Osamdeset godina postojanja, gotovo 2500 članova, 58 pododbora i 76 štampanih izdanja, samo su neki od pokazatelja važnosti Srpskog kulturnog društva "Prosvjeta", krovne kulturne, prosvjetne i znanstvene organizacije Srba u Hrvatskoj. "Prosvjeta" je osnovana 18. novembra 1944. u zgradi glinskog hotela Kasina, a njen nastanak treba razmatrati u adekvatnom društveno-političkom kontekstu, koji proizlazi iz učešća Srba u antifašističkoj borbi od njenih početaka.
U Otočcu je, naime, 10. novembra 1943. osnovan Srpski klub vijećnika ZAVNOH-a na čelu s Radom Pribićevićem i Dušanom Brkićem. Taj je klub Srbima u Hrvatskoj osigurao predstavništvo te ravnopravnost i jednakost s hrvatskim narodom, što je potvrđeno na Trećem zasjedanju ZAVNOH-a na kojem je odlučeno da hrvatski i srpski narod imaju jednaka pojedinačna i kolektivna prava u svakom pogledu. Nešto ranije pokrenut je časopis "Srpska riječ" i osnovano je Srpsko pjevačko društvo Obilić. Prvi predsjednik Srpskog kulturno-prosvjetnog društva "Prosvjeta", kako je glasio prvobitni naziv, bio je Dane Medaković, a potpredsjednici Petar Drapšin i Boško Desnica. "Prosvjetin" status potvrđen je i na Glavnom odboru Srba u Hrvatskoj koji je održan 29. i 30. septembra 1945., na kojem je usvojena rezolucija prema kojoj je kao jedan od glavnih zadataka istaknuto uzdizanje srpske kulture putem SKPD-a "Prosvjeta".
Godine 1945. osnovana je izdavačka knjižara "Prosvjeta", godinu kasnije Muzej Srba u Hrvatskoj, a zatim i štamparija, biblioteka i arhiv. Usporedo s time na terenu nastaju i brojni pododbori kojima se priključuju članovi predratnih kulturnih udruženja kao što su Srpsko kolo, Srpkinja ili Privrednik. Od godine 1948. sjedište "Prosvjete" je u Berislavićevoj ulici u Zagrebu, u prostorijama u kojima je nekad bila dobrotvorna zadruga Srpkinja. U toj se zgradi nalazi i bogata zbirka bista i umjetnina koja je 2011. upisana u registar kulturnih dobara RH, a odoljela je pokušajima raznošenja u konfuznim vremenima od 1970-ih do početaka 1990-ih.
Sve teme koje se tiču Srba u Hrvatskoj prekrivene su debelim slojem zaborava. Nije teško biti originalan i svjež jer kad danas kažete da su potpredsjednici "Prosvjete" bili Petar Drapšin i Boško Desnica, to nitko ne zna – ističe Čedomir Višnjić
"Prosvjetu" su nakon Drugog svjetskog rata među ostalima vodili Stanko Ćanica Opačić, Duško Brkić, Rade Žigić, Rade Pribićević i Bogoljub Rapajić, koji su uvelike doprinijeli njenom intelektualnom i moralnom napretku. Iako su neki od njih uhapšeni i odvedeni na Goli otok, a rad društva bio je prigušen, "Prosvjeta" je opstala kao prosvjetiteljska transmisija partijske politike. Istaknuti članovi u poslijeratnom periodu bili su Mile Joka, Svetozar Zec, Nikica Rapaić i Branislav Ćelap. Godine 1952. na Glavnoj skupštini društva mijenja se njegov naziv i ono postaje Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta", a časopis "Srpska riječ" postaje mjesečnik "Prosvjeta". Početkom 1970-ih rad pododbora i izdavačkog poduzeća nastavlja se u teškim uvjetima, pa se neke od institucija gase, na primjer Muzej Srba u Hrvatskoj, a štamparija prelazi Borbi.
