Eskalirala je frustracija siromašnih građana Gračaca zbog visokih računa za vodne usluge. Pojedinačni glasovi kojima su anonimno ukazivali na moguće nepravilnosti u očitavanju vodomjera, prerasli su u javno istupanje nekoliko kućanstava. Potaknuti izjavom Radovana Dragosavca iz Gračaca, koji se prije nekoliko mjeseci Novostima požalio zbog vrtoglave kubikaže vode što mu dolazi na naplatu, njegovi sugrađani odlučili su progovoriti o istom problemu koji ih mori godinama.
U Gračacu smo se našli sa šestoro ljudi koji imaju lošu povijest odnosa s lokalnim Vodovodom i odvodnjom. Svima su zajedničke ogromne kubikaže vode za koje ih ovo javno poduzeće tereti, opominje ih zbog neplaćenih računa, bez najave im prekida opskrbu, ali i šalje im ovrhe. Zajedničko im je i to što su svi na rubu egzistencije. Zaposleni na minimalcu, umirovljenici, primatelji socijalne naknade – svi oni raspolažu s mizernim mjesečnim primanjima. Neupućeni u potrošačka prava, pružaju pasivni otpor tako što ignoriraju račune od po 500 kuna, iako su svjesni, kažu, da se osnovni režijski troškovi moraju podmiriti. Govore nam da se u Gračacu ništa ne može pomaknuti s mrtve točke bez novinara.
Svaki put je drukčije: jednom odrede 63, pa 40, pa 50 kubika, kako im paše. Nije to samo meni tako, već ovom jadnom narodu Gračaca i okolice. Oni meni uvale toliko kubika, a gdje se ja kupam?, govori Ilija Brajković
Martina Brajković, 23-godišnja samohrana majka dvoje maloljetne djece iz Štikade, već dugo se bori s previsokim računima. S dvoje djece u kući nije mogla dopustiti da joj radnici isključe vodu. Zato je pokrila dugovanje prema Vodovodu u visini od 3.000 kuna, što je u tom trenutku bio iznos cijele njene mjesečne plaće. Tvrdi da je zahtijevala od Vodovoda da računi budu umanjeni ili prepolovljeni, no za tu nagodbu, kaže, nije bilo interesa.
Također, prije dvije godine, radnici su joj isključili dotok vode bez prethodne najave. Rečeno joj je da je vodomjer smješten daleko od kuće i da bi ga trebalo premjestiti. Međutim, otkako je na to pristala te iz svog džepa pokrila troškove premještanja, u kući ima problema s pritiskom vode. Dva stroja za pranje rublja su nepovratno uništena jer je pritisak toliko slab da ne može istovremeno pokriti pranje robe i obično pranje suđa. U njenoj kući smo se zatekli u trenutku dok je veš mašina bila uključena. Da bi nas uvjerila, na nekoliko sekundi je pustila vodu u kadi. Zvuk motora se automatski utišao, što jasno upućuje da nešto nije u redu. Neispravna veš mašina ju je dočekala prošlo ljeto kada je s bebom došla iz rodilišta pa je jedno vrijeme odjeću morala prati na ruke. Novu joj je kupila prijateljica.
Martinina majka Nevenka Žagar u Gračac se vratila nakon rata. Živi u kući APN-a koju je njen muž dobio na korištenje zbog statusa branitelja.
- Borimo se kroz život kao i svi. Prije nekoliko godina sam kupila kravu i tele. Nismo mogli plaćati vodu, računi su se gomilali. Prošlo ljeto su došla dva radnika, uzeli su pilicu i presjekli cijev. Bilo je 40 stupnjeva, molila sam ih: "Nemojte, imam djecu, kravu i tele, što ću s njima?" Samo su rekli da su dobili takvo rješenje zbog neplaćanja računa. Ali ti računi nisu bili realni. Dobivala sam 300 kuna, nekad 500, nisam znala na što trošim toliku kubikažu. Imam veš mašinu, zamrzivač, nemam vrt. Zbog toga sam bila prisiljena prodati kravu jer životinja mi je krepavala na jaslama. S jezera sam nosila vodu, djecu smo kupali u lokvama. Osobno sam išla u Vodovod, molila ih da mi omoguće otplatu na rate, ali, evo, prije mjesec dana sam dobila ovrhu. Kad su mi isključili vodu, taj dan sam htjela uzeti djecu i otići iz Hrvatske. Puno ljudi je otišlo, moja ćerka će isto. Ovdje nema posla, da li smo nepodobni ili šta, ja sam u miješanom braku, gleda li se u to, ja ne znam? Gdje god da traže posao, moja djeca ne mogu ga dobiti. Ko je god otišao odavde, spasio se - priča 65-godišnja Nevenka.
