Malo se s čime po razini otvorenog proustaškog revizionizma, teorija zavjere, huškanja na manjine i buržoaskog sektaškog katolicizma može usporediti program Laudato TV-a, ‘prve vjerske televizije u Hrvatskoj’. U samo tri godine ta je televizija uspjela uspostaviti standarde o kakvima mogu samo sanjati druge desničarske medijske ispostave. Riječ je o televiziji koju je pokrenula Ksenija Abramović, vlasnica nekoliko firmi s milijunskim profitom i aktivistkinja iznikla iz vala ekstremnog neokonzervativizma. Televizija koja je pokrenuta 2015. danas je dostupna preko kabelskih servisa u Sjevernoj Americi, Australiji i Novom Zelandu, a koncem 2016. odobreno joj je emitiranje na zemaljskom kanalu, koji zasad ima doseg na području Zagrebačke i Karlovačke županije. Abramović, vlasnica, ali i urednica Laudato TV-a, javnosti je postala poznata zbog sudjelovanja u referendumu za ustavno definiranje braka kao zajednice žene i muškarca pod okriljem udruge U ime obitelji te kroz rad u inicijativi ‘Ne dirajte djecu’, koja je promovirala tezu o navodnoj opasnosti uvođenja pedofilije putem zdravstvenog odgoja. Radeći na potonjoj kampanji dat će izjavu po kojoj će ostati najpoznatija. Na predstavljanju knjige Judith Reisman, koja je u Hrvatsku dovedena da prokazuje ‘pedofile’ u redovima akademskih radnika koji podržavaju zdravstveni odgoj, Abramović je otkrila da bi Hrvatsku mogao zadesiti ‘prestrašan’ scenarij s obrazovanjem koji se navodno provodi u Njemačkoj. Taj scenarij, otkrila je, podrazumijeva sustav u kojem se djecu u vrtićima tjera da skidaju gaće, pa im se na golim guzicama mijesi tijesto za pizzu.
Ksenija Abramović, vlasnica i urednica Laudata, sudjelovala je u radu inicijative ‘Ne dirajte djecu’ koja je promovirala tezu o navodnoj opasnosti uvođenja pedofilije putem zdravstvenog odgoja
Četiri godine poslije, mentalni, intelektualni i moralni habitus sadržan u izjavi gospođe Abramović postao je televizijski program, u kojem se nesmetano i uz financijsku potporu nadležne regulatorne agencije svakodnevno šire laži i histerični nasrtaji na seksualne i etničke manjine.
Koncem prošle godine, udruga Ime Dobrote, koja je u registru nakladnika navedena kao suvlasnik Laudato TV-a, zatražila je da se u statut udruge doda i kontradiktoran članak o ‘promicanju borbe protiv fašizma i svih drugih oblika totalitarizma te zaštita interesa i skrb o sudionicima i stradalnicima Drugog svjetskog rata’. S obzirom na dosadašnji programski sadržaj ‘vjerske televizije’ jasno je i o kojim ‘stradalnicima Drugog svjetskog rata’ planiraju skrbiti. To se ponajbolje može vidjeti u emisijama koje vodi Nada Prkačin, bivša novinarka HRT-a, koja je na javnoj televiziji dobila otkaz jer je neovlašteno koristila arhivu za izradu dokumentarca o Anti Gotovini. Prkačin ugošćuje perjanice hrvatskog desnog ‘intelektualizma’, s kojima razglaba o ‘prekrasnom’ ustaškom pozdravu ‘Za dom spremni’, unutarnjim i vanjskim izdajnicima koje treba progoniti te do neslućenih razmjera povećava broj žrtava famoznog komunističkog terora, ne baveći se žrtvama režima NDH. U jednoj emisiji Prkačin je SDP-ove zastupnike nazvala Milanovićevim psima, a u drugoj konstatirala da je NDH bila potpisnica Ženevske konvencije, kako bi pokazala da su kvislinšku nacitvorevinu međunarodni dokumenti sprečavali da u stilu partizana proizvodi blajburge. Proustaški revizionizam, prezir prema sekularnoj državi, nevladinom društvu i liberalnoj demokraciji, simptomatičan je pritom za brojne druge emisije Laudato TV-a.
