‘Jasenovac je daleko veća ljaga na Titovoj Jugoslaviji, komunističkom pogledu na prošlost, nego na tijelu NDH, bez obzira na pojedinačne stvari koje su se tamo događale. Jasenovac je bio radni logor, mjesto internacije, u najvećem broju onih koji su protudržavno djelovali (…) Za ratne okolnosti, Židovi su živjeli u dobrim higijensko-sanitarnim uvjetima.’ Navedeni citati samo su dio sadržaja vjerske emisije ‘Susret u dijalogu’ koja je prije dva tjedna emitirana na Prvom programu Hrvatskog radija i, sukladno novoj shemi, na Četvrtom televizijskom programu. Izrekao ih je Igor Vukić, član revizionističkog Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, koji je posljednje godine posvetio dokazivanju da je stvarna brojka ubijenih u ovom ‘radnom’ logoru znatno manja nego što se službeno prikazuje i da je, suprotno svim relevantnim povijesnim izvorima, pravi pakao na toj lokaciji uslijedio poslije 1945., u Titovoj Jugoslaviji. Nedavno je Vukić relativizirao i postojanje ustaškog dječjeg logora u Jastrebarskom, a njegova istraživanja poslužila su kao svojevrsni predložak za dokumentarac Jakova Sedlara o Jasenovcu, zbog kojeg je ovaj kazneno prijavljen.
Povod vjerskoj emisiji, koja se inače oglašava kao program za poticanje međuvjerskog dijaloga, bio je posjet carigradskog patrijarha Bartolomeja I. Jasenovcu. Voditeljica Tanja Baran, urednica Radio Sljemena, nije reagirala na Vukićeve istupe, baš kao ni na slične izjave drugog gosta, biskupa Vlade Košića koji je, pozivajući se na Vukića, konstatirao da u Jasenovcu Srbi ‘nisu ubijani zbog srpstva’. Umjesto ograđivanja, voditeljica i urednica koja ih je tamo dovela pokroviteljski se čudila Vukiću kako se s obzirom na svoje pravoslavno porijeklo nije priklonio tvrdnjama srpske strane da je u Jasenovcu ubijeno 700 tisuća Srba.
Od dolaska Tanje Baran na mjesto glavne urednice hrt-ovog Radio Sljemena količina tjednog vjerskog programa se utrostručila
Eksplicitni primjer povijesnog revizionizma i rehabilitacije NDH, pomiješan sa svjetonazorima i uređivačkim utjecajem službenog Kaptola, tako je zahvaljujući koncepciji i kadrovima koje su postavili MOST i HDZ preseljen iz ‘Glasa Koncila’ i desnih tabloida na javnu televiziju. Ljudi s HRT-a s kojima smo razgovarali potvrđuju da je riječ o dosad najsramotnijem sadržaju koji je tamo emitiran. Kažu kako se općenito radi o sasvim logičnim posljedicama kratkog v.d. mandata Siniše Kovačića, koji je na ključne uredničke pozicije postavio pojedince što dobrim dijelom pripadaju Hrvatskim novinarima i publicistima (HNIP), nacionalističkom udruženju koje u svojim redovima ima i Velimira Bujanca.
- Rekristijanizacija uparena s nacionalizmom ovdje se kapilarno proširila doslovno svim programima, tako da sada očekivano gledamo patriotski kič i vjerski nacionalizam. S obzirom na nove emisije, sigurno je da će situacija eskalirati - kaže naš sugovornik s HRT-a.
Član Programskog vijeća Ivica Maštruko je nekoliko dana nakon emisije ‘Susret u dijalogu’ na sjednici Vijeća kazao da se program HRT-a ‘kaptolizirao’, odnosno ‘košićizirao’, i da takve utjecaje još nije vidio jedino u vremenskoj prognozi.
Duh Kaptola doista se može osjetiti u svim programima. Urednici i novinari nekritički prenose stavove crkvenih hijerarhija i svećenika – kaže Ivica Maštruko
- Duh Kaptola doista se može osjetiti u svim programima - ponavlja za ‘Novosti’ Maštruko.
- Radi se o utjecaju institucije Katoličke crkve na cjelokupni program. Urednici i novinari nekritički prenose stavove crkvenih hijerarhija i svećenika, bez propitivanja koliko je to u javnom interesu. To zapravo nisu religijski programi nego izravno bavljenje Crkve kao institucije temama koje nisu u njezinoj domeni - kaže Maštruko.
