Nasred prljave ulice, nedaleko od slijepca koji prodaje papirnate maramice i noževe, u malom je kavezu bio zatvoren majmun. Za kavez je bio previsok, pa se oko šipke postavljene u sredini kaveza vrtio pognute glave, pogrbljen. Po guzici su mu zijevale krvave rane, a na mnogim dijelovima tijela dlake su mu bile ošurene. Zamijenili su ih lišajevi, kraste i ožiljci. Nije se prestajao vrtjeti oko šipke, ali ta je vrtnja tekla stravično sporo. Šipka je cvilila i cvilila, a micao se lijevo ili desno, leđa su mu pritiskale rešetke kaveza i u njih se urezivale.
To je, rekli su mi domaćini, najbliže zoološkom vrtu u Šatili, najvećem izbjegličkom kampu, zapravo getu Bejruta. Godina je bila 2015., a majmuna kasnije u Šatili više nisam vidjela. Uginuo je, a novoga nisu uspjeli nabaviti. U kvartu je tijekom svakog idućeg posjeta bilo ljudskih stradanja za koja je očekivati da zauzmu primat u procesuiranju horora svakodnevice.
Nije baš da majmuni u hrvatskim zoološkim vrtovima žive u sjajnim uvjetima, ali u majmuna u Šatili kao da se upisala bijeda svih i svega što ga okružuje. O tome sam tijekom godina najviše pričala s prijateljicom iz Gaze, koja je situaciju uspoređivala sa zoološkim vrtovima u Gazi. Zaključak joj je uvijek bio isti – nijedan zoološki vrt na svijetu nije nevin, ali mnogi djeluju nevino. U Gazi zoološki vrt nikad ne može djelovati nevino.
Godine 2016. zoološki vrt u Han Junisu u Pojasu Gaze proglašen je najgorim na svijetu. Većina životinja u njemu uginula je ili od gladi ili od ozljeda zadobivenih u izraelskim zračnim napadima. Pretpostavljajući da neće moći prošvercati nove životinje kroz tunele iz Egipta, vlasnik zoološkog vrta Mohamed Avaida odlučio je sačuvati leševe životinja i vratiti ih u "postav" kad započne obnovu zoološkog vrta. Nije imao iskustva u prepariranju životinja, kao ni pristup kvalitetnim kemikalijama, pa se odlučio za improviziranu taksidermiju. Rezultat je bio traljavo stravičan, takav da medvjedi u Macoli naspram Han Junisa djeluju haute couture. Nakon intervencije međunarodne organizacije za dobrobit životinja Four Paws, zoološki vrt u Han Junisu je zatvoren, a ono malo živih životinja što je u njemu bilo premješteno je u druge zoološke vrtove u Pojasu Gaze.
Izraelski političari i mejnstrim mediji iskoristili su tada priču o "najgorem zoološkom vrtu na svijetu" kako bi optužili Palestince za zlostavljanje životinja i prikazali izraelske vojnike kao dobronamjerne aktere koji međunarodnim organizacijama pomažu u spašavanju životinja. Retorika o njihovoj nevinosti provučena kroz moralni i kulturni okvir "civiliziranosti" snažno je tada odjeknula i u svjetskim medijima, a prisnažili su je i mnogi aktivisti za prava životinja. Brzo je zaboravljena činjenica da su razne organizacije evakuirale ili pomagale obnoviti zoološke vrtove u Gazi ne samo te godine, nego svakih par godina od kraja 1990-ih naovamo. A to nisu činile zbog palestinske "neciviliziranosti", nego zbog sustavnog i stalnog izraelskog uništavanja svega živoga u Gazi, kako ljudi, tako i životinja.
U januaru ove godine palestinski su mediji izvijestili da lavovi, majmuni i druge životinje u zoološkom vrtu u Rafi ugibaju od gladi. Četiri majmuna tad su već bila uginula, papige su svaki dan vrištale tražeći hranu, a lavovi su izgubili pola dotadašnje kilaže. Voditelj vrta Ahmed Goma medijima je kazao da im još uvijek nastoji omogućiti barem jedan pošten obrok tjedno, ali uglavnom ih je uspijevao hraniti samo starim kruhom namočenim u vodu. Drugi zoološki vrt, onaj u gradu Gazi, pretvoren je u ruševine tijekom jednog od bombardiranja izraelskih snaga, a 90 posto životinja je poginulo. Gradonačelnik Gaze Jahija Al-Saradž kazao je da preživjele životinje pate u katastrofalnim uvjetima zbog gladi, ali i zbog šoka i traume od bombardiranja.