Izvor financiranja takvog sadržaja, kao u slučaju drugih organizacija sličnog profila, nije poznat u cijelosti. Ipak, za razliku od primjerice organizacija U ime obitelji i Vigilare, standardna teza da iza svega stoje ‘donacije’ građana na internetskim stranicama Laudata je barem potkrijepljena ‘Klubom prijatelja’ ove televizije. Na tom popisu su pojedinci, tvrtke i crkveno-svjetovne institucije, njih ukupno 3801, od Američke konferencije katoličkih biskupa, Zaklade Vigilare, tvrtke Sermon d.o.o. Željke Markić, šefa Hrasta Ladislava Ilčića, Franjevačkog samostana hercegovačke provincije, Gospićko-senjske, Sisačke i Dubrovačke biskupije, Zadarske nadbiskupije, Privredne banke Zagreb, Klemm sigurnosti Josipa Klemma, Hotela Dubrovnik, Kraša, državnih i lokalnih poduzeća poput Gradske plinare Zagreb te Odašiljača i veza, pa sve do nogometnog kluba Dinamo. Iako nije na listi, Grad Zagreb dao je prošle i pretprošle godine najmanje 90.000 kuna za koncerte koje je organizirao nakladnik ove televizije, s ciljem prikupljanja financija za njen rad. Ipak, ponajveću institucionalnu sumu, po našem saznanju, iskeširalo je Vijeće za elektroničke medije (VEM). Za proizvodnju pet emisija prošle i ove godine Laudato TV dobila je gotovo 1,3 milijuna kuna iz Fonda za poticanje pluralizma. Riječ je o fondu iz kojeg se lokalnim komercijalnim radiotelevizijama i neprofitnim medijima putem natječaje godišnje dodjeljuje oko 30 milijuna kuna. Svrha je subvencioniranje komercijalno manje atraktivnih medijskih sadržaja od javnog interesa, s ciljem promoviranja ljudskih i manjinskih prava, ravnopravnosti spolova, kulturnog identiteta i drugih ustavnih vrednota.
U emisiji subvencioniranoj iz Fonda za poticanje pluralizma Nada Aberle je ugostila Srećka Sladoljeva, jednog od predvodnika antivakcinacijskog pokreta
U slučaju Laudata, međutim, sadržaj koji su vijećnici VEM-a odlučili financirati obrnuto je proporcionalan namjeni fonda: taj je novac poslužio za promociju mizoginije, šovinizma, homofobije, transfobije, neznanstvenih teorija i histeričnih nasrtaja na znanstveno dokazane metode liječenje. Posljednje se odnosi na emisiju ‘Život i zdravlje’, talk show voditeljice Nede Aberle. Pedijatrica po struci, gospođa Aberle svojevremeno je kazala da ‘već neko vrijeme prati djecu kojoj je vjera pomogla izliječiti se od fizičkih bolesti’. Prije dva mjeseca u emisiji subvencioniranoj iz Fonda ugostila je Srećka Sladoljeva, jednog od predvodnika antivakcinacijskog pokreta. Sat vremena Sladoljev je objašnjavao kako cjepiva putem igle uzrokuju ozbiljne bolesti, kako je cijepljenje znanstveno i medicinski neispravno te kako je ‘crna laž’ da je spasilo milijune života. U drugoj epizodi, također financiranoj novcem VEM-a, doktorica Aberle ugostila je jednog od gotovo stalnih suradnika Laudata, don Damira Stojića, poznatog po izjavi da je ‘medicinski nevjerojatno da djevojka zatrudni tijekom silovanja’. Doktorica Aberle najprije je u uvodu poručila da je ‘rodna ideologija’ opasna, baš kao i rodna teorija, koja je k tome protuljudska, protuvjerska i protuprirodna. U verbalnoj simultanki s don Damirom Stojićem sugerirala je kako su transrodne osobe utjelovljenje Sotone, dok će Istanbulska konvencija, umjesto sprečavanja, proizvoditi nasilje. Djeca koja nemaju zdrav odgoj prepuštena su izboru da budu muško ili žensko, zbog čega će postati nasilna. Zbog izostanka stabilne ljubavi, odgoja muških i ženskih roditelja, konzumirat će rodnu ideologiju i postati zavidna, zlobna, narcisoidna i ohola. Citirani sadržaj nije eksces, već vjerodostojan sadržajni koncept ove emisije, gdje se vjera koristi za širenje straha od manjina i promociju srednjovjekovnih teokratskih ideja.
