Zadnja Povorka ponosa na prostoru bivše zajedničke države, a prva u Bosni i Hercegovini, održat će se u nedjelju, 8. septembra u Sarajevu. Bosanskohercegovački Prajd prosvjednog karaktera na ulice izlazi pod motom ima izać’!, a tom je autanju prethodio aktivizam koji se u BiH godinama gradio i jačao LGBTIQ zajednicu. Posljednja stanica za izlazak u javnost na Balkanu dogodit će se nakon vala mržnje i nasilja zabilježenog još 2008. na Queer Sarajevo festivalu, a isti je tretman doživio i Međunarodni queer film festival Merlinka. Poslije 15 godina borbe koja je počela s osnivanjem Udruženja Q, trpljenja neshvaćenosti i teroriziranja, bosanskohercegovačka LGBTIQ zajednica 2019. godinu vidi kao odlučujuću. U aprilu 2018. započete su intenzivne pripreme za Prajd, a godinu dana kasnije, u aprilu 2019., organizatori su objavili datum održavanje prosvjeda.
- Povorka se tiče svih građana i građanki koji su na bilo koji način ugroženi i kojima je na bilo koji način oduzeta sloboda. Krajnje je vrijeme da ustanemo i kažemo dosta svom tom ugnjetavanju koje postoji - kaže Lejla Huremović, jedna od organizatorica Prajda iz Sarajevskog otvorenog centra.
Trebalo je mnogo godina njegovanja i ojačavanja zajednice da bi došlo do Povorke ponosa i da bi se netko uopće odvažio da je organizira, objašnjava ona.
- Iako LGBTIQ aktivizam kod nas postoji 15 godina, naš Prajd je najmlađi u regiji jer smo imali tu nesretnu istoriju koja nas je itekako obilježila, generalno aktivizam, pa tako i LGBTIQ aktivizam. Ono što je nama bilo važno jeste da ta inicijativa dođe od nas, od naše zajednice, i evo, ove godine se sve posložilo i 15 aktivista i aktivistkinja iz cijele države organizira Povorku ponosa - priča Lejla.
Za samu organizaciju sarajevskog Prajda bili su od presudne važnosti iskustvo i podrška drugova i drugarica iz Beograda, Zagreba i Podgorice. Premda je podeblje isto, čine ga isti ljudi i mentalitet, određene bosanskohercegovačke specifičnosti postoje, a u tom je smislu možda bilo najpoučnije ono iskustvo iz Podgorice, objašnjava Lejla. Svako prethodno iskustvo pripremilo ih je i istreniralo za različite vrste scenarija koje mogu očekivati.
- Svjesni smo da sve ovo može ići vrlo glatko, ali isto tako moramo se pripremiti i na najgore. Ono što je nama bilo važno je da se psihički pripremimo na svu mržnju koja će isplivati na površinu. O tome smo razgovarali s aktivistima iz regije: sve ono što mi iz zajednice svakodnevno proživljavamo, svu tu mržnju i negativnost koja postoji, to će biti na najvišoj razini prije Povorke ponosa i za vrijeme. To je ona moć koji jedan takav događaj ima, ne postoji nijedno mjesto u cijeloj državi koje ne zna da postoji LGBTIQ zajednica i da se trenutno dešava Povorka - ističe Lejla.
Uplašenih za obiteljske vrijednosti i vjerska osjećanja u Bosni i Hercegovini ne manjka, s tim što je tamošnja LGBTIQ zajednica izložena pritiscima političkih stranaka sve tri entitetske vlasti i neslaganju s tri religijske institucije. Ipak, mora se reći da je Islamska zajednica jedina koja je izašla u javnost s dopisom u kojem kažu da nisu ni za kakvu vrstu nasilja, da pozivaju svoje vjernike da ostanu suzdržani te da osuđuju svaku vrstu nasilja, ma koliko se ne slažu s postojanjem istospolnih brakova. Ovo je izrazito pozitivna stvar, u neku ruku presedan, ako se na umu ima činjenica da zagrebački, beogradski i podgorički Prajd zvaničnici katoličke i pravoslavne crkve nisu štedjeli, šaljući poruke protivljenja s oltara, što se prelilo na ulice i eskaliralo u nasilje.
- Mislimo da su takve poruke koje dolaze od vjerskih poglavara vrlo važne, svjesni smo da te institucije nikada u potpunosti neće prihvatiti LGBTIQ osobe, ali bitno je da izričito kažu da su protiv nasilja. Katolička i pravoslavna crkva, s druge strane, nisu imali nikakvih priopćenja - govori Lejla Huremović i dodaje da su ekstremno desničarske stranke najnegativnije.
Narod i pravda te Stranka demokratske akcije žučno su reagirale u aprilu kada je objavljen datum Prajda, a u javnosti je možda najviše odjeknula sramotna objava Samre Ćosović Hajdarević iz SDA koja je zatražila izolaciju gej osoba iz bosanskohercegovačkog društva.
Govor mržnje se zahuktao od aprila, govori Lejla, a online sfera trenutno je preplavljena mrzilačkim porukama i pozivanjem na nasilje. Organizatori svaku prijetnju uredno dokumentiraju i prijavljuju Federalnom ministarstvu unutarnjih poslova.
- Prijetnje se ne razlikuju znatno od prijetnji koje smo dobijali zadnjih deset godina. Ne želim nikad da se naviknem na činjenicu da primam bilo kakvu vrstu prijetnje, mislim da se svaka treba ozbiljno shvatiti i prijaviti nadležnima - govori Lejla Huremović i napominje da osim internetskog nije bilo drugih oblika nasilja.
Povorka ponosa u Sarajevu od aprila radi ustrajnu marketinšku kampanju. Kontaktirali su nekoliko ljudi koji su poslali kratak video podrške, a kasnije su se drugi sami javljali, priča Lejla. Dosad je Prajd podržalo preko 50 javnih ličnosti iz svih sfera društva: Damir Imamović, Faruk Šehić, Selma Spahić, Aleksandar Hemon i Kristina Ljevak samo su neka od poznatih lica koja su podržala Prajd. Vjerovatno najgledaniji video podrške poslala je Maya Berović, porijeklom iz Ilijaša, trenutno najpoznatija balkanska pjevačica koja obara rekorde slušanosti i pregleda na YouTubeu. U svome maniru poručila je ‘Šetamo za ljubav, bebo!’
- Vjerujemo da je podrška koju dobijamo realnost i da je ima puno više nego što znamo. Problem je u tome što su negativni komentari i mržnja mnogo glasniji - uvjerena je Lejla Huremović.
Zbog sigurnosnih mjera ulazak u povorku u nedjelju bit će moguć samo od 11 do 12 sati kada kreće šetnja. Okupljanje je ispred Vječne vatre u Titovoj ulici u Sarajevu, a ruta će se dalje kretati do zgrade Parlamenta BiH. Povorku će osiguravati, prema pisanju bosanskohercegovačkih medija, čak 1100 policajaca i 150 zaštitara. Organizatori očekuju oko 500 ljudi, prema nekim procjenama i više, iako broj, kako kaže Lejla, nije naročito bitan, već izlazak u javnost i borba za sigurnije i slobodnije ulice i živote LGBT osoba u BiH.
- Najvažnije nam je da se cijela Bosna i Hercegovina ujedini protiv fašizma i protiv nasilja, da prestanemo biti letargični i da iskoristimo Ustavom zagarantirano pravo da izađemo na ulicu. Moramo da se borimo za naša ljudska prava, jer ako mi nećemo, bojim se da ova država neće stati na stranu ljudskih prava - zaključuje Lejla Huremović.
