U dvorani Središnje biblioteke ‘Prosvjete‘ 12. decembra održana je promocija 23. broja Ljetopisa ‘Prosvjete’ i zasebno štampanog separata Čedomira Višnjića 'Biblioteka ili veliko rasipanje' izdanog povodom 70. godišnjice osnivanja Centralne biblioteke 'Prosvjete'.
Profesor Dušan Marinković govorio je o sadržaju Ljetopisa koji se tiče historije Srba u Lici i drugim područjima Hrvatske, ističući priloge o porodici Radeka koje je iznjedrila više značajnih ličnosti za srpsku zajednicu.
Što je s čovjekom nad kojim se vrši historija, zapisao se Marinković i ukazao na kompleksno pitanje kako su ljudi živjeli u multietničkoj sredini, a govorili istim jezikom, kao i kako je porodica Radeka preživjela u mutnim vremenima, pogotovo za vrijeme Drugog svjetskog rata. – Praktički nepismen narod uspio je da se snađe i ne poremeti odnose s drugima - rekao je Marinković.
Novinarska 'Novosti' Paulina Arbutina, čiji je prilog o zločinima u Sisku objavljen u Ljetopisu, naglasila je da se odlučila za istraživanje o zločinima nad Srbima čime se danas u Hrvatskoj bavi samo Documenta. - Prije desetak godina činilo se da je vrijeme otvorenije za takve priče i teme nego danas. Još uvijek se ne zna sve o zločinima nad Srbima u ruralnim krajevima, baš kao što se ne zna koliko su Srbi stradali u gradovima poput Siska. Ljudi su šutjeli, a tko je progovorio i tražio odštetu, kažnjen je visokim sudskim troškovima, rekla je Arbutina.
Urednik ‘Ljetopisa‘ Čedomir Višnjić govorio je o Ljetopisu, ali i o separatu. - Naš posao je da se bavimo kulturom sjećanja - rekao je i pohvalio plan istraživanja SNV-a o zločinima tokom 90-ih jer su, kako je rekao, ‘90-te kao zid koji se izdiže‘. - Ljetopis je nužan jer nema monografija o nekim važnim temama, a mi skupljamo priloge za nekog historičara u budućnosti, makar on i ne smatrao važnim ono što mi smatramo - rekao je Višnjić.
Govoreći o Biblioteci ‘Prosvjete‘ naglasio je da je formirana 1949. iz fonda od 30-40.000 knjiga, mahom iz eparhijskih biblioteka u Plaškom i Pakracu, te parohijskih domova. Radi se o građi koja je u Zagreb stigla u 40 željezničkih vagona, a u kojoj je bio i dio knjiga iz fruškogorskih manastira koje je tamo vratio Radoslav Grujić 1945. i 1946. godine.
S obzirom da je ta građa predstavljala opterećenje za Biblioteku, donesena je odluka da se dio knjiga podijeli, pa je uz Nacionalnu sveučilišnu biblioteku, koja je dobila najviše, dio otišao i u JAZU te Muzej Srba u Hrvatskoj, da bi odatle bile otpremljene u Hrvatski povijesni muzej. Oko 12.000 katalogiziranih knjiga 1983/84 je vraćen eparhijama, a ostatak bi trebao biti u muzeju, rekao je Višnjić, ističući da je propadanje biblioteke zapravo nestajanje dinamičke komponente srpske zajednice.
