Po zaprimanju dojava o slučajevima za koje postoji saznanje ili sumnja da podrazumijevaju kaznena djela i prekršaje motivirane mržnjom, policijski službenici će uskoro morati voditi računa o nizu novih mjera i radnji nabrojanih u nacrtu Protokola o postupanju u slučaju zločina iz mržnje i na taj način osigurati adekvatno procesuiranje napadača, koje je dosad često izostajalo. Riječ je o dokumentu kojim su osim policijskih definirane i obaveze Državnog odvjetništva te drugih tijela koja sudjeluju u otkrivanju, procesuiranju i praćenju postupaka vođenih u takvim slučajevima, bez obzira na to radi li se o kaznenom djelu, govoru mržnje ili prekršaju motiviranom nacionalnom pripadnošću, vjerom, rasom, invaliditetom, spolom, rodom ili seksualnom orijentacijom žrtve.

Novi Protokol upućen je u javnu raspravu točno tri mjeseca nakon što je premijer Andrej Plenković, potaknut napadom 22-godišnjeg Danijela Bezuka na zgradu Vlade i ranjavanjem jednog policajca, najavio donošenje novih mjera protiv "pojačane radikalizacije hrvatskog društva". No iz Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, središnjeg tijela nadležnog za prikupljanje, objedinjavanje i objavu podataka o zločinima iz mržnje, poručili su da nacrt tog dokumenta nema veze s premijerovim najavama, već s činjenicom da je njegovu staru verziju, donesenu 2011. godine, trebalo uskladiti s izmjenama Kaznenog zakona. Neki od ciljeva novog Protokola su i bolja zaštita žrtva, poboljšanje postojećeg okvira statističkog praćenja slučajeva kako bi se otklonili raniji prigovori Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) te povećanje broja spomenutih indikatora koji policiji pomažu tokom kriminalističkih istraživanja.

Tako se uz pripadnost žrtve zaštićenoj skupini u nacrtu novog Protokola navodi desetak drugih indikatora, kao što su pripadnost počinitelja skupini s ekstremističkim djelovanjem, ranija osuđivanost te osobe za djela motivirana mržnjom te učestalost njenog korištenje govora mržnje na internetu. Policija bi također trebala voditi računa o vremenu počinjenja djela u kontekstu vjerskog, povijesnog ili društvenog značaja nekog datuma za pripadnike zaštićene skupine, simbolici mjesta na kojem se dogodio zločin te prisutnosti transparenata, zastava, letaka, grafita, simbola i drugih materijala kojima se poziva na mržnju.

Izmjene Protokola pozdravljaju institucije zadužene za zaštitu ljudskih prava, kao i nevladine udruge koje pružaju pomoć žrtvama. No istovremeno upozoravaju da na smanjenje netrpeljivosti, prijetnji, fizičkih napada i govora mržnje, kojima su u Hrvatskoj najčešće izloženi Srbi, Romi, LGBT osobe i izbjeglice, neće doći sve dok država ne počne dosljedno provoditi kako smjernice iz Protokola tako i ostatak zakonskog okvira, koji ocjenjuju zadovoljavajućim. Kako kažu, upravo zbog toga zločine iz mržnje proteklih godina često nisu prepoznavali policija, DORH i nadležni sudovi ili su bili neprimjereno sankcionirani, čime je počiniteljima i žrtvama poslana pogrešna poruka. Rezultat takvih postupanja je i nepovjerenje žrtava u institucije, zbog čega velik broj njih napade uopće ne prijavljuje, pa su i službene statistike o zločinima iz mržnje daleko od realnih.

Pritom, objašnjava nam Cvijeta Senta, voditeljica Centra za mirovne studije (CMS) i članica Radne skupine za praćenje zločina iz mržnje pri Uredu za ljudska prava, kaznena djela zločina iz mržnje posebno su osjetljivo područje koje ne podrazumijeva samo nasilje prema pojedincu, već i poruku svim manjinskim grupama u društvu s ciljem izazivanja straha i nesigurnosti.

- To je vrlo važna dimenzija koju u Hrvatskoj uporno preskačemo pa trivijaliziramo brojke i govorimo o "samo" pet ili deset napada prema pojedincima s ovim ili onim karakteristikama, na taj način propuštajući priliku za bezrezervnu osudu i sankcioniranje. Bez toga društvo više nije u ravnoteži, povjerenje nestaje i moguća je daljnja radikalizacija - govori Senta za Novosti i dodaje da poseban problem u praksi predstavlja neispravna kvalifikacija djela – kada, primjerice, policija ili pravosudne institucije izostave motivaciju mržnje ili kada rasistički ili homofobni napad kvalificiraju kao prekršaj.

