Strah smo odavno prevladali, a uskoro ćemo i vas. Poruka je to koju je odgovornima za porast nasilja u društvu u ponedjeljak navečer poslalo više od tisuću građana okupljenih na zagrebačkom Trgu žrtava fašizma. Slični prosvjedi iste su večeri održani u još nekoliko hrvatskih gradova kao reakcija na činjenicu da su u noći sa subote na nedjelju u zagrebački klub ‘SuperSuper’, u kojem se tada održavala LGBT tematska večer, nepoznati počinitelji bacili suzavac. U trenutku napada u klubu je bilo nekoliko stotina ljudi, pa iako su iz policije poručili da je samo dvoje njih lakše ozlijeđeno, očevici tvrde da se radi o daleko većem broju. Iz udruženja Zagreb Pride ovaj su čin odmah označili kao pokušaj zločina iz mržnje. Pritom su upozorili da nije riječ o izoliranom slučaju, što potvrđuje njihovo istraživanje o nasilju, diskriminaciji i zločinu iz mržnje protiv LGBTIQ osoba iz 2013. godine. Tada su došli do podatka da je čak 73,6 posto ispitanika doživjelo neki oblik nasilja zbog svoje seksualne orijentacije.
- O velikoj prisutnosti nasilja u javnom prostoru svakako svjedoči spaljivanje naše zastave na Trgu bana Jelačića i krađa duginih zastava s Trga kralja Tomislava prošle godine tijekom Tjedna ponosa, kao i velika zastupljenost govora mržnje na društvenim mrežama nakon naše reakcije na napad u subotu. Takva se vrsta nasilja perpetuira jer napadači znaju da će dobiti odobravanje velikog dijela populacije i da institucije neće ozbiljno reagirati - objasnio je u razgovoru za ‘Novosti’ Jelena Poštić iz Zagreb Pridea, koji smatra da subotnji događaj predstavlja napad i na sve one koji u ovome društvu misle drugačije.
SNV je lani zabilježio više od 300 slučajeva nasilja i drugih oblika poticanja na diskriminaciju prema Srbima u Hrvatskoj, što predstavlja porast od oko 50 posto u odnosu na 2015. godinu
Cvijeta Senta iz Centra za mirovne studije i članica Radne skupine za praćenje zločina iz mržnje pri Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, podsjeća da smo u proteklih mjesec i pol na ulicama hrvatskih gradova u više navrata svjedočili i fizičkim napadima na tražitelje azila. Porast nasilja opisuje kao proces koji ovih dana doživljava kulminaciju u vidu imenovanja Ladislava Ilčića, poznatog po ksenofobnim i homofobnim izjavama, na mjesto savjetnika Vlade za ljudska prava. Dodaje da proces zapravo traje od 2013. Osim po ulasku Hrvatske u Europsku uniju, ta će godina ostati upamćena po velikom broju razbijenih dvojezičnih ploča, mahom u Vukovaru, i jačanju konzervativnih organizacija bliskih Katoličkoj crkvi koje su djelovanje započele kampanjom protiv uvođenja zdravstvenog odgoja u škole i ustavnim referendumom o braku, a nastavile sabotiranjem procesa reforme obrazovanja, pokušajem zabrane abortusa i napadom na nezavisne medije. Senta objašnjava da je porast nasilja došao do jačeg izražaja još u prošloj godini, kada je Ministarstvo unutarnjih poslova zabilježilo 28 zločina iz mržnje i 12 kaznenih djela javnog poticanja na nasilje i mržnju.
- Radi se o nešto većem broju nego prethodnih godina. Međutim, to vjerojatno nije ni blizu stvarnog broja slučajeva. Iz organizacija koje se bave direktnom podrškom žrtvama kaznenih djela stižu informacije da žrtve nisu motivirane prijavljivati nasilje iz mržnje institucijama jer im je jasno da neće dobiti zadovoljštinu. To je frustrirajuća situacija ne samo za njih nego i za društvo u cjelini, jer bi upravo njihov slučaj mogao poslužiti kao pokazni primjer kako se nasilje neće tolerirati i da je sustav na strani univerzalnih vrijednosti ljudskih prava - kaže ona.
Da je broj takvih slučajeva zasigurno veći pokazuju i podaci Srpskog narodnog vijeća (SNV), koje je u 2016. zabilježilo više od 300 slučajeva nasilja i drugih oblika poticanja na diskriminaciju prema Srbima u Hrvatskoj, što predstavlja porast od oko 50 posto u odnosu na 2015. godinu. Među njima je i onaj iz Gornjeg Karina, gdje je u ožujku prošle godine demoliran kat kuće obitelji srpske nacionalnosti. Obitelj je prvo posumnjala da je riječ o požaru uzrokovanom električnim instalacijama. No osim razbijenih prozora, policija je tokom očevida pronašla boce sa zapaljivom tekućinom, zbog čega postoji opravdana sumnja da je bila riječ o napadu molotovljevim koktelima. Do nesrazmjera u podacima dolazi i zbog činjenice da se antidiskriminacijski zakoni, mahom doneseni tokom pristupnih pregovora s EU-om, neadekvatno ili uopće ne provode u praksi.