Vijeće je dalo pare i za proizvodnju ‘Božanstvene komedije’, ‘satirične’ emisije u kojoj skupina mladih ljudi pokazuje ‘svježe, kreativno lice Crkve’ i u kojoj se ismijavaju određene ‘štetne’ ideje. U izvedbi, katolička mladež ponajviše nalikuje na internetske desničarske anonimuse zapadnog tipa. Živcira ih ‘politička korektnost’, pa rade na razbucavanju njenih normi, produciraju pučkoškolske opservacije na račun žena, seksualnih i etničkih manjina.
U jednoj od emisija zaključeno je da se kroz spolni odgoj nastoji uvesti pornografija u hrvatske škole, u jednom prilogu ‘novinar’ i doktor Matko Marušić verbalno su zaslinili nad ‘lipim ženama’ koje su ‘božji dar ljudima’. ‘Lipe žene su dokaz božje dobrote i veličine jer je stvorija tako nešto predivno’, poručio je sveučilišni profesor koji u javnosti uspoređuje istospolne veze s ‘brakom’ između ljudi i životinja. U drugoj epizodi katolički teolog Ivica Šola optužio je ‘šezdesetosmašku revoluciju’ za proizvodnju feminiziranih muškaraca i žena ‘praktično pretvorenih u muškarce’, tvrdeći kako naravni red podrazumijeva obiteljsku nejednakost muškarca i žene. Muškarac, veli Šola, treba osigurati financijsku sigurnost, dok odlazak muškog člana obitelji na porodiljni dopust nije ‘dobar za razvoj djeteta’.
Željka Markić iskoristila je pak prošle godine priliku da upozori na opasnost djelovanja ‘glasne i političke ideološke manjine s lijevo-liberalnim agresivnim stavovima’, usporedivši djelovanje te ‘manjine’ s metodama ‘nacističke Njemačke, fašističke Italije i komunističke Jugoslavije’. Na pitanje bi li htjela da joj se sinovi udaju za Hrvaticu ili Srpkinju, Markić je odgovorila da joj to nije svejedno jer ‘sva istraživanja pokazuju da bolje funkcioniraju oni brakovi koji se stvaraju unutar sličnih’. Također je govorila o tome da mediji u Hrvatskoj promoviraju ‘homoseksualni životni stil’, izostavljajući u isto vrijeme ‘sve medicinske i epidemiološke činjenice o rizicima homoseksualnog ponašanja’, poput povećane stope samoubojstva, depresije i AIDS-a.
Vrhunac je ipak bio intervju s Velimirom Bujancem. Notornom huškaču dopušteno je da laže o tome kako Marko Perković Thompson nikad nije pjevao ustašku pjesmu ‘Jasenovac i Gradiška Stara’ i da po stoti put ponovi kako Thompsona kritiziraju oni ‘koji nikad nisu željeli Hrvatsku’. Po njemu, ‘Srbi i Hrvati homoseksualci’ slušaju Let 3, zato što članovi tog benda ‘mokre po pozornici’ i ‘vade spolovila’. Emisija je od VEM-a za prošlu i ovu godinu dobila 240.000 kuna, slično kao i emisija ‘Blagoslovljen tek’.