Krajem 1960-ih i početkom 1970-ih godina "Prosvjeta" se zalaže za zajedništvo Hrvata i Srba i suprotstavlja se nacionalizmu, a 1971. objavljen je zbornik tekstova "Vjetrom vijani. Spomenica Srpskog kulturnog društva Prosvjeta", koji uz detaljan prikaz osnivanja SKD-a "Prosvjeta" i zasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOH-a donosi fragmente književnog stvaralaštva Srba u Hrvatskoj. Urednik tog izdanja bio je Stanko Korać, no ono je vlastima dalo povod da po principu reciprociteta uz Maticu hrvatsku, čiji je rad obustavljen 1972. zbog propagiranja proljećarskih ideja, suspendiraju i "Prosvjetu". Formalna zabrana rada uslijedila je 1980., ali je "Prosvjeti" dozvoljen naučni rad i prikupljanje građe, a Stanko Korać u to vrijeme uspijeva očuvati sjedište i imovinu društva.
Krajem 1980-ih, a pogotovo nakon višestranačkih izbora 1990., pojavljuju se inicijative da se "Prosvjeta" obnovi, no prostorije u Preradovićevoj bile su u to vrijeme meta napada molotovljevim koktelima. Zbog pritisaka i loše atmosfere brojni tadašnji aktivisti, uključujući i Koraća, odlaze u Srbiju, a tadašnji predsjednik društva Dušan Starević iz Benkovca zbog eskalacije sukoba bio je odsječen od društva.
"Prosvjeta" je obnovljena 1992. zahvaljujući inicijativi Srpskog demokratskog foruma, kada je formiran Privremeni odbor, a 27. februara 1993. održana je izvanredna Izborna skupština društva koje je tada brojilo 54 člana i formirani su Glavni odbor i druga tijela. Prvi predsjednik bio je Velimir Sekulić, koji će biti dugogodišnji voditelj "Prosvjetine" Centralne biblioteke.
"Za potpredsjednike su izabrani Lazo Mamula iz Gomirja i Miodrag Milošević iz Rijeke, dok je Glavni odbor bio pun uglednih ljudi, od ministra u vladi Čedomira Pavlovića do sveučilišnih profesora i brojnih intelektualaca. Suočavali smo se s optužbama da smo kolaboracionisti, a pokušavali su nam uzurpirati i imovinu. Ukratko, bila je namjera da se 'Prosvjetu' razvlasti. Nastojali smo razvijati društvo kao autonomnu kulturnu instituciju i stvarati uslove za formiranje muzeja, naučnih i kulturnih centara, biblioteke koja je počela s radom 1996. godine, ali i razviti mrežu pododbora i omasoviti članstvo. Željeli smo razvijati kulturu kao preduslov afirmacije Srba i revalorizacijom kulturne baštine podsjetiti da su Hrvati najveća dostignuća postigli kad su bili zajedno sa Srbima", prisjetio se svojedobno Sekulić.
Spomen-ploča koja je uklonjena sa zgrade hotela Kasina (Foto: Nenad Jovanović)
Za generalnog sekretara 1993. izabran je Dušan Radaković, a predsjednik "Prosvjete" od 1996. bio je Slobodan Uzelac, koji je najzaslužniji za širenje pododbora, najprije u Zagrebu i Rijeci, Gomirju i Moravicama, da bi do 2004. to postala razgranata mreža. On je također pokrenuo Centar za kulturu te ljetne i zimske škole.
Časopis "Prosvjeta" obnovljen je 1994. godine s urednikom Miloradom Novakovićem, a prvi kalendar štampan je 1995. u Sloveniji na ćirilici i prošvercan preko granice. Takve subverzivne akcije kasnije nisu bile potrebne jer se izdavačka aktivnost nesmetano odvijala, pa je tako s izlaženjem nastavio i mjesečnik za djecu "Bijela pčela", koji je od 1994. uređivala Tanja Oluić, a potom Ljerka Radojčić. Izdavaštvo i uređivanje časopisa "Prosvjeta" godinama vodi Čedomir Višnjić, a u nizu istaknutih pregalaca svakako treba spomenuti Vladimira Funduka iz Karlovca i Branislava Kurucića, čiji je doprinos u razvoju folklora i kulturnih manifestacija naročito došao do izražaja nakon reintegracije Baranje, istočne Slavonije i Srema, kad je "Prosvjeta" okupila ljude i kulturne ustanove iz tih područja i poprimila oblik u kojem je danas poznajemo.
Uz izdavaštvo, bibliotečne i informativne djelatnosti, "Prosvjeta" je aktivna i u obrazovanju na srpskom jeziku i ćirilici, a učestvuje i u zaštiti kulturnog i spomeničkog blaga.
