Početkom listopada, koji nas je u svojoj prvoj polovici podario pravim miholjskim ljetom – iznadprosječnom te većini ugodnom toplinom i stabilnim vremenom, meteorološka zajednica, a osobito klimatolozi, bacili su se na posao kako bi analizirali ovogodišnji rujan, za koji su i oni koji nisu pretjerano zainteresirani za vrijeme i prognozu vrlo vjerojatno komentirali kako je neuobičajeno topao. No koliko je on to neuobičajeno topao zapravo bio i trebamo li tome posvetiti toliko pažnje? Svakako trebamo, a odgovor na prvo pitanje stiže u nastavku teksta.
Krenemo li od većini opipljivijih podataka, o iznimnosti te topline govori i činjenica da je temperatura mora još potkraj mjeseca bila na mnogim mjestima oko 24 Celzijeva stupnja, a primjerice tokom prosječnog rujna zbog čestih prodora hladnijeg zraka ona se na sjevernom Jadranu spusti na oko 20 stupnjeva. Duge rukave gotovo nismo trebali, kišobrane svega u nekoliko navrata jer je broj kišnih dana bio zamjetno manji nego inače, a krošnje su još i početkom listopada bile upečatljivo zelene.
Iako u rujnu nismo obarali apsolutne maksimume, broj vrućih dana bio je povećan. Srednja dnevna temperatura zraka, tsr (izračunava se prema formuli: tsr = (t7 + t14 + 2t21)/4, gdje su t7, t14 i t21 terminske vrijednosti temperature mjerene redom u 7, 14 i 21 sat po lokalnom vremenu), bila je veći dio mjeseca u Hrvatskoj viša od prosječne za razdoblje od 1991. do 2020. godine. Za pojašnjenje, klimatske se prilike na nekom području proučavaju u dužem razdoblju, najmanje tridesetogodišnjom, pa je posljednje referentno razdoblje upravo ono od 1991. do 2020. godine. Klimatolozi Državnog hidrometeorološkog zavoda su tako mjesec rujan ocijenili ekstremno toplim ili vrlo toplim.
Nadalje, i Copernicus servis (CS3) za praćenje klimatskih promjena javlja da je nakon globalno rekordno toplog kolovoza pa i cijele sezone lipanj – kolovoz i rujan bio rekordno topao. Citiram: "Rujan 2023. bio je najtopliji rujan zabilježen na globalnoj razini, s prosječnom površinskom temperaturom zraka od 16,38 °C, čak 0,93 °C iznad prosjeka za rujan u razdoblju 1991. – 2020. i 0,5 °C iznad temperature prethodnog najtoplijeg rujna 2020. godine." Osim što je globalno rujan bio najtopliji za spomenuto razdoblje, bio je i najtopliji rujan u Europi. I to za čak 2,1 stupanj topliji od prosjeka u posljednjih trideset godina. Brojne zemlje na potezu od Francuske do Finske i sjeverozapadne Rusije doživjele su najtopliji rujan u povijesti mjerenja. U Francuskoj su primjerice prvi put izdali upozorenje za toplinski val u rujnu, a i oboreni su mnogi mjesečni rekordi.
Mjesečne globalne anomalije prizemne temperature zraka (izvor: C3S/ECMWF)
Osim po ekstremnim toplinama, ovaj rujan pamtit ćemo i po drugim ekstremnim, štoviše katastrofalnim događajima, poput poplave u Grčkoj, Libiji i još nekim zemljama. Ciklona Daniel, kako su je nazvali grčki meteorolozi, imala je od 3. do 11. rujna značajan i destruktivan utjecaj na nekoliko zemalja te je prema nekim izvorima odnijela čak 20.000 ljudskih žrtava u Libiji, 15 u Grčkoj i 10 u Bugarskoj i Turskoj. U Grčkoj je 5. rujna u 24 sata u selu Zagora palo 750 litara kiše po četvornom metru (750 mm), što je ekvivalentno osamnaestomjesečnoj količini oborine na tom području. U Tesaliji, koja je poljoprivredno središte Grčke, palo je uglavnom između 400 i 600 mm kiše pa se očekuju vrlo ozbiljni ekonomski gubici.
Ista oluja je oko 6. rujna oslabjela, no prelazeći preko toplog Sredozemnog mora ponovno idućih dana jačala poprimajući osobine tropske ciklone, tzv. Medicanea (MEDIterraneanhurriCANE), te je takva stigla do obala Libije u subotu, 9. rujna. Uz snažne vjetrove zbog kojih su u prekidu bile i komunikacije, padala je jaka kiša pa je primjerice u Baydi zabilježeno oko 414 litara kiše po četvornom metru u roku od manje od 24 sata. A to je otprilike iznos jednak 80 posto srednje godišnje količine oborine za taj grad. U obližnjoj Derni nestale su čitave četvrti, doslovce su obrisane zajedno sa svojim stanovnicima nakon što su se srušile dvije zastarjele brane, čineći situaciju katastrofalnom i izvan kontrole, rekla je libijska meteorološka služba.