Potonju vodi Rafael Dropulić Rafo, koji je svojevremeno postao poznat zbog sudjelovanja u talent showu ‘Story Supernova’. Rafo je danas praktični vjernik i posredstvom emisije koju financira VEM obilazi produhovljene, mnogobrojne obitelji, uživajući u delicijama koje mu pripremaju. Dok se hrana krčka, Rafo s domaćinima razglaba o vjeri i Bogu, promovirajući pritom najekstremnije oblike vjerskog fundamentalizma. Prošle je godine veći dio jedne emisije bio posvećen reklamiranju kampa za djecu koji je organizirala tvrtka u vlasništvu Željke Markić. Rafo je posjetio Emila Cvitana, člana Opusa Dei i suorganizatora ljetnoga kampa na Šipanu, koji je sve zainteresirane obavijestio o detaljima njihova rada. ‘Evo dragi gledatelji, ako imate klince da znate da postoje kršćanski kampovi gdje djeca mogu naučiti nešto, duhovno se ispuniti’, poručio je Rafo, koji je u drugoj emisiji, gostujući kod članice molitvene zajednice što se bori protiv abortusa, uz jelo i pilo ležerno ćaskao o mrtvim fetusima i nužnosti borbe za njihovo preživljavanje.
Opisani sadržaj lijepo pokazuje što se može desiti kad se moždana projekcija svijeta jednog nabrijanog sluge božjeg pretvori u televizijski program, koji potom dobiva novac iz fonda namijenjenog za emisije od javnog interesa i promociju ustavnih vrednota. U razmaku od četiri godine Ksenija Abramović prešla je put od katoličke aktivistkinje koja lupa gluposti o miješanju tijesta na dječjim zadnjicama u vrtićima do vlasnice javno subvencionirane televizije u kojoj se promoviraju vrtići i kampovi fundamentalističke sekte. Sve to u zemlji u kojoj je Velimir Bujanec do prije nekoliko godina predvodio falangu na članove Vijeća za elektroničke medije, a sada uz njihovu financijsku pomoć, i sekundiranje mladomisnika s pučkoškolskim dosjetkama, biva legitimiran tek kao još jedan ‘domoljub’.
Kad je svojevremeno bila održana premijera dokumentarca ‘Magnum krimen’, jednog u nizu dokumentarnih uradaka u kojem se Abramović i Prkačin bave Drugim svjetskim ratom u stilu Jakova Sedlara, u dvorani su sjedili i službeni predstavnici Ureda predsjednice, vrha HDZ-a i Katoličke crkve. Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Želimir Puljić oslikao je tom prilikom dosta precizno ideološku poziciju Crkve koju smo vidjeli na recentnom prosvjedu protiv Istanbulske konvencije. Ustvrdio je da Kseniji Abramović i Nadi Prkačin ‘povijest nudi šansu i priliku’ da budu značajne hrvatske žene, ‘poput negdašnje Tuge i Buge’.
Utoliko je priča o ‘vjerskoj televiziji’ vjerna preslika neokonzervativne kontrarevolucije koja je u međuvremenu zahvatila i druge vjerske institucije, ali i javne obrazovno-medijske institucije. Taj marš vjerskih fundamentalista može se vidjeti i u programu HTV-a, javne televizije koju zbog inflacije vjerskog sadržaja pojedini komentatori zovu ‘pravi Laudato TV’. Zbog potonje činjenice ekstremisti s lokalne televizije mogli bi s pravom konstatirati: ako na HRT-u mogu svakodnevno širiti sirovu vjersku propagandu i za to dobivati 1,2 milijarde kuna godišnje, zašto bi se nama uskratilo znatno manje para?
