Povijest romskog jezika i suvremeni ustroj, knjiga Katarine Katavić s Odsjeka za indologiju i dalekoistočne studije Filozofskog fakulteta u Zagrebu, prva je cjelovita gramatika romskog jezika u domaćoj znanstvenoj literaturi. Cilj ove knjige je, kako je navedeno, dati što bolji uvid u tok razvoja romskog jezika, objasniti odakle potječe, kako su nastale njegove posebnosti te unaprijediti usustavljenost njegove gramatike.
Katavić je u sklopu studija indologije izučavala sanskrt, prakrte, hindski, urdski i staroperzijski. Budući da je zanimaju jezici i njihovi međusobni odnosi, pohađala je i tečaj arapskog i perzijskog. Prije više od deset godina, dok je još bila studentica, upisala je kolegije "Uvod u romski jezik" i "Uvod u književnost i kulturu Roma". Tu počinje njen interes za romski jezik. Bila je zapanjena time koliko je romski ostao blizak jezicima Indije i koliko je podudaran s hindskim jezikom.
- Učili smo iz različitih romskih gramatika i nastavnih materijala. Međutim, nije bilo priručnika iz kojeg bih kao indologinja mogla dobiti potpunu sliku o romskome kao indoarijskome jeziku. Taj dio me je jako zanimao, tako da sam počela istraživati. Kao temu doktorskoga rada odabrala sam "Postanak i ustroj romskoga u okviru povijesti indoarijskih jezika", na kojemu se temelji moja knjiga - govori Katavić. U Hrvatskoj je, kaže istraživačica, dosad objavljeno više romskih gramatika i rječnika, među kojima je romsko-hrvatski i hrvatsko-romski rječnik Veljka Kajtazija.
Međutim, proučavanje romskoga jezika u Hrvatskoj seže puno dalje u prošlost. Filip Vezdin bio je karmelićanin hrvatskog porijekla rođen u 18. vijeku u Donjoj Austriji. On je autor prve objavljene sanskrtske gramatike. Uočivši podudarnosti između romskoga i sanskrta, u jednom od svojih radova vezanih za Indiju, "Putovanje u Istočne Indije" iz 1796., pisao je i o indijskom porijeklu Roma, koje se u to vrijeme tek otkrivalo. Osim toga, Luka Lukić je u prvoj polovini 20. vijeka sastavio kratak pregled romske gramatike i rječnik od 900 riječi, koji se može smatrati prvim romskim rječnikom na području Hrvatske. Zanimljivo je da se i pjesnik Ivan Goran Kovačić bavio proučavanjem romske kulture i običaja.
Knjiga Katarine Katavić namijenjena je prije svega studentima romistike i indologije te svima onima koji se bave romskim jezikom i lingvistikom. Osim toga, prikladna je za sve one koji bi voljeli naučiti romski jezik. Na pitanje da li je romski zahtjevan za učenje, naša sugovornica ističe da ga nije teško savladati. Objašnjava da gramatika, spram one u mnogim drugim jezicima i nije toliko složena.
- No istina je da je učenje dodatno lakše ako poznajete, recimo, neki od indijskih jezika, zbog podudarnosti u leksiku i deklinacijama, ili perzijski ili grčki, zbog brojnih posuđenica i utjecaja tih jezika na romsku gramatiku - tumači Katavić.
Katarina Katavić
Sagledavajući kako se romski mijenjao, granao pod utjecajem i u dodiru s drugim jezicima u okruženju, istraživači su dosad mogli nedvojbeno rekonstruirati put kojim su Romi stigli do Europe. Isto tako se mogu približno odrediti vremenska razdoblja u toku kojih su boravili na određenim govornim područjima. Utvrđeno je da Romi potječu s područja središnjeg dijela sjeverne Indije. U knjizi se navodi da glasovne promjene u indoarijskim jezicima i romskom, koje su kronološki najstarije, upućuju na to da romski pripada središnjoj skupini indoarijskih jezika.
Romi u jugoistočnoj Europi žive od 13. vijeka, od 14. u zapadnoj, a živjeli su u Armeniji još prije kraja 10. vijeka. U prilog toj tvrdnji, Katavić prilaže dokaz, poput svojevrsne jezične forenzike, da romski sadrži armenske posuđenice, i to njihov stariji oblik koji se izgubio tek poslije 10. vijeka.
- Uostalom, da nema poznavanja povijesti jezika, mnoge se gramatičke strukture ne bi mogle biti sustavno prikazane, a gramatička pravila ne bi mogla biti sustavno i pravilno izvedena - dodaje Katavić. Ovo je posebno važno kod romskog jezika ako ikad bude pokrenut proces njegove standardizacije. On se, nažalost, već nalazi na UNSCO-ovom popisu ugroženih jezika.
- Standardizacija može spriječiti izumiranje romskog jezika, ali to pitanje je još uvijek otvoreno. Naime, nisu svi lingvisti složni oko toga treba li postojati jedan zajednički standard za sve Rome ili regionalni romski standardni jezici koji bi se temeljili na različitim dijalektima. Za sve postoje argumenti za i protiv. Po mome mišljenju, trebalo bi vidjeti što osjeća i želi sama romska zajednica ovdje i u svijetu. Za standardizaciju trebalo bi uključiti što više lingvistički obrazovanog kadra, dakle romskih i ne-romskih romista, lingvista i indologa koji bi radili na tome. Međutim, ono što je još važnije, jest otvorenost samih Roma prema tome da taj standardni jezik prihvate kao sredstvo formalne komunikacije, naravno, bez odricanja od vlastitog dijalekta – i onda ako se taj standard temelji na nekom drugom dijalektu ili sadrži elemente drugih dijalekata - pojašnjava Katavić.
Kao istraživačica, ističe da joj je osobno najzanimljiviji leksik ovog jezika, koji poput putokaza otkriva smjerove migracija Roma i neke stvari o njihovom samom životu. Primjerice, brojne srednjovjekovne grčke posuđenice u romskom čine riječi za kovački zanat, kao što su: amoni (nakovanj), karfin (čavao), ksilavi (kliješta), mihani (mijeh), molivi (olovo), petalo (potkova) i sfiri (čekić). Po tome se, kaže Katavić, može zaključiti da su se Romi za vrijeme boravka u Bizantu najvjerojatnije bavili kovačkim zanatom te su bili u intenzivnom kontaktu s domaćim stanovništvom pružajući mu kovačke usluge.
Kad je riječ o romskom jeziku na području Balkana, turcizmi su, između ostalog, zajedničkim svim jezicima na ovim prostorima, pa tako i romskom.
- Iako se to gotovo i ne spominje, romski jezik također pripada balkanskom jezičnom savezu, i po gramatičkim značajkama, kao što su na primjer, gubitak infinitiva, analitička tvorba futura i slično, ali i po turcizmima u njegovu leksiku, koji su prisutni u romskim dijalektima na Balkanu, kao i u drugim jezicima na tom prostoru - objašnjava Katarina Katavić.
