Brojni pravoslavni vjernici i ove su godine proslavili Božić, najradosniji kršćanski praznik. Tako je i zagrebački saborni hram Svetog Preobraženja Gospodnjeg bio 6. januara prepun vjernika koji su večernjim bogoslužjem došli obilježiti Badnju večer sa svojom srpskom zajednicom.

- Prije svega smo ljudi, a sve ostalo je stvar okolnosti. To što Bog na rođenje Hristovo pokazuje nesebičnu i beskrajnu ljubav treba biti povod za prestanak tuge, muke i tjeskobe koje svatko nosi u duši. Svaku muku, nevolju, malodušnost, depresiju i agoniju nosimo u sebi ne zbog toga što to Bog hoće, jer On je ljubav, nego stoga što smo mi kreatori takvih stanja u našim dušama. Siguran rezultat činjenja zla, netrpeljivosti i mržnje je nemir u duši. Za nemir koji nosite u sebi ne krivite druge, nije vam kriv brat, sestra, muž, žena, susjed, sistem, drugi narod, druga država; iako sa svih tih aspekata mogu dolaziti poteškoće i iskušenja, to su samo izazovi koje možete riješiti i izaći jači i stabilniji - rekao je mitropolit ljubljansko-zagrebački Porfirije Perić.

Da hram može biti srušen ali ne i vjera u čiju je čast podignut, još su jednom u ovo božićno vrijeme pokazali žitelji Svinice, sela kraj Hrvatske Kostajnice

Nakon bogoslužja, održano je i tradicionalno božićno primanje u organizaciji čelnih ljudi srpske zajednice i SNV-a predvođenih Miloradom Pupovcem, na kojem su ugošćeni predstavnici drugih vjerskih zajednica, političkih tijela i institucija države i Zagreba, brojni diplomati te mnoštvo uglednih javnih ličnosti. I njima je mitropolit Porfirije prenio božićnu poruku, pozivajući ih da budu predvodnici u provođenju mira i ljubavi.

- Bog je došao pomoći čovjeku, ali je važno da čovjek toga bude svjestan. Zato komunikacija s drugima mora biti komunikacija ljubavi: da prihvatamo i razumijemo one pored nas, da vidimo svoju slabost, svoju nemoć i svoj grijeh, a ne da krivimo druge za naš neuspjeh. Da bismo se pomirili sa sobom, treba da praštamo drugima i da tražimo oprost od njih – istaknuo je. Na božićnoj liturgiji protojerej stavrofor Duško Spasojević pročitao je poslanicu patrijarha Irineja.

- Ako smo neblagodarni, smatramo da nikome ništa nismo dužni i da nam sve pripada po našim vlastitim zaslugama, da ne dugujemo ništa svojim roditelјima i precima, društvu u kojem živimo, bližnjima, a ponajmanje Bogu. Dok mi, kao i narodi koji nas okružuju, imamo pravo na različite životne izbore, našoj braći na Kosovu i Metohiji oduzimaju čak i osnovno pravo na život dostojan čovjeka. Zato smatramo da je jedan od bitnih preduvjeta rješenje problema na Kosovu izgradnja društva temeljenog na vladavini prava, u kojem lјudi različitog porijekla mogu živjeti u miru, uz punu zaštitu i poštovanje svačijeg vjerskog, kulturnog i narodnog identiteta - istaknuto je u njoj.

Božić prema julijanskom kalendaru proslavljen je i širom Karlovačke županije, gdje su u pravoslavnim hramovima služene svečane liturgije. Na Badnjak i sam praznik Roždenstva Gospodnjeg, episkop gornjokarlovački Gerasim predvodio je liturgije u karlovačkoj pravoslavnoj crkvi Svetog Nikole, a sasluživali su mu sveštenici Radoslav Anđelić, Milidrag Stokanović, Darko Dugonjić i Budimir Kokotović. Čestitke vjernicima uputili su gradonačelnik Karlovca Damir Mandić te župan Damir Jelić.

- Poštovani sugrađani, upućujemo iskrene čestitke svim vjernicima pravoslavne vjeroispovijesti. Neka vam blagdan Božića donese obilje mira, obiteljskog zajedništva, blagostanja i radosti. Neka nas razumijevanje, tolerancija i zajedništvo vode svakog dana. Mir Božji, Hristos se rodi – stajalo je u tom obraćanju.

Posebno je svečano na Badnju večer bilo u manastiru u Donjem Budačkom, gdje se na ponoćnoj liturgiji okupilo mnoštvo naroda. Pošto je zapaljen tradicionalni badnjak a najmlađima podijeljeni darovi, mladi vjernici odlazili su u okolna mjesta i pravoslavne hramove te u zajedništvu s ostalima proslavljali Isusovo rođenje.

