Nedavno je glavni tajnik Ujedinjenih naroda António Guterres upozorio da nestašica žitarica i gnojiva uslijed rata u Ukrajini, globalnog zagrijavanja i problema s opskrbnim lancima uslijed pandemije prijeti da otjera desetke milijuna ljudi u prehrambenu nesigurnost. Svjetski program za hranu (WFO) procjenjuje da se približno 49 milijuna ljudi suočava s alarmantnim razmjerima gladi, dok oko 811 milijuna svake noći gladno dolazi na počinak. Broj ljudi na rubu gladovanja u afričkom Sahelu trenutno je barem deset puta veći nego što je bio prije pandemije koronavirusa. Međunarodna konzultantska tvrtka Verisk Maplecroft upozorava da se u naročitom riziku nalaze srednje razvijene zemlje koje su financijska sredstva iscrpile boreći se protiv pandemije.
"Te su zemlje bile dovoljno bogate da tijekom pandemije ponude socijalnu zaštitu, ali sada se muče s održavanjem visokih troškova vitalnih za životni standard velikog dijela njihovog stanovništva", kaže izvještaj. Navodi se da bi Argentina, Tunis, Pakistan i Filipini do kraja 2022. mogli biti suočeni s povećanim rizikom od socijalnih nemira. Nedostatne hrane, povećanje cijena, prekidi opskrbe strujom, benzinom, plinom za kuhanje i lijekovima ovog su proljeća doveli do političke krize u Šri Lanki i višemjesečnih nasilnih prosvjeda koji su kulminirali ostavkom premijera Mahinde Radžapaksa. Guardianov kolumnist Simon Tisdall podsjeća da je dvoznamenkasta inflacija zbog koje si mnogi Pakistanci nisu mogli priuštiti hranu bila važan faktor u padu Imrana Kana s vlasti. Dugotrajni faktori poput represivnih vlasti ili korupcije poticali su prosvjede u obje zemlje, ali dramatičan nedostatak hrane i inflacija su katalizator koji je situaciju doveo do usijanja. S tom perspektivom sada se suočava i niz drugih vlada, od Perua i Kube do Libanona i Tunisa. Analitičari uspoređuju aktualne događaje na Bliskom istoku s pobunama tijekom "Arapskog proljeća". Egipat, čija je vlada srušena 2011. godine, najveći je svjetski uvoznik pšenice, a prošle godine 80 posto egipatskog uvoza žitarica došlo je iz Ukrajine. Pritom se 70 milijuna Egipćana prehranjuje državno subvencioniranim kruhom. I u globalnim razmjerima i u pojedinim zemljama daleko više će stradati siromašni: dok prosječno britansko domaćinstvo na hranu troši 10 posto prihoda, u Keniji ta cifra iznosi čak 40 posto. Međutim, "prehrambena apokalipsa" neće nikoga ostaviti nedirnutim.
Učinak ruske agresije na susjednu državu što se tiče raspoloživosti i cijena osnovnih prehrambenih proizvoda kao što su pšenica, kukuruz, ječam ili suncokretovo ulje je ogroman. Ukrajina i Rusija u normalnim okolnostima proizvode oko 30 posto svjetskog žita namijenjenog izvozu. Sam ukrajinski izvoz iznosi devet posto svjetskog tržišta žita, 16 posto tržišta kukuruza i čak 42 posto tržišta suncokretovog ulja. Procjenjuje se da je zbog ruske blokade ukrajinskih crnomorskih luka – pri čemu se 90 posto ukrajinskog izvoza žitarica odvijalo pomorskim prometom – između 20 i 25 milijuna tona pšenice zaglavljeno u Ukrajini. Istovremeno, svjetske cijene žitarica divljaju, a već sada upitna nije samo ovogodišnja ukrajinska žetva, nego i ona naredne godine.
"Kada se bude pisala povijest ukrajinskog rata, bezobzirno korištenje hrane kao oružja od strane Rusije te namjerno osujećivanje opskrbe svijeta, što ugrožava živote bezbrojnih milijuna, možda će biti ocijenjeni kao veći zločin čak i od ničim izazvanog napada na susjednu zemlju", zaključuje Tisdall. Sličnim riječima ovog je tjedna Rusiju napao i predsjednik Europskog vijeća Charles Michel.
Ruski mediji i dužnosnici kao uzrok krize redovno navode zapadne sankcije te ističu da je njihovo ukidanje uvjet za omogućivanje izvoza žita. Neovisno o uzroku rusko-ukrajinskog rata, izvjesno je da bi s vremenom mogao rasti pritisak na Putina. Upravo su zemlje takozvanog Trećeg svijeta najmanje sklone zapadnim sankcijama protiv Rusije ili makar osudi agresije, no početkom lipnja predsjednik Afričke unije Mackey Sall ruskom je vođi poručio da su afričke zemlje nedužne žrtve rata u Ukrajini. Rusija je izrazila načelnu potporu UN-ovom planu za stvaranje sigurnih pomorskih koridora za izvoz žita. Moskva, međutim, zahtjeva pravo na pretres brodova kako bi osigurala da neće dostavljati oružje, dok je Ukrajina izrazila strah da će uklanjanje mina olakšati ruske napade na obalu. Vjerojatno će s vremenom rasti i pritisak na Zapad i Kijev da popuste Rusiji. No ukoliko se uskoro ne nađe rješenje, izvjesno je da će brojnim milijunima ljudi osim gladi uskoro prijetiti i masovni nemiri i političko nasilje. A to će utjecati na čitav planet.
