Marina Polesana, najnovija perlica hrvatskog nautičkog turizma, svečano je otvorena prije desetak dana na pulskom otočiću Sveta Katarina. Investitor je poznati naš tajkun Danko Končar, a koncesija mu je izdana na rok od 50 godina. Ukupni kompleks bi po dovršenju trebao brojati približno do tisuću i pol vezova u moru i na kopnu, hotel sa stotinjak soba, restoran itd. Zasad je u promet pušteno prvih oko 300 vezova, uz dvije trgovine i praonicu.
O zahvatu Katarina-Monumenti treba dodati kako je posrijedi prva od realiziranih stavki razvojnog projekta Brijuni Rivijera. U istom je sklopu od Bala do Muzila bila predviđena gradnja 250 ekskluzivnih vila, pet luksuznih hotela, tri marine i dva golf-terena, uz selidbu brodogradilišta Uljanik negdje izvan Pule. Viziju i misiju pokrenuo je nekadašnji lider IDS-a Ivan Jakovčić, koji se usput potvrdio i kao plaćeni savjetnik Danka Končara. Potonji pak nije ostao bez političke podrške ni poslije Jakovčićeva povlačenja iz stranačkog vrha, naprotiv.
Končarevo poslovanje u istom sektoru je u međuvremenu obilježeno prodajom marine njegova brodogradilišta u Trogiru. Samu je brodogradnju faktično već bio prekrižio, pa je čitav nekoć dični Brodotrogir spao na sliku i priliku nasukane podrtine. Ista je sudbina namijenjena i škveranima, sustavno premještanim u netom osnivane sestrinske firme koje su ubrzo slane u stečaj. Cijelu se prošlu jesen i zimu moglo pratiti njihovu agonijsku muku s neisplaćenim dohocima i otpremninama, ako se kome uopće dalo gnjaviti tim.
Ipak, od Slobodne Dalmacije do internetskih stranica Radničke fronte zabilježene su priče radnika pobacanih iz poduzeća, s platnih lista, a konačno i van stečajnog postupka. Dok je stečajni upravitelj s lakoćom naplatio svojih zagarantiranih 90 tisuća kuna honorara i troškova, više radnika do dandanas nije primilo ni po trećinu od tog iznosa, koliko neki od njih uzalud potražuju. Država im nije priskočila upomoć, kamoli da bi s njima na koncu proslavila nekakav bolji ishod ove drame.
Očito je dakle kako nema države za škverane, nego samo za tajkune i njihove savjetnike. Tako, naspram obespravljenih i prezrenih žrtava u trlišu, uznosito figuriraju pobjednici epohe, vjerno arhivirani u fotogalerijama lokalnih medija. Na njima u Marini Polesana razaznajemo, uz domaćina Končara, pulskoga nezavisno-kandidatskog gradonačelnika Filipa Zoričića u društvu s Olegom Butkovićem, HDZ-ovim ministrom mora, prometa i infrastrukture.
Nadalje, radosni događaj svakako nije propustio Ivan Jakovčić, ali ni druge bivše i aktualne perjanice IDS-a poput Borisa Miletića, Tulija Demetlike i Emila Dausa. Od HDZ-ovaca smo, osim Butkovića, tamo uočili još istarskog im prvaka Antona Klimana te Irenu Hrstić, glavnu predstavnicu stranke u Puli. U svemu pomalo nedostaju lica iz SDP-a, ali ne treba brinuti za njihovu prođu u ovakvome vrlom svijetu političkog pogodovanja javno-privatnim partnerstvima u znaku tzv. kontroverznog poduzetništva.
U tom pogledu spomenut ćemo samo najnoviji istup predsjednika te opozicijske stranke Peđu Grbina, koji se ovih dana zauzeo da švicarski tajkun Dragan Šolak dobije svoj komad pulskog Lungomara za gradnju hotela. Podsjećajući javnost na to da je i sam ponositi Puležan, čelnik je SDP-a naglasio kako vjeruje kako će taj, donedavno vodeći donator njegove partije, otvoriti puno radnih mjesta koja će biti aktivna kroz čitavu godinu. U ime nepoljuljane mu vjere, očekujemo ga stoga već na idućoj pulskoj promociji najsvjetlijih socijaldemokratskih vrijednosti.
