Po katoličkim župama, domovima i raznim katoličkim organizacijama širom Hrvatske novembarski dani rezervirani su za projekcije filma Jakova Sedlara "Poruke naših očeva – ni oprostiti ni zaboraviti". Iako je promocija filma autora poznatog po povijesnim falsifikatima održana u Zadru još 22. juna, na Dan antifašističke borbe, distribucija je krenula u mjesecu u kom obilježavamo sjećanje na stradanje Vukovara i Škabrnje. Sedlar je kolaž svjedočenja preživjelih vukovarskih logoraša upakirao u naslov koji je evidentno u sukobu s katoličkim naukom o oprostu, ali se distribuira bez ikakvog propitivanja. Da Sedlar sa antikršćanskim naslovom "ni oprostiti ni zaboraviti" desakralizira Katoličku crkvu smatra zadarski filozof i teolog Marko Vučetić.
- Uvođenje Sedlara i njegovih djela u crkvu ne razlikuje se u biblijskom smislu od čina uvođenja stoke ili životinja u crkvene prostore. To je čin iskazivanja neposluha Katoličkoj crkvi. Sedlar promatra crkveni prostor isključivo kao prostor tržišta ekonomije i promoviranja sebe. Njegovo dosadašnje djelovanje netko je trebao već prekinuti ili bar pozvati na prekidanje, a to je trebala biti upravo Crkva kao institucija čije prostore sada zloupotrebljava - smatra Vučetić.
Dodaje da "religijske zajednice koje u svoje okrilje primaju nekoga tko poučava kako ne bi trebalo opraštati, izvršavaju svoju modifikaciju i trajno se odjeljuju od Boga".
- Smisao Katoličke crkve nije da postane mjesto perverzne kinematografije ili nacionalističko kino, nego mjesto promoviranja božanske poruku sadržane u objavi. Bog se objavljuje u Isusu Kristu, a ne u Jakovu Sedlaru. Župnici koji promoviraju njegove filmove promoviraju otpad od vjere i smatraju da se Bog utjelovljuje u Sedlaru. To je duboko protukršćanski. Kršćanska crkva nas uči da kao religiozna bića imamo dužnost opraštati. Namjerno se to prikazuje u mjesecu kad obilježavamo tragediju stradanja Vukovara i Škabrnje, kako vjernici pred Božić ne bi bili u stanju oprostiti, već da svoje sugrađane srpske nacionalnosti promatraju kao srbočetnike koji bi nas ubili, a mi imamo obvezu s njima se obračunati na sve moguće načine - upozorava Vučetić.
- Sjećanja žrtava pod takvim naslovom mogu biti u Hrvatskom tjedniku, ali ne u prostorima Crkve. Kao Hrvat i kao katolik kažem da je Jakov Sedlar čovjek kojem bismo u budućnosti trebali moći oprostiti što uništava i hrvatstvo i katoličanstvo. Unutar crkvenih prostora, zahvaljujući Sedlaru, udara se na žrtve Vukovara, na njihovo kršćansko i onemogućava im se da nadvladaju svoju traumu i žrtvu uz Božju pomoć. Sedlar je zloupotrijebio žrtve Vukovara koje imaju pravo na svoje svjedočenje, ali on ih instrumentalizira. Dajući antikršćanski naslov, Sedlar žrtvu potiče da ostane vječito žrtva koja nije u stanju oprostiti, ali ni razviti svoj ljudski život jer ostaje ukopana u prošlosti i u svojoj traumi - ističe Vučetić.
Za komentar naslova Sedlarovog filma i njegovu distribuciju u crkvama širom Hrvatske upitali smo bivšeg logoraša srpskih logora i europarlamentarca Predraga Freda Matića.
- Kao bivši logoraš ja jesam za to da se ti događaji i stradanja ne zaborave, ali nisam za to da to bude materijal za podizanje tenzija. Film nisam gledao, ne gledam Sedlarove uratke, imam drugačiji ukus za filmove. Dosadašnji Sedlarovi uratci, uz potporu krajnje desnice i crkve, dovoljno govore. Ja nisam vjernik, ali koliko znamo, kršćanski nauk kaže "oprostiti a ne zaboraviti". Jako dobro znam da je pokojni Mile Mlinarić, ubijeni brat Stipe Mlinarića Ćipe, rekao majoru JNA Mediću "ja vama opraštam" - kaže Fred Matić.
