Komemoracija za žrtve dječjeg ustaškog logora u Sisku održana je u subotu u Parku Diane Budisavljević. Parastos za svu zatočenu djecu s područja Banije, Korduna, zapadne Slavonije i Potkozarja, koja nisu preživjela strahote logora, održao je sisački paroh Veselin Ristić, a u ime organizatora prisutnima se obratio Milorad Pupovac, predsjednik Srpskog narodnog vijeća.
- Kroz sisački dječji logor, prvi na području tadašnje NDH, prošlo je šest hiljada djece. U periodu od 3. augusta 1942. do 8. januara 1943. u njemu je od gladi, bolesti i nebrige umrlo oko 1200 djece, u dobi od nekoliko mjeseci do 10 godina. Sigurno bi ih bilo i više da nije bilo ljudi koji su bili veći od zla, koje je u to vrijeme vladalo ljudima, kao što je bila Diana Budisavljević, kao što su bile žene i muškarci okupljeni oko nje: medicinske sestre, članovi Crvenoga križa, ljudi iz Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, a koji su pokušali umanjiti tu strahotu razdvajanja djece od majki i žena od muževa. Oni su zločin učinili manjim - istakao je Pupovac.
Naveo je da je potrebno iskazati zahvalnost i mnogim Siščanima i Zagrepčanima koji su primili djecu kod sebe te im time spasili život, jer su se time i sami izložili velikom riziku, ne samo prezira i pokude, nego i opasnosti za svoje živote. Oni su učinili ono što drugi, koji su to trebali, nisu htjeli.
- Baš ovo mjesto stradanja djece trebalo bi biti veće od političkih i etničkih podjela koje među nama postoje. Očekujem da na ovakvim mjestima budemo veći od uloga koje nam dodjeljuje historija ili uvjerenja te da zajedno budemo na svim mjestima gdje su stradali nedužni ljudi – zaključio je Milorad Pupovac.
Ustaško-njemački logor u Sisku osnovan je 3. augusta 1942. godine po završenim operacijama na Kozari i Šamarici. U svom sastavu je imao i poseban logor službeno nazvan "Prihvatilište za djecu izbjeglice". Ovaj dječji logor u Sisku bio je najveći te vrste u NDH, a nalazio se pod kontrolom Ustaške nadzorne službe. U njemu je od 3. augusta 1942. do 8. januara 1943. bilo zatočeno 6.693 srpskih dječaka i djevojčica, a svakodnevno je u njemu umiralo od 30 do 40 djece. O akciji spašavanja djece Diane Budisavljević i ostalih pravednika, kao što su bili učitelj Ante Dumbović, Kamil Bresler, Dragica Habazin i drugi, važno je znanje prenositi idućim generacijama. U ime budućih naraštaja na komemoraciji je Elena Ramljak, zagrebačka učenica 7. razreda, izvela na violini Vivaldijev koncert u a-molu Largo.
Nevenka Končar prošla je strahote dječjeg logora u Sisku kao djevojčica od 4-5 godina, rodom iz Miloševog Brda kod Bosanske Gradiške.
- Nemam puno sjećanja na te dane, prva sjećanja mi sežu vezano na put od pet kilometara od logora do naselja Mošćenica, kada sam bosa koračala po kamenju, a noge su mi krvarile. Prva saznanja o svemu što je bilo dobila sam od jedne familije u Mošćenici koja me primila nakon logora - rekla je Nevenka Končar, inicijatorica nastavka komemoracija za žrtve dječjeg logora u Sisku.
- Prije rata bila sam predsjednica sekcije preživjelih logoraša u Sisku te smo ovu komemoraciju obilježavali svake godine, kao što smo išli i na one u Jasenovac i Gradišku, no onda je došao rat i sve je stalo. No prije petnaestak godina ponovno sam to pokrenula uz pomoć Milana Krstinića iz Siska i Anete Vladimirov iz SNV-a – kaže Nevenka Končar.
- Ovo mjesto moralo bi biti bolje označeno kako bi svaki putnik namjernik mogao odmah vidjeti i prepoznati o čemu se tu radi, jer ovako ni mnogi Siščani to ne znaju. Imali smo plan da ga ogradimo i postavimo popis imena djece kao i onih koji su im pomogli, no ostalo je sve na tome da samo jednom godišnje ovdje netko nešto kaže - rekao je Milan Krstinić.
