Feud: Capote vs. The Swans (FX)
Sedam godina nakon vrlo uspješne prve sezone antologije koja se bavila čuvenom zavadom Bette Davis i Joan Crawford, Ryan Murphy vratio se novom raskošno stiliziranom produkcijom prema scenariju Jona Robina Baitza, tematizirajući zavadu između Trumana Capotea i njegovih prijateljica iz njujorškog visokog društva, koje je nazivao svojim labudicama. Do raskola slavnog američkog pisca s labudicama došlo je nakon "La Côte Basque" iz 1965., priče s ključem koju je Capote sredinom sedamdesetih objavio u Esquireu kao teaser za svoj nadolazeći roman "Uslišane molitve". Roman je na koncu izašao tek nakon njegove smrti, no odlomak je postao čuven po skandalima koje je izazvao.
U nelinearnoj priči koja se pomiče naprijed-natrag kroz dekade promatramo kako su se njihova intimna prijateljstva kalila i raspadala, ali zahvaljujući elegantnim izvedbama zvjezdane postave (Tom Hollander, Demi Moore, Naomi Watts, Diane Lane, Chloë Sevigny, Calista Flockhart, Jessica Lange) i sugestivnoj režiji Gusa Van Santa (u dvjema epizodama i Maxa Winklera i Jennifer Lynch), uspijevamo prodrti i iza njihovih pomno dotjeranih, glamuroznih fasada. Premda se na površini čini da se u seriji pokušava humanizirati narcisoidnost bogatih i slavnih, ovo je zapravo oduvijek bila priča o boli i ponosu, nesigurnostima i društvenim pritiscima koji spadaju u univerzalno ljudsko, a pogotovo žensko i queer iskustvo.
Unatoč komičnom, povremeno i rubno karikaturalnom prikazu američkog "plemstva", to je tragedija čiji se akteri utapaju u sitničavosti i strahovima, progonjeni prošlošću, traumama i pogrešnim odlukama koje im se obijaju o glavu poput bumeranga, što je ponajbolje vidljivo u pseudodokumentarnoj, crno-bijeloj epizodi koja, tobože rekreirajući stvarni dokumentarac o Capoteovom književnom usponu iz 1966., intruzivnom, voajerskom kamerom poetično uspijeva uloviti upravo onu bol koja im razjeda živote i prijeti pokvariti imidž u društvu.
One Day (Netflix)
Ljubavni bestseler Davida Nichollsa iz nultih, nakon holivudskog filmskog hita dobio je i znatno uspjeliju televizijsku iteraciju britanske autorice Nicole Taylor. Zbog specifične strukture romana, kojemu se radnja u rasponu od dvadeset godina u svakom poglavlju odvija na isti datum – 15. srpnja, dan kada se protagonisti upoznaju na vlastitoj fakultetskoj promociji – serija se pokazala prikladnijim formatom koji pruža dovoljno prostora da se tako ambiciozna priča razvije i stvori zanimljive studije karaktera.
Životi Emme i Dextera isprepliću se i oni kroz svoj odnos rastu i mijenjaju se, razvijajući dugotrajno prijateljstvo i ljubav, no gledatelj ne vidi sve načine na koji se taj međusobni utjecaj odvija; likove kroz četrnaest epizoda susrećemo istrgnute iz života uvijek na taj isti, njima značajan datum, a mladi talentirani glumci Ambika Mod i Leo Woodall sinergijski izvršavaju zahtjevan zadatak da sve ta unutarnja previranja likova, koja proizlaze iz odluka koje gledatelj ne vidi, suptilno nijansiraju kroz neverbalnu glumu.
Rezultat je elegantna melodrama koja ostaje vjerna sentimentalnim i romantičnim elementima romana, lišena patetike kojom je film obilovao. Klasni aspekt priče, sublimiran u klasičnom tropu privilegiranog momka i djevojke iz radničke obitelji, odabirom glavne glumice indijskog porijekla produbljen je i rasnim, koji doduše nije predviđen romanom, ali sasvim se prirodno uklopio u ovu životnu, a opet tako poetičnu dramu natopljenu potresnom ljubavlju i muzikom koja evocira odrastanje u devedesetima.
True Detective: Night Country (HBO Max)
Četvrta sezona kriminalističke antologije, koja je prije deset godina stvorila vojsku poklonika i stekla svojevrsni kultni status pa se potom rasplinula u prosječnosti, podijelila je i javnost i kritiku. Naime, iako je glavna uloga ove horor misterije s elementima magijskog realizma, koju je osmislila i režirala Issa López, povjerena Jodie Foster, što je donekle garantiralo da će se serija vratiti svojim korijenima, priča zbijena u tek šest epizoda pomalo se gubila pod lavinom mističnih motiva koji su zamaglili pogled na rješenje i omeli gledatelja u dedukciji zločina u kojemu je pod čudnim okolnostima ubijeno sedam znanstvenika iz istraživačke stanice u imaginarnom gradiću na Aljasci.
No unatoč zbrzanosti i mnogim nedostacima, "Zemlja tmine" ipak je triler omamljujuće atmosfere koji se, onako okovan ledom, obavijen polarnom tamom i nakrcan zanimljivim likovima, gleda u dahu čak i kad se niti priče pogube u metaforama, a gledatelj ima osjećaj da i sam halucinira od sve te bjeline u beskrajnoj noći.