U Štikadi žive i Ilija i Milka Brajković. U trošnoj kući obitava njih osmero, od toga četvero djece. Štošta u njihovoj neobnovljenoj kući ne valja i treba popravak, no cijevi za vodu su u potpunosti ispravne, uvjeravaju nas. Ilija nema nikakvih primanja, dok njegova žena prima socijalnu naknadu. Vodovod ih opominje zbog duga koji se popeo na skoro 30.000 kuna. Nedavno im je za samo mjesec dana, čak 60 navodno potrošenih kubika stiglo na naplatu. Ne mogu dokučiti kako su u Vodovodu došli do toga izračuna. Naglašavaju da ne piju vodu iz gradskog vodovoda jer im "ne paše", već odlaze na obližnji izvor. Još i važnije, oni ni za kupanje ne koriste tu vodu. Na mjestu gdje je nekad stajala kada, sad je nekoliko lavora.
- Računi su preveliki. Evo vidite da nemamo ni kadu. Samo mašinu za robu koristimo. Svaki put je drukčije: jednom odrede 63, pa 40, pa 50 kubika, kako im paše. Nije to samo meni tako, već ovom jadnom narodu Gračaca i okolice. Oni meni uvale toliko kubika, a gdje se ja kupam? U lavoru s pet litara vode. Prije nekog vremena mi je pukla cijev ispred kuće. Moja djeca su to sama iskopala i sanirala, nisu oni - govori Ilija.
Ja sam siguran da vodomjer nije ispravan i da je napravljen tako da za jedan kubik vode mjeri pet. Kad su stavili novi vodomjer, pratio sam potrošnju. Ispalo je da sam u pet dana potrošio skoro 50 kubika, kaže Radovan Dragosavac
U Gračacu smo obišli čovjeka iz uvoda - Radovana Dragosavca. Njemu je ogromna kubikaža vode koincidirala s postavljanjem novog vodomjera. Kaže da "ne bi potrošio 30 kubika ni da ima auto-praonicu". Pokazuje nam stare račune s brojevima prethodnog vodomjera na kojima se jasno vide manji iznosi kubikaže. Upire prstom u cisternu s vodom parkiranu u susjednom dvorištu.
- U cisterni ima jedan kubik vode pa ispada da potrošim 30 takvih. Ja sam siguran da vodomjer nije ispravan i da je napravljen tako da za jedan kubik vode mjeri pet. Kad su stavili novi vodomjer, pratio sam potrošnju. Ispalo je da sam u pet dana potrošio skoro 50 kubika. Meni dolazi više za vodu nego za struju, a sa strujom radim svaki dan. I normalno da ćemo završiti pod ovrhom jer ovo nemamo odakle da platimo - govori Radovan koji još uvijek čeka rasplet svoje situacije s uloženom žalbom na ovrhu.
Zamjenik načelnika Općine Gračac Nebojša Rađenović upoznat je s ovim problemom jer svakodnevno komunicira s ljudima. Pitamo ga je li ova tema ikad bila predmet rasprave na Općinskom vijeću.
- Nažalost nije. Mogu reći da je to i moja greška. To je goruća tema, ali nije jedina. Pretpostavka je da su ti vodomjeri neispravni. Moje laičko objašnjenje jest da se puno vode gubi, da zrak ide kroz cijevi i da se tako nabijaju velika kubikaža i visoki računi. Imamo nekoliko primjera samovoljnog isključivanja vode ljudima koji inače žive u Srbiji. Radnici su bez njihovog znanja i prisustva isključivali vodu. Dešava se to upadanje u imovinu ljudi kad nisu ovdje i presijecanje dovoda. Vodovod je veliki gubitaš i dan danas imamo azbestne cijevi jer su stare pedesetak godina. Tu ima i cijevi plaćenih iz samodoprinosa. Općina obavlja samo sitne popravke, ništa značajnije nije napravljeno. Naselje Ljubović je na par kilometara od Gračaca i nema gradski vodovod. Slabo se ulaže u kompletnu infrastrukturu. Ljetos voda nije bila ispravna za piće zbog zagađenog vodocrpilišta. Ljudi ispaštaju, a računi dolaze - govori donačelnik. Dodaje da je općina siromašna, da nema prihoda te da su u ovom kraju zakazale država i županija.
Za komentar i objašnjenje smo se uputili ravno u Vodovod i odvodnju. Direktorica Dragana Pavlović tvrdi da nije primila niti jedan službeni prigovor na neispravnost vodomjera, da do nje dolaze tek "priče sa strane". Ukoliko korisnici misle da nešto nije u redu, imaju pravo vodomjer bude uklonjen, kaže. O trošku Vodovoda se potom postavlja novi, a stari se šalje u Državni zavod za mjeriteljstvo, objašnjava. Ako se tamo utvrdi da je ispravan, korisnik je taj koji plaća zamjenu vodomjera. Na pitanje je li moguće da vodomjer očitava zrak, kako smatraju neki, direktorica kaže da je "nije stručna za to, ali da vjeruje firmi koja baždari vodomjere i koja tvrdi da je to nemoguće".
Pitali smo je da li zna za slučajeve isključenja vode bez prethodne najave te da li je pritom uzet u obzir socijalni status dužnika.
