Vi ste dugogodišnja manjinska aktivistica, a unazad nekoliko mjeseci zamjenica načelnice općine Gračac. Koji su najaktualniji problemi stanovnika?
Nezaposlenost je već dugi niz godina najaktualniji problem. Ljudi su već umorni od nemogućnosti rješavanja egzistencije,pa odlaze van trbuhom za kruhom. Kako imamo mali broj stanovnika, gubimo pravo na autobusne linije, pa Srb nikako nije povezan s Gračacom. Oni koji su ostali, a najviše je umirovljenika s malim mirovinama, da bi rješavali svoje probleme, moraju plaćati privatne prijevoznike. Svoje mirovine od 1.000 ili 1.500 kuna potroše u nekoliko vožnji do Zadra ili Gračaca. U Srbu ne mogu napraviti ništa jer nema nijedne ustanove. Dok je na čelu općine bio Goran Đekić, krajem svakog mjeseca je dolazila djelatnica Zavoda za zapošljavanje da ljudima ovjeri kartone, ali je ta praksa unazad nekoliko godina ukinuta, pa se i za to mora ići do Gračaca. Većina kuća je obnovljena, a kod neobnovljenih je došlo do zastoja, vjerovatno zbog financijske situacije. Naši problemi su voda, ceste i elektrifikacija, jer na području općine ima zaselaka i dijelova većih naselja kao Bruvno, Mazin i Begluci koji nisu dobili struju. Nema volje da se obnovljene kuće spoje na mrežu, pa su ljudi u mraku, dok u istoj toj Zadarskoj županiji mnoga naselja svijetle kao Betlehem. U pojedinim selima ljudi imaju probleme jer im se netko upisao na zemlju zbog poticaja. Malih pomaka u rješavanju toga ima, ali sve dok se izmjenama zakona ne stane na kraj ljudima koji se upisuju na tuđu zemlju, ni kao općina i ni kao pojedinci ne možemo ništa učiniti, iako saborski zastupnici SDSS-a već drugo traže da se to riješi.
Kako se osjećate kad se Srb spominje samo kad se obilježava godišnjica ustanka 27. jula 1941. godine, a ostala 364 dana se šuti.
Svi pišu ružno, što je još gore i više boli. Tokom godine nas se nitko ne sjeti, a onda jedan dan novinari dođu i pišu o ružnim stvarima, dok dobre ne prikazuju. Obično rade intervjue s desničarskim prosvjednicima; namjera im je da obilježavanje godišnjice prikažu što lošije. S druge strane, taj dan treba obilježiti i držati do njega, ali vlasti bi trebale dolaziti češće zbog ugroženih ljudskih egzistencija u Srbu i Gračacu.
Srb je u julu pun života; ima li šanse da ne opusti kao ovih dana kad ljeto prolazi?
Istina. Raduje me da jako puno mladih održava veze sa svojim korijenima i porodicama. Obično u Srb djedovima i bakama dolaze samo mladi koji su na raspustu. Iako su ta djeca rasuta po svijetu, oni su vrlo povezani, makar preko interneta. Tokom godine se dogovaraju kako da se okupe u Srbu jer po tradiciji žive za period oko 27. jula. Kad dođe jesen, Srb opusti jer ima jako malo djece. U školi od 1. do 4. razreda imamo desetoro upisane djece, prije dvije godine ih je bilo 27-oro, ali su mnoga od njih otišla s roditeljima u inozemstvo. Posla nema. Mladi se mogu baviti stočarstvom, ali dosta ljudi se vraćalo u stanove, jer je prije rata tu radilo nekoliko pogona pa se zato, ali i zbog godina, ne mogu baviti poljoprivredom. Osim u javnim tvrtkama i ustanovama kojima je osnivač općina, nema zaposlenih, a pogotovo nema zaposlenih Srba. Do rata je u Srbu bila šumarija, ali danas se radnici Hrvatskih šuma koji krče šume oko našeg mjesta svaki dan s dva-tri kombija voze iz Gračaca. Izgleda da je nekom ‘isplativije’ da plaćaju gorivo nego da zaposle nekoliko ovdašnjih ljudi.
U Gračacu je ovih dana boravila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Kako komentirate posjetu?
Žalosna sam jer o posjeti nisam obaviještena niti sam dobila nikakav službeni pozi. Nitko od srpske manjine koja čini 45 posto stanovništva općine, pa ni naš svećenik, nisu bili pozvani u općinu Gračac. Doduše, na sam dan posjete pozvana sam na intervenciju jednog od vijećnika, ali je bilo presmiješno da me se tada zove. Sumnjam da predsjednica ima veze s time, ali je to propust protokola i općinskih vlasti koji su tražili susret s predsjednicom. Ona je ipak predsjednica svih građana.
