Udruga U ime obitelji odlučila je svekoliku javnost i premijera Andreja Plenkovića na Veliki petak obradovati neobičnim poklonom: primjerkom ‘New York Timesa’ od 25. ožujka. To je učinjeno isključivo zbog napisa ‘U švedskim vrtićima dječake uče plesati, a djevojčice vikati’. ‘U članku će premijer moći doznati kako se stvarno u Švedskoj djecu u vrtićima prisiljava (podvukao P. G.) da sudjeluju u aktivnostima u kojima ne žele sudjelovati kako bi razbijali ‘rodne stereotipe”, priopćeno je iz udruge. Prilog je imao poslužiti širenju panike da će ratifikacijom Istanbulske konvencije Hrvatska postati pakao za konzervativce jer se, priprostim rječnikom rečeno, više neće znati tko je muško, tko žensko, a tko trećeg spola.
Slična metoda korištena je u čuvenom napadu ove udruge na Novosti, kad je iz kolumne Borisa Dežulovića posvećene deklasiranim društvenim slojevima bio istrgnut izraz ‘šupačka Hrvatska’. Sintagmu koja povezuje analni otvor i fetiš države Željka Markić je neuspješno ponovila oko 457 puta u namjeri sprečavanja financiranja ovih novina zbog ‘vrijeđanja domoljubnih osjećaja’. U plitke propagandne svrhe sada je još jednom iskorišten novinarski tekst. U reportaži iz Švedske autorica Ellen Barry pružila je uravnotežen prikaz eksperimentalnog provođenja kurikuluma u vrtićima, ali ga je Markić iskoristila kao babarogu za vrstu publike kojoj se obraća.
Kako je u ‘New York Timesu’ opisano, kroz pomno smišljene edukativne dječje igre Šveđani ne nastoje postići jeftine kulturološke trikove poput onih da dječaci nose haljinice i maskaru na trepavicama – ima i takvih rijetkih slučajeva, no oni se uopće ne smatraju čudnima. Posve suprotno, od ranog djetinjstva suzbijaju se rodni stereotipi kako bi u budućnosti bio dokinut spolni aparthejd u obiteljima i na radnim mjestima. Vrtići u kojima se klinci bez obzira na spol zajedno igraju autićima i lutkicama, škole u kojima učiteljice u igri graničara momčadi ne dijele na muške i ženske kao u našima niti djecu razmještaju u klupe po spolu, doista bi bili najcrnja noćna mora za pripadnike udruge U ime obitelji i njihovu šeficu, ‘heroinu našeg civilnog pokreta’, kako ju je jednom prilikom nazvao dr. sc. Nino Raspudić, tim više što je poznato da se neke udruge iz agresivnog korpusa neokonzervativaca zalažu za jednospolne škole.
‘U mnogim švedskim predškolskim ustanovama uobičajeno je da odgajatelji izbjegavaju djecu oslovljavati s ‘dječak’ ili ‘djevojčica’. Umjesto toga koriste riječ ‘prijatelj’ ili jednostavno djecu oslovljavaju imenom’, piše Ellen Barry. U profesionalnoj maniri ona bilježi protivljenje švedske desnice kurikulumu, nesnalaženje dijela roditelja, nedoumice nekih intelektualaca i samih odgajatelja. Eksperimentalno provođenje rodno neutralnog predškolskog odgoja započelo je u dijelu švedskih vrtića još 1996., autor mu je Ingemar Gens, po struci – novinar. ‘Govorili su da indoktriniramo djecu, no ja sam govorio da smo ih i dotad indoktrinirali. Odgoj djece je indoktrinacija. Učili smo dječake onome što djevojčice već znaju i obrnuto’, kaže Gens u reportaži. Današnje švedsko društvo, ali i način gledanja na uloge rodova u svakodnevnom životu, pokazuju da su skandinavski pioniri uvelike promijenili svoj dio zemaljske kugle, ali i da je njihov utjecaj vidljiv u ostatku Europe.
Što će biti naredni potez udruge U ime obitelji? Šefica udruge mogla bi pokloniti predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću kartonsku skulpturu Zlatana Ibrahimovića u prirodnoj veličini. Tako bi dokazala da je ovaj švedski nogometaš bosanskohercegovačkog porijekla koji istovremeno nosi punđu i bradicu zapravo proizvod skandinavske rodne indoktrinacije.