- To ne možemo uzeti u obzir, mi smo javno društvo. Hrvatske vode traže od nas naknadu koju mi naplatimo. Nije samo riječ o nama. Mi imamo socijalnu cijenu vode koja nije mijenjana od 2014. Dva puta godišnje šaljemo opomene; tamo je propisano prisilno isključenje ili prisilna naplata. Prisilno isključenje ide u krajnjem slučaju. Mi smo svjesni da neki ljudi ne mogu platiti. Slali smo i ovrhe, to je naše zakonsko pravo. Kad se nismo uspjeli naplatiti, morali smo vodu isključiti. Imali smo i neke prazne kuće pa smo čak iz prevencije zatvorili vodu da ne bi pukle cijevi - objašnjava Pavlović.
Što se tiče Marine Brajković i Nevenke Žagar, direktorica potvrđuje da je Martina dolazila u Vodovod, ali da je nemaju registriranu kao korisnicu jer priključak ne glasi na njeno ime. Pavlović nema informaciju da je Nevenki voda bila isključena.
- Martini smo pristali ugraditi vodomjer bez obzira na dugove. Vodomjer smo premjestili bliže kući. Tako smo riješili istjecanje iz cijevi, ali nismo tlak. Moramo zamijeniti čitav cjevovod. To ćemo napraviti čim nam vremenske prilike dozvole - obećava direktorica. Na našu konstataciju da dužnici nemaju povjerenje u Vodovod, govori da se ne slaže s tim.
- Mi radimo do 12 sa strankama, a do 15 sati smo tu. Vodovod ima samo 13 zaposlenih. Teren je ogroman, takve primjedbe ne mogu uvažiti, iako poštujem sve naše korisnike. Mislim da ljudi nisu navikli plaćati ono što potroše. Kad je Vodovod osnovan 2014., po nekim informacijama je samo 20 posto njih imalo vodomjer. Vodovod se teško financira, Općina nam pomaže, uspijevamo pokriti samo naše plaće. Voljela bih da naše radnike možemo platiti više od minimalne plaće - govori direktorica. Također smatra da gračački Vodovod više nije najveći gubitaš vode jer radi na programu smanjenja vodnih gubitaka s Hrvatskim vodama. Kaže da su smanjili gubitke za 25 posto u zadnjih pet godina. Na naše pitanje kolike račune za vodu ona dobiva, govori da njeno tročlano, donedavno četveročlano kućanstvo, troši 16 kubika vode mjesečno.
Iako je prosječna potrošnja vode u ruralnim domaćinstvima specifična, za ilustraciju donosimo podatak da prosječna godišnja potrošnja po članu kućanstva u Hrvatskoj iznosi oko 46 kubnih metara, ali – godišnje.
Prema Zakonu o zaštiti potrošača, Vodovod i Odvodnja Gračac ima Povjerenstvo za reklamacije potrošača. U njemu je vanjska suradnica Divna Schuler Škulić iz Zadra, predstavnica Udruga za zaštitu prava potrošača. U razgovoru za Novosti napominje da o ovim primjedbama nema nikakvih informacija te da je u Gračacu zadnju put bila prije godinu dana.
- U zadnje vrijeme me nisu zvali, ne znam razlog, mada sam se ja više puta javljala i pitala je li sve u redu. Vodovod mora prihvatiti žalbu, bila ona usmena ili pismena. Treba izići na teren i vidjeti što se događa. Ako potrošač nema blago i vrt, a ima ogromne račune, onda je potrebno otići u izvid i ustanoviti činjenično stanje. Propusta uvijek ima jer mnoga domaćinstva imaju stare vodove, a takve bi morao obnoviti Vodovod. Imala sam u praksi slučaj da je čovjeku mjerni sat bio udaljen 200 metara od njegovog dvorišta. Na to se mogao pripojiti tko god je htio, a on je dobivao račun - objašnjava Schuler Škulić. Na pitanje smiju li radnici Vodovoda provjeriti vodomjer ili isključiti vodu bez prisustva vlasnika, napominje da nitko ne smije ući u dvorište osim policije s nalogom za pristup.
Kada je riječ o tvrdnjama da su vodomjeri neispravni i da "vrte u prazno", povjerenica kaže da je potrebno obaviti vještačenje vodomjera. Osim toga, u praksi su zabilježena velika potkradanja u trenucima kad su kućanstvima mijenjani vodomjeri. Kao što sam potrošač može naći način da krade vodu, isto tako može manipulirati i Vodovod.
- Sat se skine, postavi se novi na koji se može upisati bilo kakva kubikaža, umjesto one koja se zatečena na starom uređaju. Vlasnik to ne može vidjeti, radnici su u šahtu. Mnogi ni ne gledaju što je pisalo na starom, a što na novom vodomjeru. Na računima koji pristižu upisan je iznos kubika, a njih je upisao onaj tko očitava vodomjer - govori Divna Schuler Škulić.
S obzirom na nedosljedne kubikaže vode koje smo vidjeli na računima za vodu naših sugovornika, koje podsjećaju na nasumične brojeve za lutriju, izvjesno je da će njihovi vodomjeri uskoro morati otići na vještačenje, a interne instalacije biti detaljno pregledane. Dok se ne utvrdi stvarno stanje, postojat će prostor za sumnju u nepoštenu poslovnu praksu koja bi morala biti sankcionirana.