- Zakonom o suzbijanju diskriminacije je propisano kako nije na žrtvi da dokazuje da je do diskriminacije došlo, već je potencijalni počinitelj dužan dokazati da nije diskriminirao, što jedino ima smisla. Međutim, događa se da se i nakon sedam godina primjene navedeni mehanizam ne koristi, iako je taj propust sam po sebi kršenje zakona - objašnjava Senta i dodaje da se prokazivanje, huškanje i diskreditirajući verbalni napadi na manjinske skupine rijetko kada tretiraju kao govor mržnje, odnosno kazneno djelo poticanja na nasilje i mržnju.
Pritom podsjeća na slučaj Zdravka Mamića, koji je 2013. u eteru Soundset Plavoga po nacionalnoj osnovi izvrijeđao tadašnjeg ministra Željka Jovanovića.
- Taj slučaj nije procesuiran kao kazneno djelo, već kao uznemiravanje po Zakonu o suzbijanju diskriminacije, što je prekršaj. Da je Jovanovića nakon takvog Mamićevog prikaza netko fizički napao, kako bismo onda tretirali cijeli slučaj? Drugim riječima, koliko je mržnje potrebno posijati da bi institucije poduzele adekvatne radnje? - pita se ona.
Kada je riječ o zakonima kojima se propisuje zaštita prava LGBT osoba, Poštić podsjeća da se Hrvatska nalazi u samom europskom vrhu. Međutim, dodaje da tu činjenicu možemo staviti na stranu pošto je praksa potpuno drugačija.
- To pokazuje slučaj ‘Sabalić protiv Hrvatske’ koji je trenutno na Europskom sudu za ljudska prava, a koji je tipičan primjer neprimjene zakona. Zbog pravila da počinitelji ne mogu biti kažnjeni dvaput za isto djelo prošli smo sve zakonske instance i došli do Ustavnog suda, koji je svojom presudom pokazao apsolutno nerazumijevanje pojmova ljudskih prava, LGBT prava i zločina iz mržnje - govori Poštić.
Iz Zagreb Pridea kažu da se postupanje policije posljednjih godina donekle poboljšalo. Međutim, i dalje upozoravaju na primjere lošeg postupanja kao što su vrijeđanje i ismijavanje žrtava
Pavlu Sabalić, podnositeljicu tužbe, početkom 2010. godine je zbog homoseksualne orijentacije napala muška osoba M. M. Iako joj je napadač prouzročio višestruka nagnječenja glave, lica, vrata, prsa, ruku i koljenja, umjesto da odgovara za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora, dobio je onu novčanu u iznosu od 300 kuna kao da se radilo o najobičnijem prekršaju. Poštić upozorava da su i dva slučaja koja su se dogodila neposredno uoči lanjske Povorke ponosa također bila tretirana kao prekršaji. Iz Zagreb Pridea su uspjeli pravovremeno reagirati i podići kaznene prijave.
- To ne bismo uspjeli da je sve ostalo samo na policijskoj obradi. Zašto dolazi do toga možemo samo nagađati, ali prema iskustvu koje imamo u edukaciji s policijom, uglavnom se radi o ubrzavanju postupka kako bi počinitelji nasilja bili što prije kažnjeni. Time se samo radi šteta i onemogućava da imamo što točnije brojke koje se tiču zločina iz mržnje, te da počinitelji budu kažnjeni za širenje mržnje i netrpeljivosti. Na taj način se zločini krivo klasificiraju i umanjuju, tako da možemo reći da je dobar dio zakona mrtvo slovo na papiru - tvrdi on.
Na svojoj koži je to osjetio i Jovan Matijević, 23-godišnji mladić iz okolice Pakraca, koji je u veljači 2016. pretučen u jednom okučanskom kafiću. Da je napad bio motiviran etničkom netrpeljivošću potvrdio je medijima njegov prijatelj Daniel koji je tu večer s njim bio u izlasku. ‘Napali su ga čim su čuli pjesmu koju je pustio, iako pjesma nije bila nacionalna nego ljubavna. Shvatio sam da ga tuku zato što su čuli da ga ja zovem Jovo. Morao sam im lagati da se zove Ivan. Tada su ga pustili’, posvjedočio je on. Međutim, petorica napadača su tokom istrage tvrdila da pretučenog nisu znala od ranije, pa samim time ni njegovu nacionalnost, što je policiji bilo dovoljno da sve aktere ovog događaja tretira jednako: kao moguće kršitelje javnog reda i mira.
