijska kuća za trgovanje krznom, Kopenhagen Fur, koja je također najavila "kontrolirano gašenje" koje će odvijati tijekom idućih nekoliko godina, dok se ne prodaju postojeće zalihe. Prošle godine na toj se burzi prodalo 25 milijuna komada danskog i stranog krzna, po cijeni od 30 do 90 dolara, dok završni proizvod, odnosno bunda, dostiže maloprodajnu cijenu od oko 10 tisuća dolara.
Prema podacima industrijskog udruženja Fur Europe, 2018. godine u Evropi je bilo ukupno 4350 farmi nerca u 24 države, a te godine na njima je proizvedeno 34,7 milijuna krzna nerca, 2,6 milijuna krzna lisice, 227 tisuća krzna činčile i 166 tisuća krzna finskog rakuna. Od ukupnog broja krzna nerca više od polovice, 17,7 milijuna, proizvedeno je u Danskoj, a ostalo u Nizozemskoj (4,5 milijuna), Finskoj (4,5 milijuna), Litvi (1,23 milijuna) i Poljskoj (5,1 milijuna). Ostali veliki svjetski proizvođači su Rusija, SAD i Kanada, te Kina koja je i proizvođač i najveće tržište za domaće i strano krzno. U Kini se nalazi oko 8000 farmi nerca s oko pet milijuna životinja, a epidemija Covida-19 koja se proširila evropskim i američkim farmama ide joj u prilog jer je time izgubila glavne konkurente.
No kriza je industriju krzna pogodila još u godinama prije pojave Covida-19 na farmama, prije svega zbog etičkih razloga i kampanja organizacija za zaštitu životinja koje traže zabranu uzgoja životinja zbog krzna. Tako je prošle godine ukupno u svijetu proizvedeno 45 milijuna komada nerčevog krzna, gotovo dvostruko manje nego 2014., kada je proizvedeno 87 milijuna. U Velikoj Britaniji uzgoj je zabranjen još 2003., a isto se dogodilo i u nizu drugih evropskih država, dok istraživanja pokazuju da većina njihovih stanovnika ne nosi i ne želi nositi krzno.
Nakon što je Danska uništila svu populaciju svojih nerčeva, Kina je, uz to što je već dva desetljeća najveće izvozno tržište za američki i evropski nerc, sada postala i najveći svjetski proizvođač
Poljska, koja kao jedan od najvećih proizvođača uzgaja oko šest milijuna nerčeva na 810 farmi, krajem rujna donijela je zakon kojim će se takav uzgoj zabraniti, a nedavno se na jednom portalu pojavila snimka koja prikazuje "kanibalizam, agresiju, autoagresiju, otvorene rane i paralizu udova" kod životinja zatočenih na jednoj od tamošnjih farmi. Budući da industrija krzna u pravilu zapošljava vrlo mali broj ljudi i mjeri se u promilima u odnosu na ukupan broj zaposlenih, i mnoge druge zemlje najavile su postupno ukidanje proizvodnje, pa će Nizozemska to učiniti do kraja iduće godine, Francuska do 2025., a Irska je preventivno poubijala cijelu populaciju nerčeva kako bi spriječila izbijanje epidemije Covida-19.
Tipična danska farma nerčeva (Foto: Andrew Kelly/Reuters/PIXSELL)
Nakon što je Danska uništila svu populaciju nerčeva na svojim farmama, cijena krzna u Kini, kako je javila agencija Reuters, povećala se između 30 i 50 posto, pa je ta zemlja, uz to što je već dva desetljeća najveće izvozno tržište za američki i evropski nerc, sada postala i najveći svjetski proizvođač. Kineska je vlada industriju zaštitila netom nakon izbijanja epidemije u Wuhanu, kada je donijela odluku da se nerc, arktička lisica i rakun klasificiraju kao "specijalne domaće životinje" kako bi se time izbjegla zbog epidemije uvedena zabrana trgovine divljim životinjama. U Kini se rast potražnje za bundama pojavljuje u sklopu šireg porasta potražnje za luksuznim proizvodima, što je posljedica rasta standarda za stotine milijuna ljudi, dok se bunda i dalje doživljava kao statusni simbol koji označava pripadnost višoj, odnosno srednjoj klasi. Ukupna prošlogodišnja vrijednost tržišta luksuznih roba na globalnoj razini iznosila je 281 milijardu dolara, od čega se nezanemarivih 22 milijarde dolara odnosi na odjeću od krzna.
Prema podacima Međunarodne federacije za krzno, industrijske grupe koja okuplja proizvođače iz 55 zemalja, na Aziju sada otpada oko 40 posto ukupne globalne prodaje proizvoda od životinjskog krzna, uz Južnu Koreju kao još jedno rastuće tržište. S druge strane, velike modne kuće poput Chanela, Burberryja, Prade i Macy'sa već su ranije donijele odluku da neće proizvoditi ni prodavati proizvode od krzna, pa je tako Talijansko udruženje krznara 2018. prijavilo pad prihoda od čak 50 posto u odnosu na 2006. godinu, dok je lani finska aukcijska kuća Saga Furs zabilježila smanjenje od 13 posto u odnosu na godinu ranije.
No dok znanstvenici upozoravaju na opasnosti ponovnog "prelijevanja" novog koronavirusa u novu životinjsku populaciju, industrija krzna već neko vrijeme priprema povratak, nastojeći životinjsko krzno rebrendirati kao ni manje ni više nego održiviji izbor u odnosu na umjetno krzno. Umjetna krzna naime bilježe kontinuirani porast prodaje, što se pripisuje činjenici da, za razliku od etičkih razloga koji odbijaju kupce, sama estetska dimenzija bundi nije izgubila na popularnosti. Industrijski lobisti sada kao prednosti prirodnog krzna u odnosu na umjetno navode duži vijek trajanja, bolju biorazgradivost i odsustvo sintetskih materijala i teških kemikalija poput boja i izbjeljivača. Evropski proizvođači hvale se i upotrebom biljne hrane u uzgoju životinja te korištenjem biološkog otpada za proizvodnju gnojiva i energije, što sve zajedno, kažu, smanjuje ugljični otisak industrije u ukupnim globalnim emisijama ugljičnog dioksida. Štoviše, finski Saga Furs još od 2005. godine svoje proizvode opskrbljuje certifikatom koji potvrđuje da je u proizvodnji ispoštovan "31 kriterij o zdravlju životinja, higijeni na farmama, uzgoju i upravljanju okolišem", a uskoro bi trebala biti plasirana i tehnologija koja će kupcima omogućiti da skeniranjem etikete mobilnim telefonom dobiju informacije o kompletnom procesu proizvodnje.
Da industrija krzna neće tako skoro krahirati predviđaju i ekonomisti sa Sveučilišta u Kopenhagenu, koji su istraživali statistike na tržištu krzna u periodu od 1950. do 2019. godine. Oni su došli do zaključka da su fluktuacije uobičajene te predvidjeli ponovni rast cijena u idućih nekoliko godina ukoliko ekonomska kriza izazvana pandemijom ne preraste u recesiju, prije svega u Kini.
