Predsjednica Republike Hrvatske, hrvatska Vlada i Ured gradonačelnika Zagreba Milana Bandića sudjelovali su ovoga tjedna u jednom od najskandaloznijih revizionističkih projekata zadnjih nekoliko godina. Izaslanici najviših državnih institucija u srijedu su nazočili zagrebačkoj pretpremijeri dokumentarca ‘Dječje prihvatilište Sisak’. Riječ je o filmu vjerske televizije Laudato, u kojem Katolička crkva i nadrihistoričari od dječjeg logora iz vremena NDH pokušavaju stvoriti ustanovu za spašavanje srpske siročadi u organizaciji ustaške paradržave i Alojzija Stepinca.
U stvarnosti, radilo se o logoru u koji je od 1942. godine, nakon ustaških akcija ‘čišćenja terena’ na Kozari i po drugim dijelovima NDH, dopremljeno više od 5,5 tisuća djece, od kojih je umrlo najmanje 1,1 tisuća. Umjesto ustaša, kao nulti uzročnici nesreće srpskih mališana s Kozare, ovdje su nametnuti partizani. Doprinos humanitarke Diane Budisavljević u njihovom spašavanju, o čemu je istoga dana i u isto vrijeme održana zagrebačka filmska premijera, u narativu ‘Dječjeg prihvatilišta Sisak’ pritom je značajno umanjen. Dokumentarac autorski potpisuje Nada Prkačin, novinarka i voditeljica televizije Laudato, koja zadnjih godina proizvodi ponajviše sličnih žrtvoslovnih filmova u Hrvatskoj.
Prije prikazivanja ‘Dječjeg prihvatilišta Sisak’, uz burni su pljesak pročitana imena Ante Deura, Ivana Kozlice i Vlaste Ivčević, koji su predstavljeni kao službeni izaslanici predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović, Ministarstva branitelja i gradonačelnika Bandića. Svoj je obol dalo i Ministarstvo obrane: hrvatsku himnu, uz nekoliko drugih glazbenih brojeva, otpjevali su članovi klape Hrvatske ratne mornarice ‘Sveti Juraj’.
Tako je državna vlast u Hrvatskoj dala nemali legitimitet dokumentarcu u kojem progovaraju likovi poput Romana Leljaka i Igora Vukića, povjesničarke Vlatke Vukelić, sisačkog biskupa Vlade Košića i jednog od najutjecajnijih svećenika na Kaptolu Juraja Batelje.
Kad je riječ o sadržaju, dokumentarni film potvrđuje sve što smo svojevremeno pisali o ovoj tematici. Kroz retuširanje priče o sudbini kozaračke djece, Katolička crkva i pripadajuća krajnja desnica nastoje uljepšati biografiju Alojzija Stepinca, umivajući usput i zločinačku narav ustaške tvorevine.
‘Lažima koje se neprestano šire i podmeću blati se naša crkva i naš narod. Zadnjih 7-8 godina govori se o ubojstvima te djece, čak se ističe da su Hrvati jedini narod koji su ubijali djecu. Ne mogu vjerovati da se to može roditi u ljudima bez ikakvih argumenata’, poručio je u svom govoru biskup Košić, dok se autorica Nada Prkačin osvrnula na ‘povijesni usud’ hrvatskog naroda koji je kulminirao na Križnim putevima. ‘Od tada nam skrivajući strašne zločine Titovih pristaša komunistički sustav piše povijest čineći od žrtve zločinca, a od zločinca žrtvu. I danas se borimo s njihovim krivotvorinama. Zbog nas, naših roditelja, djedova i pradjedova, zbog onih koji će tek biti rođeni, naša je dužnost i obaveza proučiti povijest’, poručila je Nada Prkačin. Direktorica Laudato televizije Ksenija Abramović dodala je da je njihova produkcijska ekipa ‘istražila činjenice’. ‘Rezultat je ovaj film i vjerujem da se njime istina može rasvijetlliti. Činjenice pokazuju da je 1942. godine u Sisku bilo dječje prihvatilište’, zaključila je Abramović.
Zadnjih nekoliko godina hrvatska Vlada i predsjednica Republike pokroviteljstvima su častili sljednike ustaša, pokapali su kosti njihovih uzora uz vojne počasti i financirali proizvodnju laži. Malo se što, međutim, može usporediti s odlukom da službene emisare pošalju na revizionistički film o ustaškom dječjem logoru.
