Kako završava svaki pokušaj dobronamjerne rasprave s Igorom Vukićem i njegovim historijskim revizionistima na svojoj koži osjetile su Nataša Mataušić, dugogodišnja predsjednica Upravnog vijeća JUSP-a Jasenovac, i Rajka Bućin, arhivska savjetnica u Hrvatskom državnom arhivu. Njih dvije su 3. studenog, zajedno s Vukićem i infektologom u mirovini Ilijom Kuzmanom, sudjelovale u Osijeku na tribini o sudbini nesretne kozaračke djece 1942. godine.
- Iako su kolegicu Bućin i mene kolege dobronamjerno odgovarali od sudjelovanja na tribini, ipak smo odlučile sudjelovati kako bismo iznijele svoje mišljenje o ovoj još uvijek polemičnoj i traumatičnoj epizodi hrvatske povijesti. Unaprijed smo znale da ih nećemo moći razuvjeriti u njihovim stavovima, ali smo željele iznijeti i naše, tim više što je cilj tribine trebala biti znanstvena rasprava, odnosno dijalog između onih koji imaju drugačije mišljenje o ovoj temi - kaže Nataša Mataušić.
Ništa od onoga što piše nije točno i ne odgovara onome što sam rekla, a već sama činjenica da sam na naslovnici Hrvatskog tjednika za mene je uvreda – kaže Nataša Mataušić
Tribina je prošla u očekivanom tonu. Dvorana je bila puna Vukićevih istomišljenika, tako da su i pitanja upućena Mataušić i Bućin bila predvidljiva. Nakon dva sata razgovora, dijametralno različita viđenja pogroma kozaračke djece 1942. nisu se nimalo približila. Dapače, moglo bi se reći da su bila dodatno učvršćena. Vukić, uostalom, već godinama ponavlja da je Jasenovac bio radni logor i da su ustaše činili sve što su mogli kako bi spasili djecu "kozaračkih pobunjenika".
Ostala bi osječka epizoda samo još jedan primjer nes(p)retnog pokušaja dijaloga s ljudima s kojima se on teško, ako ne i nemoguće, uspostavlja, da se u cijelu priču nije uključio "Hrvatski tjednik" koji je nastup dviju znanstvenica iskoristio da objavi naslovnicu s tekstom: "Dr. Nataša Mataušić na tribini u Osijeku kontra Pupovca i SPC-a. Veliko priznanje i obrat jasenovačke povjesničarke: Nitko nije ubijao, zlostavljao i maltretirao kozaračku djecu u Jastrebarskom i Sisku niti je bilo takve namjere! Ustaški ih je pokret spašavao".
Naslovnica Hrvatskog tjednika
Mataušić i Bućin u reagiranju na tekst "Hrvatskog tjednika", koje zajednički potpisuju, kažu da su bile neugodno iznenađene kad su prošli tjedan vidjele naslovnicu.
- Sadržavala je neistinite, a za mene i uvredljive i diskreditirajuće zaključke. Ništa od onoga što na naslovnici piše nije točno i ne odgovara onome što sam rekla. Već sama činjenica da sam na naslovnici tog opskurnog tjednika za mene je uvreda - kaže Nataša Mataušić i objašnjava da ništa što je kazala u Osijeku nije bilo novo ili drukčije od onoga što govori i inače i što je objavila u svojoj disertaciji i knjizi "Diana Budisavljević – prešućena heroina".
Također, ističe da na tribini niti jednom riječju nije spomenula "ni SPC ni gospodina Pupovca".
"Ali rekla sam da Državni dječji dom u Jastrebarskom nije bio logor za djecu, da se o djeci brinulo 30-ak časnih sestra i mnogobrojni liječnici. Dom su vodile časne sestre, uglavnom Slovenke koje su se, između ostaloga, koristile u ono vrijeme prilično uobičajenim odgojnim metodama koje su daleko od suvremenog poimanja pedagogije, među kojima je bila i šiba. (...) To su povijesne činjenice i od njih ne odustajem. O Jastrebarskom i Sisku nisam govorila na isti način, niti ću. Ako i nije bilo unaprijed smišljene namjere da se pristigla djeca zlostavljaju i ubijaju, loša ishrana, nedostatak liječničke skrbi i nehigijenski uvjeti života doveli su u Sisku do velike smrtnosti djece, najveće u odnosu na sva druga mjesta gdje su djeca bila smještena", ističu Mataušić i Bućin u reagiranju. Ipak, kako naglašavaju, najveća je uvreda da je nesretnu djecu – čije su roditelje ustaše i nacisti pobili, a preživjele sproveli u logor Stara Gradiška i ostala sabirna mjesta i logore ili dalje na rad u Njemačku – ustaški pokret navodno spašavao.