Najveći problem u praksi predstavlja neispravna kvalifikacija djela – kada, primjerice, policija ili pravosudne institucije izostave motivaciju mržnje ili kada rasistički ili homofobni napad kvalificiraju kao prekršaj – ističe Cvijeta Senta iz CMS-a

Iz Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova potvrdili su nam da ta institucija najčešće prima pritužbe koje se odnose na neprepoznavanje zločina iz mržnje, odnosno kvalifikaciju događaja kao prekršaja, iako su prisutni elementi kaznenog djela. "Pored toga, u praksi nikad nisu zaživjele odredbe Protokola iz 2011. koje se odnose na praćenje prekršaja motiviranih mržnjom. Takozvani track-record koji je dosad vođen za prekršaje počinjene iz mržnje je daleko ispod realnih brojki", upozoravaju iz njenog ureda.

Zbog svega toga, podsjeća Senta, RH svakih par godina na Europskom sudu za ljudska prava izgubi slučaj vezan uz povredu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tako je u ožujku 2017. proglašena odgovornom zbog manjkave istrage verbalnog i fizičkog napada na M. Škorjanec. Premda je napad bio motiviran romskom nacionalnošću njenog partnera, pri čemu im je jedan od napadača poručio "Sve vas treba istrijebiti, mamu vam cigansku je...", tijela kaznenog progona nisu ga tretirala kao zločin iz mržnje temeljem povezanosti, već su u dugogodišnjem procesu ustrajala na tome da ona nije romskog porijekla.

Prije par dana Europski sud sa sjedištem u Strasbourgu presudio je i u korist P. Sabalić, lezbijke koja je tužila RH zbog povrede prava na zabranu mučenja i nečovječnog postupanja. U siječnju 2010. Sabalić je, po izlasku iz noćnog kluba u Zagrebu, napao muškarac M. M. Nakon što je odbila njegovo nabacivanje, naglasivši da je lezbijka, on ju je brutalno pretukao, vičući "Sve vas treba pobit!" i "Izj...t ću te, lezbačo!". Po izlasku iz bolnice, gdje su joj dijagnosticirana višestruka nagnječenja glave, lica, vrata, prsa, ruku i koljenja, žrtva se obratila Udruženju Zagreb Pride, koje joj je pružilo pomoć odvjetnica Ane Bandalo i Natalije Labavić te podnijelo kaznenu prijavu za zločin iz mržnje. No ona je odbijena jer je homofobni napadač zbog nestručno obavljenog posla policije već dobio pravomoćnu presudu. Umjesto da odgovara za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora, na kraju je osuđen zbog prekršaj protiv javnog reda i mira te "kažnjen" s 300 kuna.

- Presuda u slučaju Sabalić ogromna je pljuska Hrvatskoj jer joj je Europski sud za ljudska prava još jednom ukazao na fundamentalne pogreške u provođenju vlastitih zakona - za Novosti govori Franko Dota, koordinator Udruženja Zagreb Pride.

Dota ističe da glavni problem predstavlja rad policije koja se ne drži postojećeg Protokola o postupanju u slučaju zločina iz mržnje i pritom ne samo da ne provodi temeljitu nego ni cjelovitu istragu. Kao primjer navodi napad molotovljevim koktelom na 50-godišnjeg gej muškarca koji se 26. prosinca 2020. dogodio u zagrebačkog parku Maksimir.

- Čini se da policija u ovom slučaju ignorira notornu, poznatu činjenicu da je Maksimir gej okupljalište, za njih je to tek park u kojem je došlo do nasilja. Za sada se taj brutalni napad tretira kao kazneno djelo zbog nanošenja teške tjelesne ozljede u pokušaju bez elemenata zločina iz mržnje, jer institucije očito ne žele čuti žrtvu koja je tri dana nakon napada u medijima posvjedočila da je zapaljena isključivo zbog toga što je gej - kaže Dota.

Presuda u slučaju Sabalić ogromna je pljuska Hrvatskoj jer joj je Europski sud za ljudska prava još jednom ukazao na fundamentalne pogreške u provođenju vlastitih zakona – kaže Franko Dota iz Zagreb Pridea

Iz Zagreb Pridea upozoravaju da su nedavno počinjena još dva slična zločina, što ukazuje na to da "u najmanje dva zagrebačka javna okupljališta za gej muškarce operira naoružana i organizirana skupina desničarskih homofobnih bandita". Ističu kako sve upućuje na to da je riječ o serijskim, organiziranim i planiranim napadima, nezabilježenima zadnjih desetljeća.

