Usred repetitivne predizborne diskusije o (ne)radu nedjeljom u Hrvatskoj, stižu nam ilustrativne i svakako turobne vijesti o efektu prekovremenog rada koje potpisuje Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Prema njezinim istraživanjima, suočavamo se s poražavajućim rastom broja radnika umrlih od moždanog udara i srčanih bolesti kao posljedice predugog radnog vremena i njime potenciranog fizičkog te psihičkog opterećenja. Samo 2016. godine zabilježeno je oko 745 tisuća takvih slučajeva u svijetu, što predstavlja skok od 29 posto u odnosu na 2000. godinu. Pritom je specificirano da rad od 55 ili više sati tjedno donosi 35 posto više rizika od navedenih zdravstvenih prijetnji u odnosu na rad do 40 sati, a sve veći broj ljudi prinuđen je – naročito nakon globalne ekonomske krize prije 13 godina – raditi u dereguliranim uvjetima tržišta rada.
U studiju WHO-a nije uključeno razdoblje pandemije, ali iznesene spoznaje ionako djeluju općenito više nego upozoravajuće, kamoli kad su posrijedi novonastale okolnosti sa sve više relativiziranih područja radnog prava. "Rad od kuće postao je uobičajen način rada, zamagljujući granicu poslovnog i privatnog života. Pored toga, mnoge su tvrtke reducirale ili ugasile svoje poslovne aktivnosti, a ljudi koji još uvijek dobivaju plaću sad moraju raditi prekovremeno. Niti jedan posao nije vrijedan povećanog rizika od moždanog ili srčanog udara", rekao je predsjednik WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus. Pa, složili bismo se i sa zadnjom citiranom rečenicom, osim što realna praksa kazuje da je takoreći svaki posao od čije se zarade može preživjeti u prednosti spram onoga čime on sam istodobno ubija radnika.
Kako to izgleda u kontekstu hrvatskih nesuglasica oko predviđene djelomične zabrane rada nedjeljom, znamo iz ranijih izvještaja o nedjelotvornoj državnoj kontroli prekomjernog rada. Veći trgovački subjekti povrh svega i dalje pružaju golem otpor svakoj preinaci sadašnje službene regulacije, a priziva se i novi debakl političke intervencije pred Ustavnim sudom RH, kao što je u ovom stoljeću dvaput bio slučaj. "No da se to ipak može", upozorava Zlatica Štulić, predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske, "dokazao je nedavno i Ustavni sud Slovenije. Veliki trgovci žalili su se što je samo 'malima' do 200 kvadrata dopušten rad, no presuda je da je to usklađeno s njihovim ustavom." Po njezinim riječima, treba samo zakonski valjano objasniti zašto smiju postojati rijetki izuzeci, u skladu s ustavom, kao što su to već postigle neke zemlje EU-a.