Programski ravnatelj Dražen Miočić odbacio je na sjednici takve konstatacije kao nevrijedne komentare, slično kao i Kovačić, ponavljajući da je, za početak, udio katoličkog vjerskog programa sasvim standardan i da na HRT-u poštuju sve ugovore koje su potpisali s Vladom, odnosno Hrvatskom biskupskom konferencijom. No analiza programskog sadržaja u posljednjih mjesec i pol dana pokazuje da se na doslovno svim programima katolički sadržaj drastično povećao u odnosu na minule godine, dok je u nekim slučajevima riječ o četverostrukom uvećanju. Prije dvije godine, primjerice, katolički udio u televizijskom programu bio je između 170 i 220 minuta tjedno, a takav bi trebao biti i danas.
Količina religijskog programa određena je sadržajem ugovora što ga je još u vrijeme vlade Ivice Račana potpisao tadašnji šef HRT-a Mirko Galić s Hrvatskom biskupskom konferencijom. Osim četiri emisije tjedno, HRT službeno navodi da emitira tri do pet dokumentarnih filmova godišnje i oko 70 misa, izuzmemo li dodatne blagdanske prigode. No treba znati da je propisan minimum, dok je maksimalan broj prepušten arbitrarnom odlučivanju urednika. Prema procjenama ljudi koji su upućeni u tematiku, danas je udio katoličkog programa u usporedbi s drugim religijskim zajednicama veći od 90 posto.
To dobrim dijelom pokazuje i naša analiza. Gotovo svaki tjedan u kolovozu na sva četiri televizijska programa bila su emitirana u prosjeku četiri religijska dokumentarca, reprize većine standardnih vjerskih emisija, po dvije mise i dvije emisije iz domene katoličke kulturne baštine. U isto vrijeme, tijekom cijelog kolovoza emitirana su dva do tri dokumentarca koja se dotiču drugih vjerskih zajednica. Ispada dakle da je HRT na svim svojim kanalima svaki tjedan emitirao dvostruko više od količine programa naznačenog u ugovoru, koji je godinama unazad emitiran. Štoviše, u više dana premašena je procijenjena tjedna razina od 220 minuta: u nedjelju, 4. rujna, na dva su kanala istovremeno emitirana dva prijenosa, misno slavlje iz Ludbrega i proglašenje Majke Tereze sveticom u Rimu. Pritom su zbog misnih slavlja u najmanje tri navrata odgođeni standardni termini podnevnog Dnevnika na radiju i televiziji.
Kada je riječ o radiju, najveći skok zabilježen je na zagrebačkom Radio Sljemenu. Od dolaska Tanje Baran na mjesto glavne urednice prije pet mjeseci količina tjednog vjerskog programa se utrostručila. Nedavno su uvedene i nove emisije: sada ih je četiri, uključimo li i emisiju o ‘duhovnoj glazbi’, a prema neslužbenim informacijama, priprema se prostor za još jednu. Među njima se svakako ističe ‘Svećenik na telefonu’, u kojoj se odgovara na probleme slušatelja. Baran, koja je prije radila u religijskom programu, vratila je i dnevnu petominutnu emisiju ‘Hvaljen Isus i Marija’, pa sada tamo više utjecajnih zagrebačkih svećenika svakog jutra održava kratke propovijedi. Minulog je tjedna tako u toj emisiji Ljubo Vuković, župnik iz Gajnica, koji je homoseksualce nazvao ‘zlom’, iskoristio propovijed da na javnom servisu prozove protivnike gradnje crkve na Savici kao ‘podmukle’, ‘agresivne’ i ‘nametljive’ lažove koji ‘mrze crkvu’. Sličan pogled na svijet šire propovjednici i drugim danima.
Katolički sadržaj sve je osjetniji i na Prvom i Trećem programu Hrvatskog radija. Na potonjem kanalu pokrenuto je novih 11 emisija, dobrim dijelom umjesto nagrađivanih programa koje je, uz burno negodovanje kulturnjačke javnosti, ugasilo novo uredništvo Trećeg programa predvođeno Nevenkom Dujmović, suprugom radikalno desničarskog komentatora Tihomira, koji je pak i sam dobio emisiju na televizijskom programu.