"Naročito se ističemo u kulturnom amaterizmu i organiziranju brojnih kulturnih manifestacija u svim dijelovima Hrvatske, a Srpski kulturni centar u Zagrebu projekt je i pothvat naše generacije koji želimo ostaviti budućim generacijama pripadnika naše zajednice i Zagrepčanima kao mjesto susreta i prožimanja različitih kultura", naglasio je predsjednik "Prosvjete" Mile Radović u Glini na otvorenju SKC-a, u kojem je i spomen-soba "Prosvjete". "Vjerujem da smo u ovih 80 godina, unatoč mnogim problemima i izazovima s kojima smo bili suočeni, postavili dobre temelje kako bi nove generacije mogle lakše i bolje ostvarivati našu misiju očuvanja i razvijanja srpskog identiteta, pritom ne zaboravljajući prošlost i tradiciju, ali okrećući se budućnosti, tražeći u njoj svoje mjesto", rekao je Radović, koji je uvjeren da će "Prosvjeta" i dalje biti stabilna i prosperitetna institucija Srba u Hrvatskoj koja će zajedno s drugim srpskim organizacijama osigurati dugoročni opstanak Srba na ovim prostorima.
O sadašnjem momentu "Prosvjete" za Novosti govori njen potpredsjednik Siniša Tatalović.
- Sad kad je prošlo 80 godina od osnivanja, možemo reći da je "Prosvjeta" ispunila svoju misiju i zadatak da se brine o kulturi i obrazovanju, tradiciji Srba u Hrvatskoj, unatoč mnogim nepovoljnim okolnostima u kojima je djelovala i okolnostima koje nam nisu bile sklone, uključujući i sedamdesete godine kad je društvo bilo zabranjeno i devedesete kad smo obnavljali rad društva u vrlo nepovoljnim ratnim okolnostima. Tih godina shvatili smo da je SKD ne samo najstarija organizacija Srba u Hrvatskoj s kontinuitetom, jasno uz prekid, nego i organizacija koja zbog tradicije i ukorijenjenosti u naš narod u Hrvatskoj ima šansu ne samo da se obnovi nego da se razvija kao jedna od centralnih organizacija naše zajednice - kaže Tatalović.
Članovi pododbora iz Donjeg Javornja, 1962. (Foto: SKD Prosvjeta)
- Danas u okviru "Prosvjete" realiziramo niz programa i zajedno s drugim srpskim organizacijama, posebno sa SNV-om, činimo snažnu bazu koja je sada tako dobro organizirana i formatirana da garantira da ćemo u budućnosti kao društvo i kao zajednica moći opstati na ovim prostorima razvijajući svoj identitet i programe prilagođene novom vremenu u kojem će se naša kultura i tradicija prožimati s kulturom i tradicijom većinskog naroda i drugih zajednica koje žive na ovom prostoru. Izlazimo iz jednog vremena koje je bilo teško, a vjerujem da ulazimo u bolje, prosperitetnije vrijeme, ne samo zato što živimo u Hrvatskoj koja je članica EU-a nego i zato što živimo u okolnostima u kojima su naši ljudi, posebno mladi, sve svjesniji svog identiteta i potrebe čuvanja svoje kulturne baštine, ali i pogleda u budućnost u kojoj će se naš identitet graditi u novim okolnostima - dodaje Tatalović, koji se kratko osvrnuo i na budućnost društva.
- Kad su naši prethodnici osnivali "Prosvjetu" 1944., pa i kad smo je obnavljali 1993., mi smo uglavnom bili ruralno stanovništvo i tada se teško komuniciralo na daljinu, za razliku od danas. Trebamo iskoristiti mogućnosti da naše programe i zajednicu okupimo oko vrijednosti za koje ćemo se zalagati, ne samo u mjestima u kojima žive pripadnici našeg naroda nego i u puno širem globalnom prostoru. Otvaramo novu razvojnu etapu u kojoj se formatiraju i naziru mnogi organizacijski oblici i novi programi koje ćemo osmišljavati. Sve će biti podređeno novim generacijama koje dolaze jer "Prosvjetu" nismo čuvali za nas koji sada živimo, nego za generacije koje dolaze - ističe Tatalović.
