Pobjeda Jakova Milatovića, kandidata Pokreta Evropa sad, na predsjedničkim izborima u Crnoj Gori i nije iznenađenje, ali je iznenađujuća razlika sa kojom je pobijedio dosadašnjeg predsjednika Milu Đukanovića, čovjeka koji je obilježio posljednjih 30 godina Crne Gore. Milatović je osvojio 59 posto glasova, Đukanović 41, uz izlaznost od 70 posto, što je za sedam posto više nego u prvom krugu.
Za Anu Nenezić, izvršnu direktoricu Centra za monitoring i istraživanje (CEMI), organizacije koja je pratila izbore, visoka izlaznost nije iznenađujuća zbog dva jaka kandidata. Nenezić podsjeća i da je slična izlaznost bila i na predsjedničkim izborima 1997. godine, posljednji put kada je bilo drugog kruga. Međutim, i sama je iznenađena razlikom u glasovima.
- Svako ko je radio projekcije vidio je na bazi istraživanja da je to maksimum do kog je Milatović mogao doći. Očigledno su uspjeli da pronađu način da motivišu birače svih onih ostalih partija koje su mu deklarativno dale podršku - objašnjava Nenezić za Novosti. Dodaje i da je dobar dio birača glasao protestno, protiv.
- Vjerujem da je to doprinijelo da razlika između ova dva kandidata bude ovolika - kaže izvršna direktorica CEMI-ja.
Nakon prvog kruga procjene su bile na strani Milatovića, iako je Đukanović bio relativni pobjednik. Milatović je tada osvojio 29, a Đukanović 35 posto glasova. Ono što je poguralo Milatovića su kandidati sa takozvane prosrpske strane: Andrija Mandić, koji se diči titulom četničkog vojvode, osvojio je 19 posto, a Aleksa Bečić, bivši predsjednik Skupštine Crne Gore, kao predstavnik Demokrata imao je 11 posto. I to je tih 59 posto Milatovića u drugom krugu.
Na pobjedu Milatovića mnogi gledaju kao na pobjedu upravo te prosrpske struje, pa čak i Srbije, kao i Rusije koja preko Srbije i Srpske pravoslavne crkve (SPC) pokušava utjecati na zbivanja u Crnoj Gori. Naša sagovornica ističe da se SPC miješao u izborni proces što smatra nedopustivim u sekularnoj državi.
- Oni su uputili direktan poziv da građani glasaju protiv Đukanovića, personifikujući njega kao neprijatelja SPC-a. Treba stati na kraj takvoj praksi, to ne bi smjela biti uloga SPC-a, niti bilo koje vjerske zajednice - napominje Nenezić.
Što se tiče samog uticaja političkog vrha Srbije, naglašava da se to nikad ne radi na direktan način, već se koriste suptilnije metode. U ovom slučaju, kaže ona, to se činilo putem medija koji su pod kontrolom ili u vlasništvu kompanija iz Srbije, na što je ukazivao pred izbore i Siniša Vuković, profesor na Univerzitetu Johns Hopkins u Washingtonu u tekstu koji je objavljen u Kyiv Postu. On ističe da je medijska scena u Crnoj Gori pod kontrolom kompanija iz Srbije, kao i da većina njih širi prorusku propagandu.
U tom tekstu ističe se da je Srbija, preko Arnauda Gouillona, francuskog ekstremnog desničara, koji je u Vladi Srbije zadužen za saradnju sa Srbima u dijaspori, srpskim organizacijama u Crnoj Gori pripremila tri puta više novca nego 2022. Ukupan iznos je 4,2 milijuna evra. I naša sagovornica primijetila je da se kampanja financirala iz inostranstva, što je, zakonom zabranjeno, ali napominje da nema jakih institucija koje bi to istražile.
- Agencija za istraživanje korupcije može provjeriti samo zvanične podatke na bazi podataka koje im vi kao subjekat date. Ne mogu se baviti istragama. Postoje ograničenja u institucionalnom i zakonskom smislu i teško je pratiti tu vrstu finansiranja, ali golim okom je vidljivo da neke kampanje koštaju mnogo više nego se to zvanično prijavljuje i ostaje pitanje odakle taj novac dolazi - kazala je za Novosti.
