Adventski vijenac u Vukovaru ipak nisu uništili Srbi – ta je šokantna vijest od jučer na danas prostrujala brisanim hrvatskim medijskim prostorom, s tim da su u šoku zatečeni isključivo oni koji iz nekog misterioznog razloga još ne znaju za kakvim inače propagandnim sredstvima voli posegnuti ekstremna desnica, a takvih je ipak relativno malo.
No da vidimo nešto preciznije o čemu je tu zapravo riječ. Jutarnji list prenio je, dakle, jednu krajnje dramatičnu sinoćnju objavu Domovinskog pokreta prema kojoj „Mario Radić, očito loš gubitnik, putem svojih satelita poput gospodina Velimira Bujanca kontinuirano nastoji ugroziti mir i stabilnost u Vukovaru te huška njegove građane, nastojeći ih međusobno posvađati“.
Jutros je pak Domagoj Bilić, potpredsjednik ogranka DP-a Grada Vukovara, u nastavku te priče na konferenciji za medije izjavio da ima saznanja kako je vijenac kod katoličke crkve Kraljice mučenika uništila maloljetna osoba koja, vidi čuda, uopće nije srpske nacionalnosti.
Pritom je dotična osoba otprije poznata policiji, kao što se uvijeno kaže o već procesuiranim delikventima općeg tipa. "Radi se o mladom Hrvatu koji je, prema neslužbenim informacijama, svojevremeno i ministrirao upravo u toj crkvi. Mario Radić putem Velimira Bujanca pokušava stvoriti prividnu političku povezanost", rekao je Bilić, uz poziv institucijama da pomognu toj mladoj osobi.
No usput je DP-ov vukovarski potpredsjednik skrenuo pažnju javnosti na jednu nedavnu Bujančevu objavu gdje je taj medijski križar postavio usporedno fotografije dvaju vijenaca, adventskoga uništenog i SDSS-ova netaknutog pokraj vukovarske pravoslavne crkve. Nije izostala ni doza DP-ove samohvale time što je „upravo zahvaljujući blokadi od strane Domovinskog pokreta“, Milorad Pupovac taj potonji vijenac "položio u dvorištu pravoslavne crkve – ne u centru grada, ne u Dunav, kako je to radio prethodnih godina". Ipak, bit će da je DP-ova grozničava kontrola kretanja "srpskog vijenca" prouzročila daljnju bitku komemorativnom dekoracijom i povratno joj, između ostalog, ugrozila već razvikani trijumf nad Srbima.
"Uspoređivanje tih dviju fotografija", nastavio je Domagoj Bilić, "montirana je politička afera koju je stvorio Velimir Bujanec. (...) To je osoba koja u svojoj emisiji ugošćava četničke vojvode i ratne zločince, kao što je ne tako davno ugostio Vojislava Šešelja. (...) Gospodin Bujanec ponaša se kao Vojislav Šešelj, nastoji huškati i posvađati građane Vukovara, a ponajviše branitelje i djecu. (...) Samo vas molimo da više ne udarate po građanima Grada Vukovara. Nitko od vas, na kraju krajeva, ni ne živi u ovom gradu i nitko od vas ne dijeli s nama naše probleme. Stoga vas molimo da maknete svoje prljave ruke i svoje zloduhe od Vukovara i Vukovaraca."
S tim odmicanjem u vezi, svejedno je teško previdjeti činjenicu da nisu tek ruke notornog Bujanca udarile po leđima današnjih Vukovaraca. Domovinski pokret je, i prije ovog cirkusa od raskola u stranci nakon njezina ulaska u vladajuću koaliciju, u kompletu postupao spram Vukovaraca usporedivo s huškačkom metodologijom Vojislava Šešelja i sličnih na bilo kojoj etničkoj strani. Partijska intervencija stoga je donekle zakašnjela i promašena. Sada, kad su se nemir i podjele razlile uslijed raznih oblika političkog podmetanja i kroz ciljano biračko tijelo ekstremne hrvatske desnice, generalna te šira je šteta svakako već počinjena, pa slabo više išta mogu biti od pomoći institucije koje se naknadno zaziva upomoć.