Pitali smo ga i koliko "Prosvjeta" svojim programima utječe na vidljivost srpske zajednice.
- "Prosvjeta" je svih ovih godina izuzetno vidljiva, kako na lokalnom nivou, tako i na nivou Hrvatske, pa i šire. Naši programi nisu namijenjeni samo našem članstvu niti su tako usko postavljani da bi privlačili samo pripadnike srpske zajednice, nego su puno širi. Želimo biti vidljivi za druge i inkluzivni, što je i logično s obzirom na naš demografski potencijal koji će u budućnosti biti još slabiji zbog pada broja Srba. Osim toga, mi smo decentralizirani, pa svaki od pododbora realizira nekih deset do 15 programa u Hrvatskoj i izvan nje. To je izuzetno velik broj aktivnosti koje imamo godišnje i kojima na odličan način koristimo resurse koji su nam na raspolaganju da bismo sačuvali što imamo u smislu naših identiteta i tradicija i to prikazali našim sunarodnicima i puno široj javnosti - kaže.
Siniša Tatalović, Mile Radović, Duško Ljuština i Čedomir Višnjić (Foto: Nenad Jovanović)
Tatalović je komentirao i suradnju sa SPC-om.
- Naš identitet je slojevit i jedan od tih sadržaja je i pravoslavni identitet. Velik broj pripadnika naše zajednice vjernici su SPC-a. To uvažavamo, pa u sve naše programe uključujemo i sveštenike, a neke programe realiziramo zajedno s njima. Našim pododborima prepuštamo odluku o tome kad će i u kojoj mjeri surađivati s parohijama SPC-a, no kao društvo imamo odličnu suradnju s eparhijama i mitropolijom SPC-a gdje je područje djelovanja našeg društva - naglašava Tatalović.
O nužnosti suradnje "Prosvjete", SNV-a i drugih srpskih organizacija i njenoj važnosti za srpsku zajednicu ponešto nam je kazao i predsjednik SNV-a Milorad Pupovac.
- Pokazalo se da je ta suradnja veoma korisna jer iako imamo različite organizacije, kao i pojedinačnu autonomiju, kad su posrijedi programi i sredstva ili kadrovi, mi trebamo jedni druge. Suradnja srpskih institucija i organizacija se pokazala neophodnom i korisnom i to ćemo ubuduće razvijati - rekao nam je Pupovac.
O potrebi suradnje "Prosvjete" i SPC-a svoj stav je podijelio s nama i daruvarski paroh u penziji Luka Bosanac, koji je izuzetno vezan za srpsku zajednicu u zapadnoj Slavoniji i koji je 1990-ih, kako kaže, bio u sistemu obnove "Prosvjete" u Daruvaru.
- Htjeli su da me izaberu i za sekretara, ali sam odbio jer kao sveštenik ne bih imao vremena da obavljam te dužnosti. Održavao sam stalnu vezu sa "Prosvjetom" i pomagao koliko god je u mojoj moći i koliko god je moje znanje. Crkva nije samo vjerska nego i prosvjetna ustanova koja treba da širi znanje, ne samo o vjeri i religiji nego i znanje koje je važno za svakog čovjeka. Sveštenik mora da bude široko obrazovan, širokih pogleda i velike ljubavi prema svom narodu. Zato bi za svakog sveštenika trebala biti moralna obaveza da bude član ili da pomaže radu "Prosvjete" jer ono što se radi u "Prosvjeti" tiče se i života crkve i samog sveštenika - ističe Bosanac.
Na nužnost očuvanja sjećanja ukazao je i urednik izdavaštva Čedomir Višnjić, autor izložbe o radu "Prosvjete".
- Sve teme koje se tiču Srba u Hrvatskoj prekrivene su debelim slojem zaborava. Nije teško biti originalan i svjež jer kad danas kažete da su potpredsjednici bili Petar Drapšin i Boško Desnica, to nitko ne zna. Brojni dokumenti pokazuju sudbine ljudi koji su osnovali "Prosvjetu" i utemeljili novu srpsku zajednicu u partizanskoj državi. I to partizansko vodstvo Srba je 1950-ih završilo na Golom otoku, iako je optužnica bila namještena i politička - rekao nam je Višnjić.