Jedan od noviteta Trećeg programa bit će emisija o duhovnosti koja će se baviti kršćanskim, ali i drugim duhovnim baštinama. Vodit će je Vladimir Lončarević, dosad poznat kao (ko)autor brojnih antologija rimokatoličke provenijencije. Suvoditeljstvo u čak tri emisije na radiju i televiziji dobio je Jure Vujić, zagovornik lustracije, žestoki branitelj Zlatka Hasanbegovića i ideolog HNIP-a. Jedan od autora nove emisije je i Marito Mihovil Letica, član tragikomičnog Hrvatskoga nacionalnog etičkog sudišta i još jedan zagovaratelj lustracije, pored još pet do šest intelektualaca katoličke provenijencije. Zasad je vidljivo da najmanje tri nove emisije urednički potpisuje Antonia Hrvatin Roth, također kadar iz religijskog programa. Slušatelji svaki dan mogu čuti i propovijedi na Prvom programu Hrvatskog radija, gdje je primjerice u ponedjeljak jedan svećenik kazao da je Biblija ‘dokazani povijesni dokument, a ne skup metafora, kako mnogi tvrde’. S obzirom na dosadašnji rad potonjih, može se pretpostaviti kakav će biti sadržaj njihovih emisija, baš kao i onih koje se nazivaju emisijama o ‘duhovnosti’. Dosad je ta riječ, kažu nam upućeni pojedinci s HTV-a, bila isključivo poistovjećivana s katoličanstvom ili, preciznije, vrhom Katoličke crkve u Hrvatskoj, koja i formalno uređuje ‘vjerski’ program, postavljajući tamo svoje kadrove.
Njihov utjecaj i svjetonazor sada je sve razvidniji i po pitanju ‘svjetovnih’ tema, što kroz informativni program, što kroz druge sadržaje. Tako je primjerice u posljednjih pola godine na javnoj televiziji veličana NDH. Gejevi su proglašeni psihičkim bolesnicima, spolni odgoj djelom pedofila, feministkinje i udruge za ljudska prava Soroševim plaćenicima, naime unutarnjim neprijateljima s vanjskim dotacijama. Jasenovac je bio karakteriziran kao radni logor, s duplo manje likvidiranih od službenih brojki. Na svim ovim temama u javnosti je ponajviše inzistirao Kaptol. Ante Beljo je u emisiji ‘Dobro jutro’ govorio o tome da u Jastrebarskom nije bilo nikakvog dječjeg logora, a da su kozaračkoj djeci roditelji ubijeni u međusobnom unutarpartizanskom obračunu.
Prema mišljenju Marijane Bijelić, članice udruge ireligioznih osoba Protagora, javni mediji zlorabe se već duže vrijeme za neumjerenu katoličku ideološku propagandu, pa se katolički sadržaji krajnje neprimjereno uvode u gotovo sve emisije, dok su znakovi katoličkog identiteta nametljivo sveprisutni.
- Kod tretiranja tema vezanih uz Crkvu dominira jednostran apologetski pristup. O Crkvi kao instituciji i njezinoj hijerarhiji izvještava se vrlo često, nerijetko bez neke značajne poveznice s osnovnom temom i svrhom emisije, pri čemu se Crkva neumjereno veliča, a kritički stav je potpuno potisnut - kaže Bijelić, dodajući da se ‘na svakom koraku katoličanstvo nametljivo nameće kao općeobavezan element javnog života i nacionalnog identiteta, dok se zataškavaju problematični momenti i sukobljeni interesi vezani uz pitanja religije i nacije. Pažljivo se izbjegavaju otvoriti vrata kritičkom promišljanju identitetskih politika, nacionalne ideologije i djelovanja Crkve kao institucije’.
Kao primjer navodi sadržaje koji su emitirani u izmijenjenoj programskoj shemi povodom kanonizacije Majke Tereze.
- U filmu, u emisiji i na mrežnim stranicama Hrvatske televizije Majka Tereza je prikazana u potpuno pozitivnom svjetlu, gotovo kao savršeno biće, dok je potpuno izostao kritički osvrt na mnoge sporne momente iz njezine biografije, uz koju se vežu mnogi skandali i osnovane sumnje da je ogromne svote novca koje je primala za svoje štićenike preusmjeravala u Vatikan, dok je u njezinim humanitarnim institucijama bolesnicima bila uskraćivana elementarna skrb – od toga da su medicinske igle upotrebljavane više puta, do toga da se ova pobornica patnje protivila lijekovima za ublažavanje bolova. O protivljenju korištenju kondoma i kontracepcije među krajnje siromašnima da ne govorimo - kaže Marijana Bijelić.
Ona dodaje da se nacionalnoreligijska identifikacija pojavljuje i u mnogim emisijama edukativne naravi ili u folklornom sadržaju, često vezanom uz patrijarhalne norme koje se nekritički veličaju, pa se uvijek prikazuju idilične slike života u kojem su žene zadužene za sve kućanske poslove, a takav religijski patrijarhat se, veli, onda bez najmanjeg kritičkog odmaka povezuje s nacionalnim identitetom.