Stefan Uhlenbrook, direktor hidrologije i kriosfere pri Svjetskoj meteorološkoj organizaciji, navodi: "Toplija atmosfera može sadržavati više vlage, stoga su oborinski događaji u toplijoj klimi intenzivniji i mogu dovesti do poplava, a 80 posto vlage u oblacima potječe iz oceana. Topliji oceani će dodatno potaknuti oluje." Dakle, znanstvenici kažu da klimatske promjene potaknute i ljudskom aktivnošću povisuju globalne temperature, pri čemu se svijet zagrijava za oko 1,2 °C u odnosu na predindustrijske razine. Poremećaj klimatskih sustava planeta čini ekstremne vremenske prilike kao što su toplinski valovi, suše, šumski požari i oluje sve češćim i intenzivnijim.
Služba za praćenje klimatskih promjena Copernicus također očekuje da će 2023. biti najtoplija godina koju je čovječanstvo doživjelo. Naime, ovakva je toplina rezultat stalne visoke razine emisije ugljičnog dioksida u kombinaciji s početkom pojave El Niña. Glavni tajnik Svjetske meteorološke organizacije (SMO), prof. Petteri Taalas, ističe da se fenomen poznat kao El Niño tek razvija i da možemo očekivati da će se rekordne temperature nastaviti još mjesecima. O "malom dječaku", što je doslovni prijevod El Niña sa španjolskog, zasigurno ste već čuli, no za one manje upućene pokušat ću sažeto objasniti što je to i kako globalno utječe na vrijeme.
Anomalija prizemne temperature zraka za rujan 2023. (izvor: C3S/ECMWF)
U normalnim uvjetima u Pacifičkom oceanu postojani vjetrovi pušu s istoka prema zapadu noseći toplije more iz smjera Južne Amerike prema Aziji. Kako bi se nadomjestila topla voda koju vjetrovi odnose, ona hladnija se diže iz dubina. El Niño i La Niña (djevojčica) su suprotni klimatski uzorci od gore opisanog i znanstvenici ovaj fenomen zovu El Niño-Southern Oscillation (ENSO) ciklus. Oboje, i El Niño i La Niña imaju velik globalni upliv na klimu. U prosjeku traju devet do dvanaest mjeseci, no ponekad i godinama, te se javljaju u nepravilnim razmacima, a El Niño se javlja češće od La Niñe. Za vrijeme El Niña vjetrovi slabe i tople vode su pogurnute natrag na istok prema zapadnim američkim obalama. To utječe na pacifičku mlaznu struju koja se pak pomiče južnije od svoje neutralne pozicije.
Općenito, uz El Niño i polje visokog tlaka nad Azorima u Atlantiku, kao i polje niskog tlaka sjevernije nad Islandom slabe, a oboje utječe na klimu našeg kontinenta. Utjecaj na vrijeme je veći u sjevernoj Europi, gdje se predviđa hladnija zima uz manje oborina. Profesor Adam Scaife, voditelj dugoročnih predviđanja u britanskom Met Officeu, kaže: "Godine El Niña imaju tendenciju blago vlažnog početka zime uz zapadna strujanja (studeni – prosinac) i hladnijeg i sušnijeg kraja zime (siječanj – ožujak) u većem dijelu sjeverne Europe."
I dok nam se zima još čini daleko i tek se privikavamo na jesenske prilike, već sada možemo reći da je i prva polovina listopada bila iznimna. U prva dva tjedna u većem dijelu zemlje bez kapi kiše i uz temperaturu prikladnu drugoj polovini kolovoza, a oboreni su i neki temperaturni rekordi. Tako su 8. listopada na nekoliko meteoroloških postaja Državnog hidrometeorološkog zavoda oboreni apsolutni maksimumi za taj mjesec. Na postaji Zagreb Grič, gdje svakodnevna mjerenja postoje još od 1861. godine, izmjereno je 28,0 °C, čime je premašen dosadašnji maksimum iz 1971. koji je iznosio 27,6 °C. Neki bi rekli pa to je samo za 0,4 stupnja, ali i to se itekako broji.
Miholjskom ljetu je odzvonilo 15. listopada s izraženom promjenom i osvježenjem kojem su se neki obradovali, a i oborine su neki dočekali s veseljem. Kada su u pitanju vremenske prilike, nikada neće biti svima po volji. Prognoza vremena, koja je sve pouzdanija i preciznija, pomaže nam da se prilagodimo i bolje organiziramo naše aktivnosti. I dokle god to možemo bez većih ometanja, trebali bismo biti zadovoljni.
