Da nam se Danko Končar sam ne javlja povremenim novim tužbama, pomislili bismo da mu se tko zna što dešava. Jer taj naš poduzetnik, ako je ravnati se po šturim medijskim vijestima, u novije vrijeme ne stoji najbolje. Tri-četiri dana prije Nove godine osvanula je tako u časopisu Lider informacija kako se Končar povukao iz uprave turističkog kompleksa Apartmani Medena nadomak Trogira. Saznajemo da je sad ostao na funkcijama, upravnim ili nadzornim, u tričavih 37 poduzeća u Hrvatskoj. Njegov sin pak sjedi u svega 55 ovdašnjih uprava i nadzornih odbora. Dobro, kažu da je to dio strategije u kojoj će se stari vuk – tako je sam sebe jednom nazvao, pa još i samotnim – lagano povući na isključivo savjetničke pozicije, nešto poput Zdravka Mamića.
Ali ne cvate pritom ni sam njegov biznis, dalo bi se pomisliti. Također prije nekoliko dana, novine su prenijele da se u Trogiru ukazala jedna posebna osmrtnica, na oglasnoj ploči kod gradskih sjevernih vrata. Njezin subjekt je ‘voljeni i vridni pokojnik’ koji nas je, izgleda, napustio u 71. godini života – Brodotrogir d.d. Rođen kao ‘Jozo Lozovina Mosor’, piše i to, po imenu čuvenog narodnog heroja iz kraja. Posljednjih pet i pol godina vlasnik škvera je, naravno, Danko Končar.
Najzanimljiviji dio jest popis ožalošćenih: ‘Sestrice Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o., Servisni centar Trogir d.o.o., Trogir-Outfit d.o.o. i Trogir Dizajn d.o.o., polubrat Tekol Trogir d.o.o. i posinak Trogir Crousing d.o.o.’ U pitanju su, izuzev navedenog posinka, firme nad kojima su vlasnički udjeli trebali upravo pred istek 2018. godine biti preneseni sa škvera na Končarevu centralnu kompaniju Kermas. Odnosno, jedan njezin segment, no svakako podalje od Brodotrogira. Prema riječima škverskog sindikalnog koordinatora Ivice Sorića, izrečenima uoči transakcije u dnevnom listu Slobodna Dalmacija, radnici se boje da ne završi sva imovina Brodotrogira u nekom zakutku Kermasa, a dugovi ostanu na škveru, što bi za njega značilo – stečaj. Sorić je tad izrazio i bojazan da Končar želi provesti novi val otkaza među zaposlenima, ‘od sadašnjih 732 na tristotinjak’, kao i da mu je plan ‘izgradnja malih brodova’.
Operacija s tvrtkama-kćerima, a i braćom, podsjetila nas je na jedan nedavni slučaj o kojem smo također pisali. Krajem rujna je Brodotrogirov udio nad poduzećem Trogir Maritime, vrijedan približno 248 milijuna kuna, dodijeljen Kermasu. Sindikati su o svemu obavijestili Vladu i nadležna ministarstva, a ishod prijave nam nije poznat, vjerojatno zato što ga još nema. Možda je riječ o jednom od onih uobičajenih, trajno neriješenih slučajeva, dalo bi se pretpostaviti i zašto. Način na koji su privatizirana hrvatska brodogradilišta je više nego indikativan, te podsjeća na rasprodaju banaka.
U oba slučaja država je upumpala ogroman javni novac – u jednom primjeru za sanaciju, u drugom za tzv. restrukturiranje – da bi se svog posjeda odrekla budzašto. Nikad nije pojašnjeno zašto razvijenije europske zemlje smiju biti vlasnice dijela svoje brodogradnje, kao i financijskog sektora, dok za Hrvatsku vrijedi suprotno. Uglavnom, da se vratimo u Trogir: satelit Maritime bio je osnovan s funkcijom brodarskog poduzeća, pa je od škvera-vlasnika naručio dva broda. Sad oba pripadaju izravno Kermasu, čime je među radnicima Brodotrogira bila oglašena prva uzbuna te vrste.
