Prvostupanjskom presudom Općinski građanski sud u Zagrebu u petak je odbio tužbu Danka Končara protiv Srpskog narodnog vijeća, izdavača Novosti, pokrenutu zbog teksta Igora Lasića ‘Kad naš brod tone’. Končar je tražio 100.000 kuna odštete i uklanjanje teksta s portala Novosti.
Lasić je povodom najave da će Končar preuzeti pulsko brodogradilište Uljanik u travnju prošle godine analizirao stanje u tada već Končarevom Brodotrogiru, posebno se osvrnuvši na ulogu javnog novca u restrukturiranju tvrtke, otpuštanje radnika i prenamjenu dijela zemljišta škvera u marinu, problematizirajući investitorove probleme u Finskoj i na Malti, kao i odnose s ruskim ulagačima i IDS-om.
Sutkinja Ljiljana Matuško Antonić odbacila je tužbu u cijelosti kao neosnovanu, utvrdivši da Končar tokom postupka nije dokazao osnovu niti visinu tužbenog zahtjeva, uz konstataciju da objavom članka nije povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja.
U presudi je također utvrđeno da javnost ima pravo na informacije o poslovanju svih brodogradilišta u Hrvatskoj, kako prije privatizacije, tako i nakon restrukturiranja i preuzimanja, kao i o poslovnim ljudima koji ih preuzimaju, s obzirom da je općepoznata činjenica da je javnost preko javnih medija bila upoznata s iskazanim gubicima u hrvatskim brodogradilištima i planovima da ona postanu profitabilna trgovačka društva. Slijedom toga, stoji u presudi, sud ne nalazi da je bilo povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljima iznošenjem činjenica o stanju brodogradilišta u Hrvatskoj pa tako i u Brodotrogiru.
Saslušavši svjedoke, sindikalnog povjerenika Andru Belasa, novinara Igora Lasića i glavnog urednika Novosti Nikolu Bajtu, sud je ‘u cijelosti poklonio vjeru njihovim iskazima jer su iznijeti logično i uvjerljivo i međusobno su sukladni’.
‘Sama činjenica da je tuženik objavio sporni članak u kojem u jednom dijelu navodi da tužitelj nije ispunio svoje obaveze prema Brodotrogiru i radnicima zaposlenima u škveru, da je poslovao s ruskim partnerima, da je imao problema s pravosuđem u Finskoj i Malti, da je odslužio kaznu zatvora zbog gospodarskog kriminala te da se vratio u RH radi ulaganja u kapitala u pojedine gospodarske grane i da se pri tome u analiziranju stanja u brodogradilištima i općenito brodogradnji iznose i negativne činjenice, po mišljenju ovog suda ne ukazuje da bi tužitelju bilo povrijeđeno pravo osobnosti na ugled, čast, dostojanstvo ili ime kako to tvrdi u ovom sporu’, stoji u presudi.
Končar je tvrdio da je pretrpio neimovinsku štetu zbog povrede ugleda, časti, dostojanstva i imena, jer da je nakon objave teksta bio izložen upitima prijatelja, poznanika i suradnika, kao i da je bio izvrgnut osudi i ruglu u očima cjelokupne i najšire javnosti, ali to – prema mišljenju suda – nije dokazao, baš kao ni da je bio izvrgnut bilo kakvim neugodnostima u privatnom i poslovnom okruženju.
‘Prema stajalištu ovog suda sporni članak na portalu tuženika objavljen je u dobroj vjeri, u skladu s novinarskim standardima, a koji svojim sadržajem pridonosi raspravi od javnog interesa. Sam sadržaj članka prema stajalištu ovog suda nije bio klevetnički niti zlonamjeran’, stoji u presudi, uz konstataciju da je Končar poslovni čovjek i da je za očekivati da će biti izložen medijima koji će ispitivati njegov poslovni put i porijeklo kapitala koji ulaže, naročito kada je riječ o brodogradnji.
Objasnivši dio presude vezan uz izjave sindikalnog predstavnika, sud je naglasio da bi zabrana objavljivanja kritike sindikalaca značila i zabranu objavljivanja negativnih mišljenja o poslovanju tvrtki, što bi moglo dovesti do ograničavanja prava sindikata da iznose svoja stajališta.
‘U konačnici cilj i svrha djelovanja sindikalnih udruženja je zalaganje za što bolja primanja zaposlenika tj. svojih članova, poboljšanje uvjeta rada, ukazivanje na dijelove poslovanja koji mogu, prema njihovom mišljenju, rezultirati s gubitkom radnih mjesta’, ustvrdila je sutkinja Općinskog građanskog suda.
Osvrnuvši se na izraze koje je Lasić koristio u tekstu, poput ‘slično angažirani i nastrojeni likovi’, za one koji su negativno sudjelovali u privatizaciji, što je Končar također spominjao u tužbi, sud je kazao da oni predstavljaju slobodu izražavanja novinara.
‘Sud smatra da je svaki poslovan čovjek pa tako i tužitelj u fokusu javnosti i kao takav treba otrpjeti preispitivanje o njegovom poslovnom uspjehu i stjecanju kapitala na koje činjenice javnost ima pravo biti upoznata, naročito u okolnostima kada tužitelj kao poslovni čovjek sudjeluje u natječajima i biran je kao strateški partner u poslovanju brodogradilišta Uljanik d.d. Pula o čijem negativnom poslovanju se javnost izvještava putem medija pri tome uvažavajući i činjenicu vezanu uz poslovanje brodogradilišta za koje se izdvaja novac iz državnog proračuna tj. poreznih obveznika’, rečeno je u presudi.
Pozivajući se na institut rehabilitacije, Končar je zamjerao i spominjanje činjenice da je u vrijeme Jugoslavije odslužio zatvorsku kaznu zbog gospodarskog kriminala, na što mu je sud odgovorio činjenicom da je i sam u javnosti govorio o kazni.
