Zašto ste snimili film ‘Poštovana predsjednice’ i prikazali ga sada, uoči predsjedničkih izbora?
Godinama radim u kulturi i volonterski u civilnom sektoru. Raznim projektima pokušavam vratiti život u Hrvatsku Kostajnicu, ali podrške je sve manje, a nerazumijevanja i pritisaka sve više. Osim lokalne sredine negira nas i državna vlast. Ove godine tražili smo potpore za četiri programa koji se bave djecom i mladima, a nismo ništa dobili. Nisam se htio žaliti, ispalo bi da tražim milostinju. Budući da ide predsjednička kampanja, prijatelji su mi savjetovali da pišem predsjednici. Opisao sam slučaj moje četveročlane obitelji: supruga je Ruskinja, psihologinja za koju nema posla, ja iz mješovitog braka bez stranačke iskaznice. Živimo u mjestu u kojemu se zatvaraju državne institucije i iz kojeg se ljudi iseljavaju. Nas se sjete samo kad je nuklearni otpad u pitanju. I kad sam išao poslati preporučeno pismo, pošta je bila zatvorena. Shvatio sam da je država zatvorila svoju instituciju u mom gradu subotom jer nema ljudi. Tada sam odlučio snimiti i film.
Kakva je reakcija onih koji su ga imali priliku vidjeti?
Premijerno je prikazan na Liburnija film festivalu u Opatiji. Reakcije ljudi su bile izvrsne. Svi su mi rekli da je tako i u njihovim sredinama. Film se simbolično obraća predsjednici, ali je to kritika svim vlastima. I oporbi. Kad svi ljudi poput mene i moje obitelji odu, lokalna ili bilo koja druga vlast bit će svrha samoj sebi.
Zašto se niste odselili u veću sredinu, Sisak ili Zagreb?
Posvuda ima lokalnih šerifa, čak i u velikom središtu poput Zagreba, a to se ne slaže s mojim poimanjem života. Problem s vlastima je što civilne udruge tretiraju kao neprijatelje. Ne shvaćaju da smo mi njihova produžena ruka. Tamo gdje lokalna vlast ne može djelovati, djeluje civilno društvo. U razvijenim društvima to je bogatstvo, a kod nas, gdje vladaju politička stega i sektaštvo, mi smo neprijatelji. Stranke su sekte koje šire jednoumlje pa im smetamo jer smo drugačiji.
Što će biti s lokalnim Press film festivalom? Taman je stasao?
Ove godine je bilo najbolje izdanje, najmasovnije i najsadržajnije, s izuzetno kvalitetnom tribinom, odličnom radionicom s djecom i jako dobrim premijernim filmovima. Kaže se da treba stati kad je najbolje.