Nećemo iznositi prognoze o daljnjem raspletu, mada korotnu intonaciju s trogirske oglasne ploče slijede i informacije koje je objavio portal Radnička prava. Ovdje ionako pratimo u prvom redu Končara, a škveranima ćemo se zacijelo vratiti povodom protestnog skupa najavljenog za kraj idućeg tjedna. Danko će Končar dotad zasigurno imati i drugih briga, stoga pogledajmo što ga je još zaokupljalo posljednjih dana. Prva, s obzirom na važnost, jest činjenica da je vodstvo Uljanika – opet uoči Nove godine – odbacilo njegove ponude za strateško partnerstvo tj. preuzimanje pulskog brodogradilišta. Prije toga su skepsu prema njegovim financijskim mogućnostima, ustvari investitorskim namjerama, iskazali i država i Europska komisija. Šteta je samo što potonja nije tako nastrojena bila već ranije, povodom Brodotrogira. Te još i Brodosplita koji je pripao Tomislavu Debeljaku, a oba poduzeća ubrzo su počela posustajati u osnovnom poslu, proizvodnji velikih brodova. Zasad se kod njih nazire jedna temeljna vizija i misija, usmjerena na izvlačenje profita po svaku cijenu. Pa i onu koja podrazumijeva lagano smanjivanje ozbiljnije brodograđevne djelatnosti. Zauzvrat ostaju jednostavniji metalurški poslovi ili gradnja malih brodica za razonodu, izuzimanje škverskog terena za podizanje komercijalnih nekretnina i slično. Končar je dugo slao preočite signale o svojim nakanama državi. Recimo, početkom prošlog mjeseca je Poslovni dnevnik objavio da Brodotrogir javnom budžetu duguje gotovo pet i pol milijuna kuna neplaćenog poreza. Ujedno je jednom od navedenih poduzeća-kćeri bio zablokiran račun.
Končaru trag dalje pratimo daleko na sjever, do Finske, uz pomoć Hine. Tamo je Upravni sud odobrio zamrzavanje njegove imovine zbog eventualne kazne od 50 milijuna eura koja mu visi nad vratom. Razlog je dugi period s nedozvoljenim oblikom kontrole nad kompanijom Afarak u kojoj Danko Končar posjeduje nešto više od 30 posto dionica. Znatno manju štetu Končar je podnio u jednom domaćem slučaju, mada simbolički bolnijem. Oni boljeg sjećanja pamte kako se svojedobno upleo u ortakluk s obitelji Cetinski u Istri, točnije s poduzetnicom Vinkom Cetinski. Prije nekoliko dana, rovinjski Općinski sud odbacio je Končarevu tužbu protiv Vinkina supruga Mirka, kako prenosi Novi list, dignutu zato što je Cetinski darovao dvije kuće sinovima Tonyju i Matteu. Jasno, bivši partner im je bacio oko na tu imovinu, zbog vjerovničkog potraživanja prema supruzi i majci Vinki, ali sud je odlučio da s njom u ovome nisu imali presudne veze, pa ne smiju ispaštati. No ako ništa, čini se da je Končar naletio na sebi dostojne kombinatore.
Nažalost, teško se zabavljati nad peripetijama u koje zapada, koliko god to spadalo u ono što narod zove vučjim poslima. Treba imati na umu da one znače moguće teške egzistencijalne probleme za radnike u njegovim tvrtkama. Hrvatska brodogradnja – Jadranbrod, poduzeće zaduženo za izvještavanje Vlade RH i Europske komisije o restrukturiranju i poslovanju naših škverova, iznijelo je precrne vijesti za 2018. godinu. Nikad manje brodova, čak ni u ratu prije četvrt stoljeća: samo četiri porinuta, s dosad najmanjom nosivošću i ukupnom novčanom vrijednošću. Što se tiče radnika u Brodotrogiru, očekujemo da im najviše pomogne znanje stečeno u jednoj vježbi provedenoj prije mjesec i pol dana. Posrijedi je bilo rješavanje situacije s podmetnutom bombom, a vježba je imala i univerzalno prikladan službeni naziv ‘Ne ponovilo nam se’.
