Super Furry Animals: Rings Around The World (20th Anniversary Deluxe Edition) (Epic, 2001. / BGM, 2021.)
Nedavno obljetničko reizdanje petog albuma velških psihodeličnih pop eklektika Super Furry Animals podsjetnik je na razdoblje u kojem se činilo da grupe poput njih, The Flaming Lips, Mercury Rev ili Spiritualized uz pomoć izdašnih budžeta velikih izdavačkih kuća mogu prenijeti nasljeđe baroknog popa šezdesetih u novi milenij i nakon oduševljenja kritičara uloviti i određenu dozu komercijalnog uspjeha. Iz današnje se perspektive "Rings Around The World", objavljen na Sonyjevom Epicu u raskošnoj produkciji koja je uključivala pionirsko DVD izdanje i 5.1 miks, djeluje kao uspomena na neku potpuno drugačiju glazbenu industriju. U današnjem dobu vođenom algoritamskim pokazateljima teško bi se odobrio takav tretman za nakupinu ekscentrika kojoj je dotadašnji najveći uspjeh bio "najprodavaniji album na velškom jeziku ikad snimljen". "Rings Around The World" i danas plijeni svojom neustrašivošću, od rastrganog blue eyed soula prvog singla "Juxtaposed with U" ili pristupa koji bi se mogao okarakterizirati kao "Crosby, Stills, Nash & Young otkrivaju techno" nevjerojatne "No Sympathy". Takav tip nesputanog, ali u nasljeđe klasičnog popa duboko ukorijenjenog retrofuturizma namijenjen je prije svega publici koja voli glazbenu povijest podjednako kao i sam bend, dok je istodobno voljna prihvatiti niz neobičnih skretanja sa zacrtane putanje.
The Replacements: Sorry Ma, Forgot To Take Out The Trash (Deluxe Edition) (Twin/Tone Records, 1981. / Rhino, 2021.)
Posljednjih godina Rhino objavljuje proširena reizdanja albuma The Replacements koja često bacaju novo svjetlo na ostavštinu jednog od najhvaljenijih, ali i najnestabilnijih rock bendova osamdesetih. Slušajući novi box set povodom 40 godina debija "Sorry Ma, Forgot To Take Out The Trash" teško se oteti dojmu da su The Replacements za alternativni rock ono što su New York Dolls bili za punk – nesuđene zvijezde i pioniri čiji je potencijal ugrožen kaotičnom energijom unutar benda. Premda su nominalno potekli iz hardcore scene kasnih sedamdesetih, The Replacements su u samom startu u svoj entropični, brzi izričaj unijeli veliku količinu melodije i pop elemenata. Album predstavlja kaotičan debi, ali sadrži sve power pop, cow punk i soul elemente koji će nekoliko godina kasnije proslaviti bend na "Let It Be" i učvrstiti ih kao jedan od ključnih bendova nezavisnog rocka osamdesetih. Jedina bitna razlika jest da je ovdje sve svirano dvostruko brže. Bez ovakvih ostvarenja i bendova koji su spajali tadašnjih underground i radiofonične utjecaje rocka sedamdesetih, teško je zamisliti eksploziju alternativnog rocka devedesetih koja je zapravo samo pametno brendirala ono što su bendovi poput The Replacements ili Hüsker Dü radili desetljeće ranije.
David Crosby: If I Could Only Remember My Name (50th Anniversary Edition) (Atlantic, 1971. / Rhino, 2021.)
Snimljen netom nakon blockbusterskog uspjeha "Deja Vu" Crosbyja, Stillsa, Nasha i Younga, samostalni prvijenac Davida Crosbyja neobičan je svjedok kantautorstva ranih sedamdesetih. Obilježen osobnim gubitkom, ali i očiglednim urušavanjem idealizma šezdesetih, album je sljedećih skoro dvadeset godina figurirao kao Crosbyjev jedini solo uradak. Gledajući na papiru popis suradnika koji uključuje Grahama Nasha, Neila Younga, Joni Mitchell, članove The Grateful Dead i Jefferson Airplanea, teško je ne vidjeti zašto su urednici u Atlanticu u ovom albumu vidjeli još jedan siguran hit. Rezultat je kultni album prepun kozmičkog jamanja, ali i nepregledne melankolije miljama udaljene od pastoralne topline "Deja Vu". Njegov mračni soft rock je atmosferom tako protivan okvirima žanra da upravo zbog toga plijeni pažnju. Ova proširena verzija još detaljnije otkriva zašto je taj album od objavljivanja otkriven mnogo puta, od statusa proto freak folk bisera koji je poprimio u ranim nultima do nedavne revitalizacije Crosbyjeve karijere koji se na recentnim albumima naslanja upravo na njegove poučke.