Međutim, sigurna je da Crna Gora neće mijenjati svoje prioritete, a to je ulazak u Evropsku uniju. Sam Milatović obećao je da će to biti ostvareno u narednih pet godina, koliko mu traje mandat, kao i da neće mijenjati odnos prema Rusiji i Ukrajini. Otišao je i korak dalje najavivši da Crna Gora neće mijenjati ni odnos prema Kosovu.
Nenezić ističe da bi, ako bi bio raspisan referendum za ulazak Crne Gore u EU, u ovom trenutku 80 posto glasača bilo za ulazak.
- To pokazuje koliko je snažna podrška građana Crne Gore zapadnim aspiracijama i nisam sigurna da bi bilo koji političar, ukoliko bi se odlučio da preokrene taj kurs zemlje, imao podršku građana, objašnjava ona. No, skeptična prema najavljenih "pet godina". Najjeftiniji glasovi dolaze kad dajete puno obećanja. Podigli su očekivanja građana, probudili nadu i moraće to ispuniti - ističe naša sagovornica.
Parlamentarni izbori zakazani su za 11. jun, a ona postavljaju dva bitna pitanja: kakav će odnos prema predizbornim koalicijama imati Evropa i koji će biti slijedeći potez Mila Đukanovića, odnosno njegove Demokratske partije socijalista koja je izgubila na prethodnim parlamentarnim i lokalnim izborima.
- Biće interesantno posmatrati kako će Evropa sad pristupiti mogućim predizbornim koalicijama, posebno ako imamo u vidu da je jedan pokušaj postojao prije samih predsjedničkih izbora. Ti pregovori bili su neuspješni. Pokret Evropa sad smatrao je da pojedinačno treba svi da se "izmjere" na izborima. Situacija se promijenila, osvojili su jako velik broj glasova, sve karte su u njihovim rukama i od njih zavisi kako će se dinamika tih odnosa razvijati - pojašnjava Nenezić.
Izvjesno je da će Jakov Milatović, kao predsjednik Crne Gore, biti potisnut u drugi plan na predstojećim parlamentarnim izborima. Podsjetimo, i za predsjedničke izbore Milatović je bio tek drugi pik, a izašao je na površinu nakon što Državna izborna komisija nije prihvatila kandidaturu lidera pokreta, Milojka Spajića, jer se ispostavilo da ovaj ima i državljanstvo Srbije. Nenezić očekuje da Spajić sad preuzme inicijativu, a vjeruje i da će upravo on nositi listu Evrope sad na parlamentarnim izborima.
- Treba imati u vidu da će dalju politiku diktirati Spajić, a ne Milatović. Ali treba uočiti jednu negativnu pojavu, a to je koncentracija moći u jednom političkom subjektu, što ne može biti dobro po jedno demokratsko društvo. Na to treba skrenuti pažnju. Da li će Evropa sad otvoriti prostor za eventualno koaliranje sa drugim partijama centra, tu se računaju Demokrate i URA, ili će odlučiti da samostalno idu na izbore očekujući da će se trend rasta nastaviti u želji da privuče što više moći ka sebi? To ne bi bile dobre vijesti jer bi to nagovještavalo ono od čega su birači željeli da pobjegnu – nisu željeli više koncentraciju moći unutar jednog političkog subjekta što je personalizirao DPS do ovih izbornih poraza - ističe Nenezić.
Što se DPS-a i Mila Đukanovića tiče, na njima je odluka kojim će dalje putem: da li istim koji ih je doveo do poraza na parlamentarnim, lokalnim pa predsjedničkim izborima ili će se, kako kaže naša sugovornica, odlučiti za reforme i otvoriti prostor za političare mlađe generacije koji mogu nositi politiku DPS-a, i kao takvi mogu biti adekvatniji protivnici Spajiću, Milatoviću, Dritanu Abazoviću i ostalim političarima mlađe generacije koji vladaju u Crnoj Gori.