Peru je prošlog tjedna nakon smrti bivšeg predsjednika Alberta Fujimorija proglasio trodnevnu žalost. Vlada predsjednice Dine Boluarte odredila je da se zastave vijore na pola koplja u javnim i vojnim zgradama, a Fujimorijevo tijelo na pokop je tri dana čekalo u Muzeju nacije. Fujimori je preminuo 11. septembra u dobi od 86 godina. Predsjednik Perua bio je od 1990. do 2000. godine, a jedini je predsjednik te zemlje koji je po isteku mandata osuđen i zatvoren zbog kršenja ljudskih prava.

Dok su mu mnogi ovih dana u medijima i na društvenim mrežama odavali počast (o pokojniku sve najljepše), dio građana i građanki prisjetio se i Fujimorijeve neslavne prošlosti. Na političkoj sceni se pojavio 1990. kao autsajderski predsjednički kandidat. Na iznenađenje mnogih tada je pobijedio pisca i nobelovca Marija Vargasa Llose. Vargas Llosa doimao se kao elitist i predstavnik neoliberalnih stremljenja, a Fujimori je odisao aurom "običnog" građanina, bliskog svakodnevici naroda. Osvojivši prvi mandat hitro je proveo ekonomske mjere kasnije poznate kao "Fujišok", politiku suštinski blisku onome što je Vargas Llosa predlagao. Iako je na neko vrijeme u zemlji smanjena hiperinflacija, poraslo je i siromaštvo, dok je politika masovnog privlačenja stranih investitora peruansku državu učinilo sve sekundarnijim privrednim akterom.

Osim toga, Fujimori je svoje napore usmjerio na suzbijanje ljevičarskih gerilaca, pripadnika maoističke organizacije Svijetla staza (Sendero Luminoso), koji su se borili u andskom području zemlje. Dao je odriješene ruke vojsci, koja je kasnije optužena za mnoga kršenja ljudskih prava. Komisija za istinu i pomirenje 2003. objavila je izvještaj koji procjenjuje da je između 1980. i 2000. u sukobima ubijeno 69.280 ljudi, od čega su 75 posto žrtava bili pripadnici starosjedilačkih naroda. Svijetloj stazi pripisana je odgovornost za 45 posto ubojstava i nestanaka, a vojsci za 33 posto. Hapšenje vođe Svijetle staze Abimaela Guzmana u septembru 1992. povećalo je Fujimorijevu popularnost, ali je paralelno počeo tinjati i otpor njegovoj vladavini. Te je godine Fujimori raspustio Kongres, udružio se s vojskom i kooptirao nacionalne institucije da preprave ustav, što mu je omogućilo da se ponovno kandidira i izbori drugi mandat. Kap je prelila čašu pred kraj tog mandata, kada je suprotno ustavnim ograničenjima upregnuo vještine kombinatorike ne bi li osigurao i treći. Pobijedio je na izborima koji su održani 2000. i općenito smatrani nepoštenima, a prosvjedi protiv njegova režima rasli su sve dok u Limi nisu postali svakodnevni. Krajem te godine, dok je bio u posjetu Japanu, Fujimori je shvatio da je vrag odnio šalu i faksom poslao pismo ostavke na predsjedničku dužnost. Peruanski kongres ostavku je odbio te mu potom službeno oduzeo funkciju, a rasla je i lista kaznenih optužbi koje su ga čekale.

Uhićen je u Čileu 2005. i dvije godine kasnije izručen Peruu. Fujimori je 2009. osuđen na 25 godina zatvora zbog naređivanja dva masakra koje je izvršio vojni odred smrti Grupo Colina. Također je bio optužen, iako mu za to nikada nije suđeno, za poticanje programa prisilne sterilizacije 300 tisuća domorodačkih žena tijekom svog predsjedničkog mandata. Iz zatvora je pušten krajem prošle godine, prije odsluženja pune kazne, nakon što je ustavni sud Perua odobrio humanitarno pomilovanje. Pomilovanje je dugo zagovarala njegova kći Keiko Fujimori, čelnica desne političke stranke Narodna snaga (Fuerza Popular), koja je tri puta bila predsjednička kandidatkinja. Na potporu dijela parlamentarnih zastupnika predvođenih Keiko Fujimori oslanja se aktualna predsjednica Boluarte. Njenoj vladi je nakon pomilovanja blagoslov dao i sam Fujimori, izjavivši kako se slaže da treba ostati na vlasti do kraja mandata 2026., unatoč opetovanim protestima i zahtjevima brojnih građana i građanki da Boluarte podnese ostavku.