Američko-njemački dogovor o plinovodu Sjeverni tok 2 kojim će Rusija prodavati plin Njemačkoj je postignut. Njime je zadovoljna Angela Merkel, zadovoljan je Vladimir Putin, dok je Joe Biden (iz vizure svojih prethodnika) kapitulirao. Ukrajina, koja se od početka protivi izgradnji plinovoda odavno viđenog ne samo kao energetski, nego i geostrateški i geopolitički infrastrukturnim projekt, će dobiti nešto malo novaca za zelenu energetsku tranziciju, a Poljska, također oštra protivnica izgradnje plinovoda, neće dobiti ništa. Biden i Merkel su postigli dogovor u trenutku kada je 98 posto plinovoda kojim će u Njemačku pristizati 55 milijardi kubika plina godišnje gotovo. Zbog Sjevernog toka 2 su Sjedinjene Države tvrtkama koje su radile na njegovoj izgradnji uvodile sankcije. Od njih se odustaje, osim ako Rusija neće koristiti plinovod kao političko oružje, Ukrajina će do 2024. dobiti kredit od 50 milijuna dolara za promicanje zelenih tehnologija, a Njemačka će formirati fond vrijedan oko milijardu eura iz kojega će se pomagati ukrajinska energetska tranzicija. Merkel i Putin telefonski su razgovarali i zaključili da bi bilo dobro da ruski Gazprom i ubuduće prodaje plin ukrajinskom Naftogazu s kojim ima ugovor do 2024.
Ukrajinski i poljski ministri vanjskih poslova Dmitro Kuleba i Zbigniew Rau osudili su dogovor, koji prema njima predstavlja prijetnju za Ukrajinu i srednju Europu. Strah dug deset godina, koliko traje gradnja Sjevernog toka, novohladnoratovski i geopolitički je osnovan. SAD su bile oštro protiv njega jer se time, tako tvrde, povećava ovisnost Europe o ruskim energentima sa svim političkim posljedicama koje to nosi. Ukrajina je strahovala i zato što to znači da će plinovodom koji prolazi tom zemljom ubuduće biti transportirano manje plina, što za ionako siromašnu Ukrajinu znači manje novaca. To odgovara Rusiji, koja je ionako od 2014. u nikakvim odnosima s Ukrajinom. Njemačka kancelarka je izgradnju plinovoda branila tvrdnjom da njemačkoj naprosto treba plin. Istina, ne toliko stanovništvu koliko industriji. Ruski predsjednik uporno je govorio da ne zna zašto bi Europljani, odnosno Nijemci, trebali kupovati skuplji američki ukapljeni od jeftinijeg ruskog prirodnog plina.
Nakon dogovora Bidena i Merkel zaključeno je da su pobijedili Merkel i Putin. Ne samo da će njemačka ekonomija dobiti ruski plin, nego je Berlin pokazao da je itekako sposoban u kompliciranim međunarodnim pitanjima svoje interese staviti iznad interesa Europske unije, također protiv plinovoda, i k tome ih još i ostvariti. Putin je uvijek imao moćnu polugu kojom je iza kulisa prijetio SAD-u kad god bi one ozbiljnije počele prijetiti sankcijama zbog izgradnje plinovoda. Njegova je pozicija bila jednostavna – ako se ne izgradi Sjeverni tok 2, okrenut će se Kini i plinovodom dodatno osnažiti Peking, glavnog rivala Washingtona. SAD su pokazale da su verbalno proklamirana savezništva jedno, a stvarnost drugo. Nije da SAD nisu sudjelovale u guranju Ukrajine u građanski rat i sukob s Rusijom 2014., a sada su Kijev ostavile na cjedilu. I gubitnike poput Poljske valja hladno sagledati. Poljska uglavnom nije radila ništa, osim što je glasno govorila da je protiv izgradnje plinovoda. Čekala je da drugi, odnosno SAD, odrade posao i štite njene interese. Više od 30 godina otkako se otrgla od sovjetskog zagrljaja još je itekako ovisna o ruskom plinu, a spora gradnja Baltičkog plinovoda koji će povezati Norvešku, Dansku i Poljsku trebala bi završiti do kraja sljedeće godine.
Budućnost Sjevernog toka 2 ipak nije izvjesna kao što to danas izgleda. Njemački Zeleni oštro mu se protive, a na jesen su parlamentarni izbori na kojima imaju dobre šanse.