Svima nam je želja i božićna molitva u srcima da se naša deca rađaju u našim gradovima i selima, a ne u dalekim, hladnim metropolama - poručio je paroh vinkovački Predrag Azap

- Bilo je jako lijepo na Badnju večer i na sam Božić, dosta je ljudi bilo na obje službe i na kasnijim veselim druženjima - kazao nam je Petar Ivković.

Kada je 5. januara ujutro, na Tucinje, započeo padati snijeg, ne samo u pravoslavnom selu Bolmanu nego i u cijeloj Baranji, bio je to najljepši znak za početak najradosnijeg praznika svih hrišćana: Badnjak i Božić u bijelom nagnali su i najvremešnije Bolmance da osjete radost i da se prisjete djetinjstva kad su se s veselim iščekivanjem brojali dani do božićnih blagdana još od Varnica, 17. prosinca. Od svih narodnih običaja koji su se u Bolmanu održali do danas najviše je onih vezanih uz Božić, a tradicionalno blagdansko ozračje nadopunjeno je nekim novim navadama. Tako su i ove godine prije svitanja Badnjeg dana momci i mlađi ljudi iz tog sela, u organizaciji tamošnje crkvene opštine, velikim traktorom krenuli zajedno po badnjak. Predvodio ih je načelnik Jagodnjaka Stevo Mlinarević koji u Bolmanu živi, a blagoslovio bolmanski paroh, jerej Srđan Trajković. Na povratku su obišli sve seoske sokake, a potom badnjak unijeli u mjesni pravoslavni hram, gdje je pred stotinjak mališana i ljudi uglavnom mlađe dobi osvećen i zapaljen u kasnim popodnevnim satima – ili ‘oko večernje’, kako bi se nekoć reklo.

- Okupili smo se ovdje danas iznova, gradeći na čvrstim temeljima i zidajući ovu našu Crkvu koja opstaje i postoji dok god mi postojimo i njegujemo svoje običaje, ono što su nam pređi ostavili u amanet – kazao je okupljenoj mladosti tom prilikom paroh Trajković.

Stari je običaj stanovnika toga baranjskog sela i da na sam Badnjak obiđu grobove svojih pokojnika, da uz njih zapale svijeću, ostave im jabuke i orahe, a ako je riječ o onima koji su preminuli u mlađoj životnoj dobi, i ‘šećer’, odnosno bombon. Potom bi cijele porodice strpljivo čekale šest sati uvečer, da hramsko zvono označi čas kad u kuću valja unijeti obiteljski badnjak i božićnu slamu. To su trenuci zajedništva koji se odvajkada nastoje brižno pohraniti u najljepša sjećanja, pa i danas kad mnogi novi klinci gotovo ne znaju što znači i kakvu radost donosi ležanje na slamici u kojoj je upravo pronađen dar, skroman ali s ljubavlju pripremljen za svako božje djetešce. Nekad se prvi zvuk zvona koje najavljuje Hristov dolazak na svijet obilježavao pucanjem iz pušaka i ‘taracki’, danas se bacaju petarde i ispaljuju rakete; zvonjavu prati vatromet, koji obično započinje u središtu sela, pred hramom.

Kroz mnoge protekle godine i mnoge blagdane Bolman je s nekadašnjih 1.700 stanovnika, uglavnom pravoslavnih vjernika, spao na njih svega tristotinjak, ali svi oni božićno vrijeme i dalje dočekuju s podjednakom radošću kao i njihovi stari, pa tako Badnje večer ondje još započinje i ‘vertepom’, šetnjom kroz selo od kuće do kuće, od vrata do vrata. Stoga se ne treba začuditi ako kojim slučajem, kad zastanete na trijemu neke bolmanske kuće, začujete kako ‘vertepaši’ istiha poju drevne i poznate im stihove Roždestvo Tvoje, Hriste Bože naš…

Da hram može biti srušen ali ne i vjera u čiju je čast podignut, još su jednom u ovo božićno vrijeme pokazali žitelji Svinice, sela kraj Hrvatske Kostajnice, koji su se po tradiciji okupili ispred ruševine tamošnje pravoslavne crkve Rođenja Sv. Jovana Krstitelja, pa ondje zapalili Badnjak i time navijestili najradosniji događaj kršćanskog svijeta, rođenje Hristovo. To okupljanje potiče i redovito posjećuje protojerej Saša Umičević, paroh petrinjski, koji se vazda trudi da ono ne bude samo obred nego i druženje – ali svečano i posebno, u pravom blagdanskom duhu i ozračju.

- Mještani Svinice su jako složni: što zamisle, to sprovedu u djelo. Nekoliko puta godišnje organiziraju u seoskom domu zabave o kojima se poslije dugo priča, a na Badnji dan okupe se oko svoje crkve i pale badnjak. Morate svakako navratiti ovamo i 7. jula, na Svetog Jovana Krstitelja, da vidite kako se slavi i druži kad se uz stalne žitelje u Svinici okupe njezini sinovi i kćeri rasuti po svijetu, uz svoje brojne prijatelje i rođake - kaže protojerej Umičević.