"Prema naslovnici i u skladu s ostalim tekstom nameće se činjenica da sam ja to izgovorila? To je posve netočno i najviše me povrijedilo. Bilo bi to kao da sam pljunula sama sebi u lice. Možemo se zapitati od koga ih je ustaški pokret spašavao? Od ustaša? Koji su srpsku djecu strpali u logore, a onda ih iz njih humano spašavali?", pitaju potpisnice.
Ništa drukčije nije ni u nepotpisanom tekstu tiskovine Ivice Marijačića, čiji je čest suradnik spomenuti Vukić. Mataušić i Bućin kažu da su na tribini jasno kazale da je u Sisku bio logor, da djeci nije pružana dovoljna i adekvatna skrb, da nije bilo dovoljno lijekova, hrane i odjeće, što je dovelo do velike smrtnosti, da je u logoru Stara Gradiška bila katastrofalna situacija, da je uloga Diane Budisavljević u spašavanju djece bila iznimno bitna, da je sastavila kartoteku s 12.000 imena, da je i ona svjedočila o lošem stanju u kojem se djeca nalaze, da su uz njezinu pomoć dovedena u Zagreb... "Možemo se zapitati zašto djeca već prije njezinih napora za dobivanjem dozvole nisu preuzeta iz logora i smještena u prihvatilišta, kolonizirana i udomljena u obitelji, ako je takav plan postojao, a znamo da su se djeca ondje nalazila već od svibnja 1942.", pišu Mataušić i Bućin.
Tribinu je organizirala novoosnovana Udruga za promicanje istine o hrvatskoj povijesti čiji je predsjednik Andrija Hebrang, a financira je australski Hrvat Marko Franović
Tribinu je organizirala Udruga za promicanje istine o hrvatskoj povijesti osnovana ove godine. Predsjednik je Andrija Hebrang, dopredsjednik Igor Vukić, a tajnik još jedan desničarki novinar, Tihomir Dujmović. Isti trojac okupit će se u srijedu, 16. prosinca u Zagrebu, gdje će, kako su najavili, promovirati svoju istinu o Domovinskom ratu, Jasenovcu i stradanju novinara u vrijeme komunizma. Nije slučajno došlo do ovog novog zaleta revizionista.
Rad nove udruge, naime, financira Marko Franović, hrvatski iseljenik iz Sidnija, koji je još prije šest godina ponudio deset milijuna kuna onome tko će "razotkriti jasenovački mit". Franović je, po vlastitom priznanju, financirao i rad slovenskog pseudopovjesničara Romana Leljaka, koji je do prije nekoliko godina bio glavna revizionistička zvijezda u Hrvatskoj, a svojevremeno je financirao i kampanju za predsjedničke izbore Kolinde Grabar-Kitarović.
U svojim javnim istupima Franović tvrdi da se 1991. ponovila 1941., da su u Hrvatskoj na vlasti Jugoslaveni te sinovi i unuci koljača, da Vlada financiranjem srpske manjine zapravo naoružava Srbe u Hrvatskoj, da Srbi mrze sve što nije srpsko i da ih je tome naučio SPC, da su genocidan narod i da je Jasenovac bio radni logor. Kako je rekao prošle godine, prvi milijun kuna već je poslao u domovinu kako bi okupio povjesničare poput Josipa Jurčevića, Stjepana Loze, Blanke Matković te istraživače Vukića, Leljaka i ostale da organiziraju znanstvene skupove protiv onoga što govore Ivo Goldstein, Tvrtko Jakovina i ostali "koji svojom lažnom poviješću i danas truju hrvatsku mladost". "Naš posao nije gotov", ističe Franović. Novac je, dakle, stigao, a kad ima para, revizioniste nije problem pronaći. Sami se nude.