RH u Strasbourgu redovno gubi slučajeve vezane uz kršenja ljudskih prava (FOTO Igor Šoban/PIXSELL)

U odgovoru koji su Novosti dobile iz MUP-a navodi se da dosad "nisu evidentirani značajniji problemi" tokom provođenja kriminalističkih istraživanja zločina iz mržnje te da se edukacija policijskih službenika u tome polju sustavno provodi od 2006. "Od tada do danas je educirano više tisuća policijskih službenika, a problematika zločina iz mržnje integralni je dio policijskog kurikuluma na svim razinama obrazovanja", poručuju iz MUP-a. Cvijeta Senta Senta dodaje da je samo tokom prošle i pretprošle godine u organizaciji Ureda za ljudska prava, Pravosudne akademije i organizacija civilnog društva održano nekoliko edukacija na kojima su uz pripadnike policije sudjelovali predstavnici DORH-a, suci i odvjetnici.

- Dakle, imamo na raspolaganju resurse za usavršavanje, od osnovnih do fakultativnih, pa time nema opravdanja za propuste i neznanje - govori ona.

Na činjenicu da policija, ali i nadležna državna odvjetništva te sudovi nedovoljno prepoznaju obilježja zločine iz mržnje upozoreno je i u recentnom istraživanju Hrvatskog pravnog centra "Zločin iz mržnje u Hrvatskoj" u razdoblju 2013. – 2018. koje su proveli znanstvenici Maja Munivrana Vajda, Ines Sučić, Aleksandar Maršavelski i Ivana Eterović. Istraživanje pokazuje da je Državno odvjetništvo u više predmeta povodom kaznenog djela prijetnje zbog prethodnog sukoba neopravdano isključilo kvalifikaciju mržnje, a time i progon po službenoj dužnosti. Tako je u jednom analiziranom predmetu okrivljenik uz prijetnju oštećenom opsovao "majku srpsku i četničku" te prilikom prvog ispitivanja priznao da je to uradio jer se "oštećenik deklarira kao Srbin i to uzvisuje". Iako je Državno odvjetništvo u činjeničnom opisu navelo te psovke, uz koje je napadač žrtvi poručio "znam gdje stanuješ, dođi da se obračunamo", na kraju je djelo kvalificiralo kao običnu prijetnju, za što su predviđene blaže kazne. Odvjetništvo je optužilo, a sud pravomoćno osudio za običnu prijetnju i okrivljenika koji je preko mobitela uputio oštećenom sljedeće riječi: "Sada krećem, znam gdje živiš, je... te u usta četnička, je... ti ženu i dijete, dijete ću ti zaklati i zapalit ću vas sve." Žrtva je u iskazu kao povod za djelo navela činjenicu da ima "neuobičajeno ime i prezime" te da okrivljeni na temelju toga pogrešno smatra da nije Hrvat. S druge strane, okrivljenik je kao povod za djelo naveo neriješene imovinske odnose s oštećenikom.

Iz Ureda pučke pravobraniteljice poručuju kako se nadaju da će donošenje novog Protokola doprinijeti rješavanju takvih problema. "No hoće li to uistinu tako i biti, tek trebamo vidjeti. Nažalost, zločini iz mržnje prečesto ili nisu bili prepoznati ili su pak sankcije bile neodgovarajuće čime se građanima slala pogrešna poruka, što zasigurno nije doprinijelo jačanju društvene svijesti o ovom problemu", piše u odgovoru koji su Novosti dobile od Ureda pravobraniteljice.

No Franko Dota na novu Vladinu inicijativu gleda sa skepsom i naziva je kozmetičkom i neiskrenom zbog činjenice da se ni izvorni Protokol nije provodio u praksi. Za promjenu prije svega treba politička volja, govori Dota i dodaje da je premijer na radikalizaciju upozorio tek nakon pucnjave na Markovom trgu, iako je ona već godinama prisutna u našem društvu.

- Ne radi se o samo par nasilnika, nego postoje dobro organizirane i financirane organizacije, političke stranke i utjecajni pojedinci koji kroz svoje djelovanje podižu razinu govora mržnje prema LGBTIQ osobama i drugim manjinama, u prvom redu prema Srbima, a potom Romima i migrantima, i tako daju pokriće desničarskim bandama da mlate u javnom prostoru - ističe koordinator Zagreb Pridea.

- Prvi koraci u dokidanju postojećeg stanja trebaju podrazumijevati promjenu retorike vlasti i jednog dijela medija, temeljito provođenje postojećih zakona te cjeloživotnu edukaciju zaposlenih u policiji i pravosuđu. U nju trebaju biti uključene LGBTIQ osobe i ostali pripadnici manjinskih skupina jer nitko ne zna bolje od nas što svakodnevno proživljavamo na ulicama - zaključuje Franko Dota.