Ova godina značajna je za srpski jezik, pismo, književnost i filologiju, jer obilježava se svojevrstan među jubilej: 240 godina od rođenja i 190 godina od smrti Save Mrkalja (1783. – 1833.). Do još ozbiljnije, "okrugle" godišnjice doći će 2033., kada će uslijediti 250. godišnjica rođenja i 200. godišnjica njegove smrti. Do tada, nije naodmet prisjetiti se Mrkaljevog značaja.
Čuveni jezikoslovac je rođen u Sjeničaku na Kordunu, tridesetak kilometara od Karlovca, 1783. godine, a preminuo je u Beču 1833. Mrkaljev književni opus je značajan, a njegovo najvažnije djelo je "Salo debelog jera libo azbukoprotres" u kojem se zalagao za reformu srpskog jezika i pravopisa, je donijelo prekretnicu u stvaranju modernog srpskog jezika. U ovom glavnom djelu, objavljenom u Budimu 1810., zalaže se i navodi: "Piši kao što govoriš". I sam je Vuk Stefanović Karadžić 1814. u svojoj "Pismenici" prihvatio Mrkaljevo ortografsko rješenje riječima da "ne može druge azbuke upotrijebiti nego Mrkaljevu, jerbo za serpski jezik lakša i čistija ne može biti od ove" i time iskazao svoju opredijeljenost za Mrkaljevo rješenje.
O značaju lingvističke reforme Save Mrkalja i njenom uticaju na kasniji razvoj srpskog jezika, dr. Momčilo Subotić, naučni savjetnik Instituta za političke studije, kaže da je i poslije dva vijeka zanemaren značaj djela ovog najprosvjećenijeg Srbina s početka 19. vijeka te ističe potrebu da njegovo djelo bude vraćeno u školske programe. Mrkalj se zalagao za primjenu fonetskog pisma baziranog na narodnom jeziku i pravilu "piši kako govoriš". Tadašnju staroslavensku i crkvenoslavensku azbuku, koja je imala 46 slova, a prema nekim izvorima i više od 50, sveo je na 29, od kojih je većina u današnjoj srpskoj azbuci. Prije pet godina, 2018., kao Godine Save Mrkalja održane su izložbe u Čikagu i Torontu, kao i izložbe u Trebinju, Vindzoru (Kanada), Trsteniku, Vojniću i Sjeničaku.
Vuk Karadžić, valja još jednom podsjetiti, izrijekom navodi Mrkalja kao reformatora srpske ćirilice čiju je reformu prihvatio: "...imajući za namjerenje uspjeh Serbskog Knjižestva ne mogu druge Azbuke upotrebiti nego Merkailevu, jerbo za Srbski jezik lakša i čistija ne može biti od ove."
Srbi izbjegli iz Hrvatske, koji sada žive u Busijama kod Batajnice, srpskom Ministarstvu prosvjete i nauke, dali su da se buduća osnovna škola u Busijama nazove po Savi Mrkalju. Kada škola bude izgrađena takav prijedlog treba uputiti Komisiji za izbor imena dječjih vrtića i osnovnih škola na području grada Beograda.
Jedina škola sa Savinim imenom bila je ona u njegovom rodnom Sjeničaku, ali nje više nema pa bi bilo logično da bar jedna ustanova u Srbiji ponese Mrkaljevo ime. Kordunaši i Sjeničarci koji sada žive širom svijeta, dobili su dozvolu gornjokarlovačkog vladike Gerasima da spomen ploča Savi Mrkalju bude postavljena na nedavno obnovljenu crkvu Svete Petke u Sjeničaku, ali i na manastir u Banatu u kojem je Mrkalj boravio kao monah. Nakon objave njegovog kapitalnog djela, predloženoj reformi srpskog jezika žestoko se usprotivila pravoslavna crkva pa se Mrkalj zamonašio misleći da će time prestati pritisci na njega zbog predložene reforme. Nažalost, nije bilo tako. Prvu pismenost ovaj srpski velikan stekao je u svom rodnom selu u okviru parohijske crkve Svete Petke, koja je 2015. godine detaljno obnovljena i obilježila je tri vijeka postojanja. Mrkalj se također školovao u Plaškom i u Zagrebu.