Pate životinje u zatočeništvu zooloških vrtova, ali i na farmama, u azilima i kućanstvima, u izbjegličkim šatorima, po poljima i šumama. Kao i stanovništvo Gaze, i životinje su ranjene i raseljene. Pogledaju li se malo pažljivije snimke i fotografije iz Gaze, svako malo može se ugledati nekog izgladnjelog psa, umornog magarca, ranjenu mačku, dezorijentirana jata ptica. Sulala Animal Rescue, jedina lokalna organizacija koja skrbi za napuštene životinje u Gazi, više je puta od oktobra izvijestila da su potpuno iscrpljeni u naporima da pomognu životinjama. Prije oktobra organizacija je vodila nekoliko skloništa za životinje. U jednom od azila na sjeveru Gaze brinuli su se za 400 pasa, ali to je područje potpuno uništeno u izraelskim napadima. Said al-Ar, osnivač organizacije, izbjegao je na jug Gaze, a sa sobom je poveo sve životinje koje je mogao. Na jugu se privremeno nastanio u Nuseiratu, i ondje nastavio pomagati mačkama i psima lutalicama, a zbrinuo je i nekoliko konja i magaraca koji su bili posve iscrpljeni jer su mjesecima vukli kola raseljenih ljudi. Tim međunarodne Mreže za životinje koji radi u Palestini objavio je nedavno da je preplavljen zamolbama za zbrinjavanje ozlijeđenih magaraca, mačaka i konja iz Gaze kojima se nema gdje ni kako pružiti veterinarska skrb.
U Džabaliji ovog proljeća sa svojim se konjima bio prisiljen oprostiti poljoprivrednik Abu Gibril, koji je lokalnim medijima ispričao da mu je u bombardiranju uništena kuća te da obitelj i on stalno gladuju. Dva je konja uvijek koristio kao ispomoć za žetvu, ali bili su mu i dio obitelji, spavali su i odrastali svi u jednoj kući. Kako je Gibrilova obitelj posve ostala bez hrane, donio je radikalnu odluku da zakolje konje, skuhao meso s rižom i time danima hranio obitelj i susjede. "Nitko ne zna da su zapravo jeli konja", kazao je medijima i dodao da mu je to bila jedna od najtežih odluka u životu.
Abdulaziz Abu Šaria, izvršni direktor Palestinske konjičke federacije u Gazi, za portal Al-Monitor kazao je da je izraelska kopnena invazija uništila sve konjičke klubove koji se nalaze na sjevernoj i istočnoj granici s Izraelom. Više od 150 konja je ubijeno, a neki se još vode kao nestali. Šef Sindikata uzgajivača peradi i stočarske proizvodnje u Gazi Marvan Al-Helu nedavno je izvijestio da je 90 posto od 6500 farmi peradi u Gazi uništeno od oktobra. Prema sad već davnom decembarskom izvješću Organizacije UN-a za hranu i poljoprivredu (FAO) o šteti na poljoprivrednoj infrastrukturi u Gazi, u samo prva dva mjeseca izraelskih napada uništeno je 149 farmi ovaca, pet farmi goveda, 20 farmi mliječnih krava i 172 farme pilića. Oštećena su i ribogojilišta duž obale Gaze.
Stalna okupacija i ratovanje pogubno utječu i na divlje životinje na području Gaze. Palestina se nalazi na tromeđi Azije, Europe i Afrike, na njenom su tlu u interakciju dolazile životinje i biljke triju kontinenata. Sve veći ljudski utjecaj na postojeće prirodne resurse u Pojasu Gaze uzrokovao je izumiranje mnogih vrsta divljih životinja, poput gazela i dikobraza, a druge su ozbiljno ugrožene, poput divljih zečeva i divljih mačaka. U močvarnom rezervatu Vadi Gaza još uvijek živi 15 vrsta sisavaca, najviše glodavaca, ali i njihov je opstanak pod sve većim upitnikom.
Ribari Gaze na internetu opisuju skriveni život životinja u najdražem im moru. Spominju divne susrete s dupinima, ali i dva kita koja su tijekom 1980-ih valovi izbacili na plažu u Gazi nakon što ih je najvjerojatnije ustrijelila izraelska vojska. Kao i u pogledu na kaveze u zoološkim vrtovima, u Gazi bijega od nasilja jednostavno nema. Pejzaž je to najpakleniji mogući, koliko god ga svakoga dana verbalno sanitizirali i eufemistički umivali.