Iz Zagreb Pridea kažu da se postupanje policije ipak donekle poboljšalo. Međutim, ističu da se pozitivni primjeri i dalje odnose tek na nekoliko policijskih postaja u Zagrebu. Kao primjere lošeg postupanja navode ignoriranje iskustva žrtve, neinformiranje žrtve i nesenzibiliziranost, pa i nasilje u vidu vrijeđanja i ismijavanja. Čitav je niz događaja koji pokazuju da policija i dalje selektivno primjenjuje zakone kada su u pitanju javna okupljanja, isticanje zakonom zabranjenih simbola i uzvikivanje profašističkih parola. U velikom broju slučajeva ne reagiraju na ovakve pojave, što dokazuje prošlogodišnja proslava Oluje u Kninu i ceremonija otkrivanja spomen-ploče s ustaškim pozdravom ‘Za dom spremni’ usred Jasenovca.
Relativizaciji tog pozdrava i ostalih ustaških insignija, a time i širenju antimanjinske atmosfere nesumnjivo su doprinijeli i pojedinci iz vrha vlasti, posebno u periodu Karamarkovog HDZ-a. Ta činjenica istaknuta je i na Trgu žrtava fašizma, na prosvjedu koji je održan točno godinu dana otkad je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović odgovorila na pismo Milorada Pupovca u kojem ju je upozorio na povećanje razine nasilja u društvu. Podsjetimo, predsjednica je u odgovoru kao žrtvu napada predstavila sebe, a javne osobe koje joj je predsjednik SNV-a naveo kao žrtve verbalnih napada označila odgovornima za ‘provociranje, iritiranje pa i vrijeđanje najvećeg dijela hrvatske javnosti’. Svoj stav vladajući su iskazali i kada su formalno osudili napad počinjen u ‘SuperSuperu’, pri čemu potpredsjednik Vlade Davor Ivo Stier preko usta nije mogao prevaliti da je riječ o činu motiviranom seksualnom orijentacijom i rodnim identitetom.
- Pokrećući uličnu politiku iz opozicije, HDZ je ovo čemu sada svjedočimo dobrim dijelom posijao, čak i ako nije znao što će požnjeti. Legitimirao je politiku u kojoj je pripadnost zajednici i služba njenim ideologemima nacije, religije i sličnom jača od prava, i u kojoj je isključivost ne samo vrlina nego je legalna i priznata. Tako djelovanje svakog ekstremista može u javnosti zvučati kao da ima pokriće nekih viših zajedničkih vrijednosti. Čak i fizičko zlostavljanje ispada legitimno, pa i herojsko, jer ‘brani naše vrijednosti’ - objasnio je u razgovoru za ‘Novosti’ Srđan Dvornik.
Ovaj mirovni aktivist dodaje da predstavnici političkog vrha, uključujući vrhove opozicije, pa i Crkve i nekih javnih institucija, djeluju u korist nasilja već time što ne brane pravo svakog čovjeka da se ne uklapa u kolektivne obrasce, da se ne slaže s tim u što vjeruje većina ili da se naprosto ne mora dokazivati nikakvom pripadnošću. Pored porasta nacionalizma, Dvornik među uzroke povećanja razine nasilja ističe činjenicu da je društvo iscrpljeno dugotrajnim pogoršanjem životnih uvjeta: visokom nezaposlenošću, beznadnim siromaštvom znatnog dijela stanovništva i smanjenjem socijalnih prava.
- U nemoći da se iz toga izvuče, odnosno iznjedri neku alternativu, društvo je prijemčivo za ‘slike lažne konkretnosti’ tj. usmjerava frustraciju na manjine, strance, otpadnike od kolektivne ideologije i identiteta - kaže on i dodaje da danas, za razliku od devedesetih, ekstremističke grupacije nisu sasvim integrirane u vladajuću partiju, pa time ni sasvim kontrolirane.
- Politički govor netrpeljivosti uvijek je u rezervi kada zaprijeti da se vlast osramoti nesposobnošću i korupcijom, čime daje i legitimnost ekstremizmu. Ne treba zaboraviti ni da se nikada nije formirala značajna politička alternativa, premda ima sve više potencijala, pa nacionalistička politika i dalje kao da zastupa cijelo, uglavnom ‘mutavo’ društvo. Bojim se da ćemo se još godinama ljuljati na toj klackalici - zaključuje Dvornik.
