Sanja Iveković: Works of Heart (1970-2023.) (MSU, Zagreb, od 15. juna do 1. novembra)
Nakon što je od oktobra 2022. do marta 2023. održana u Kunsthalle Wien, retrospektivna izložba Sanje Iveković "Works of Heart (1970. – 2023.)" otvorena je i u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, ali u puno opsežnijem i slojevitijem obliku. Izvorna kustosica Zdenka Badovinac, ujedno ravnateljica MSU-a, pozvala je na suradnju kolegicu Ivanu Bago, koja je zajedno s češkim umjetnikom Zbyněkom Baladránom osmislila i oblikovala čitavu novu cjelinu izložbe "Točke susreta: Dokumenti u nastajanju, 1968. - 1972.", istražujući bogat osobni arhiv umjetnice i crpeći iz toga raznolik materijal referentan za istaknuto razdoblje (privatne fotografije, fragmente i skice budućih radova, razne pisane dokumente i dr.).
Kronološki okvir tog impresivnog pogleda kroz vrijeme i prostor odabran je s obzirom na revolucionarnu godinu kao nepovratni okidač širenja Nove umjetničke prakse u Jugoslaviji te na početak osamdesetih kao start drugačijeg razdoblja kada konceptualna umjetnost do daljnjega pada u drugi plan, a Nova slika preuzima primat u likovnosti. Dokumentarni postav u prostoru izložbe izvrsno korespondira s pregledom radova Sanje Iveković od sedamdesetih do danas, na čemu treba odati priznanje njegovim oblikovateljima: uz Bago i Baladrána, arhitektici Ani Martini Bakić i dizajnericama Rafaeli Dražić i Sanji Kuzmanović.
Jasno je vidljivo kako je iz rada u rad, iz medija u medij, Sanja Iveković razvijala svoju temeljnu ideju o neupitnoj političnosti osobnog prostora, ljudske intimne sfere i svakodnevnih životnih izbora koji uvijek odražavaju makropolitička kretanja, a posebno onda kad su im posljedice sadržane duboko u podsvijesti. Dio kolektivnog ida je proključao zbog novog rada "Trudna memorija", autoričine reinterpretacije vlastitog djela "Lady Rosa of Luxembourg" (2001.) kojim je trudnu božicu pobjede Niku bila postavila kao spomenik u Luksemburgu, neopozivo ističući ulogu žena u revolucionarnoj povijesti.
Sada, kada na postolju novog spomenika na platou ispred MSU-a pišu imena svih žena koje su u Jugoslaviji primile Orden narodnog heroja, njih 91, nepoznati počinitelji su ga noću nagrdili natpisima desničarskog i šovinističkog sadržaja, psujući i komunizam i gradsku vlast. Psovke bi na umjetničinu radu, zapravo, trebale ostati jer, isprovociravši anonimne desničare, Sanja Iveković ponovno nepogrešivo pokazuje kakva nam je umjetnost potrebna – beskompromisna i istinoljubiva.
Jelena Petric: Međuvremenu (Kiosk Galerije SC, Zagreb, od 30. juna do 10. jula)
Kiosk Galerije SC, staklenik površine svega par četvornih metara u stražnjem dvorištu zagrebačkog Studentskog centra, među rijetkim je doista nekonvencionalnim izložbenim prostorima za suvremenu umjetnost u gradu. Pogodan je za konceptualno i izvedbeno minimalističke umjetničke geste i eksperimente koji se znaju okoristiti njegovom većinom ostakljenom stjenkom, što će reći poigrati se sa svjetlom kao alatom kakav se sam po sebi nameće kad je takva mikroarhitektura posrijedi.
To je uvidjela i umjetnica mlađe generacije Jelena Petric, slikarica izrazito zainteresirana za konceptualne pomake u slici, fotografiji i skulpturi, putem kojih prihvaća protok vremena i faktor slučajnosti kao bitne odrednice svojih novijih radova. U tome nije izuzetak ni njena nova produkcija u Kiosku, "Međuvremenu", za koju je maleni prostor preobrazila u ogromnu cameru obscuru, pa je na ljetni suncostaj, najduži dan u godini, pomoću tehnike fotografske cijanotipije krenula u lov na sunčeve zrake, ne mogavši predvidjeti što će osvanuti na papirima natopljenima emulzijom. O tome odlučuju vrijeme i Sunce, a posjetitelji su pozvani svjedočiti ishodima njihovog vijećanja, koje se odvija uvijek iznova, iz dana u dan.
OHOHO strip-fanzin br. 5 (Autonomna tvornica kulture – Attack!, Zagreb, 2023.)
Žilavost i otpornost strip-scene u Hrvatskoj nisu nikakva novost, kao ni sposobnost autora i autorica da upiju promjene u svom polju rada i izbace stripove koji se sve brže i samouvjerenije udaljavaju od medija kakvog su poznavali njihovi roditelji, bake i djedovi. Dokaz tome je i novi, peti po redu broj alternativnog strip-fanzina OHOHO, proizašlog iz istoimenog festivala koji organizira udruga Attack!.
Veća grupa autora/ica, manje ili više poznatih (među kojima su i slovenski stripaši/ce, dajući izdanju važan regionalni značaj), svojom autentičnom grafičkom stilizacijom pokazuje da strip ni u Hrvatskoj odavno ne robuje pripovjednim principima književnosti, a nije ni samo u svom filmu, nego se kreće nepatvorenim prostorom koji ne dotiče ni jedan drugi medij. Ohoho!