Podsjetimo, prva crkva u čast Svetog Jovana Krstitelja podignuta je u Svinici još 1755., da bi stotinjak godina kasnije bila sagrađena nova i veća. Taj je hram u središtu sela stajao sve do 1941., kada su ga ustaše zapalili i tom prilikom ubili tadašnjeg paroha Danila Babića. Za svojih se godišnjih okupljanja Svinjičani uvijek prisjećaju tih tragičnih događanja, makoliko povod susreta bio svečan i radostan. Brojnim su radnim akcijama očistili okoliš crkve i koliko-toliko uredili unutrašnjost hrama, koji svjedoči o snazi njihove vjere unatoč tome što je još bez krova. Šezdesetčetverogodišnji Branko Jarćević ne propušta nijedno druženje i okupljanje u svom selu, a pogotovu ne ono na Badnji dan.

- Prisjećam se božićnih običaja iz najranijeg djetinjstva, kada bismo mi mališani unosili slamu u kuće, a majke nas dočekivale slatkišima. Naša crkva, Sv. Jovan Krstitelj, bila je i tada kao što je i danas, ruševina bez krova, no nama najdraža, kao da je sva od zlata. Zato smo prije pet godina iz nje iznijeli urušeno kamenje, pa sad samo čekamo priliku i nekakav novac da je lijepo obnovimo i da ponovno zasja. Svaki smo stari kamen sačuvali kako bismo ga ponovno mogli ugraditi u zidove našeg hrama – tumači on, podsjećajući na to kako svake godine nakon okrepe kuhanim vinom i paljenja badnjaka ispred svinjičke crkve, svi seoski mališani u mjesnom domu dobivaju prigodne božićne pakete. Tako je bilo i ove, kad im je darove uručio nitko drugi nego glavom i bradom sam Djed Mraz.

Episkop osječkopoljski i i baranjski Heruvim služio je božićno jutrenje u manastiru Uspenja Presvete Bogorodice u Dalj Planini, koje je započelo sat pre ponoći a nastavilo se svetom liturgijom. Na Badnje veče, vladika je predvodio večernje bogosluženje sa paljenjem badnjaka u osečkom hramu Uspenja Presvete Bogorodice. Velik broj vernika okupio se u svim drugim pravoslavnim crkvama na području Vukovara i okoline na večernjim bogosluženjima i obredu paljenja badnjaka, a potom na božićnim jutrenjima i liturgijama koje su u nekim hramovima započinjale već u ponoć. Božićne želje su posvuda bile gotovo iste, a to su zdravlje i sreća na prvome mestu.

- Svima želim mnogo zdravlja, svaku sreću te uspeh na privatnom i poslovnom planu, a našoj zajednici puno međusobnog razumevanja i uvažavanja, kako bismo stvorili uslove da nam u ovoj godini bude bolje i lepše. Božić je praznik okupljanja i ja želim da svi budemo okupljeni kao narod, jer samo tako možemo da radimo na našem zajedničkom prosperitetu - poručio je tako predsednik Zajedničkog veća opština Srđan Jeremić, koji je na Badnjak bio na večernjem bogosluženju u borovskom hramu Svetog Stefana.

Zamenik gradonačelnika Vukovara iz redova srpske nacionalne manjine Srđan Milaković treću godinu zaredom u saradnji sa KUD-om Sloga delio je na Badnjak u centru Vukovara i u Borovu Naselju, pravoslavnom narodu i ostalim građanima tih mesta girice i čaj.

- Želimo da ohrabrimo pripadnike srpske zajednice da budu ponosni na ono šta jesu, a da sa druge strane to postaje nekakav običaj na vukovarskim ulicama koji neće biti izuzetak i u kome će da učestvuju svi građani, ne samo oni srpske nacionalnosti – kazao je Milaković, koji je uz pomoć sponzora uspeo da obezbedi stotinjak kilograma girica za podelu narodu. Vukovarska organizacija SDSS-a obeležila je Badnjak i Božić u saradnji sa pet crkvenih opština na teritoriji Grada Vukovara. Vernicima koji su se okupili na tradicionalnom paljenju badnjaka u vukovarskom hramu Svetog Oca Nikolaja, kod hrama Svete Petke na Dobroj Vodi, u hramu Svetog Stefana Dečanskog u Borovu Naselju te na Lipovači i u Sotinu podeljeno je oko 150 litara kuvanog vina i sto litara čaja te pet stotina pereca za one najmlađe.

Liturgijsko slavlje u vinkovačkoj crkvi Silaska Svetog Duha na apostole služio je paroh vinkovački protojerej-stavrofor Predrag Azap, koji se u svom obraćanju vernicima osvrnuo i na aktuelno iseljavanje stanovništva.

- Svima nam je želja i božićna molitva u srcima da se naša deca rađaju u našim gradovima i selima, a ne u dalekim, hladnim metropolama - poručio je paroh.