Srbija čvrsto sjedi na njemačkoj stolici, iako se još od Tadićevog predsjedničkog mandata, a pogotovo u Vučićevoj eri, uvriježilo da stalno balansira između Europske unije, SAD-a, Rusije i Kine, pa i Turske. Njemačka se u kontekstu srpskog sjedenja na više stolica i ne spominje, a sa Srbijom se uglavnom povezuje kao predvodnica EU-a. I tada ju se rjeđe ističe kao zemlju koja Srbiju potiče da požuri prema članstvu u Uniji, a vrlo često kad joj ne dopušta da prečicama do njega dođe. No u proteklih dvadesetak godina, otkad je pod Đinđićevom vladajućom palicom obnovila svoje odnose s Njemačkom, Srbija se brojnim nitima uz nju vezala. Najviše i najčvršće u proteklih desetak godina pod Vučićevom vlašću.
Kako se i koliko Vučićeva Srbija ugnjezdila u krilo Njemačke moglo se vidjeti i prošloga vikenda u Novome Sadu. Dva dana nakon što je u kasnim noćnim satima dočekao novu pošiljku s 500 tisuća doza kineskog cjepiva protiv Covida-19, Aleksandar Vučić ushićeno se pridružio otvaranju nove tvornice njemačke mega kompanije Continental automotiv Serbia u Novom Sadu. Vučić se u Novom Sadu posebno zahvalio njemačkoj kancelarki Angeli Merkel zbog podrške koju je u prethodnom razdoblju davala Srbiji. "Mi nikada nećemo zaboraviti koliko nam je pomogla u dovođenju nemačkih investitora i u rešavanju nekih regionalnih problema i time otvorila put iskrenog prijateljstva Nemačke i Srbije i za najbolju saradnju", poručio je Vučić.
U novoj Continentalovoj tvornici u Novom Sadu proizvodit će se najsuvremeniji elektronski sustavi za upravljanje putničkim i teretnim automobilima, a u njoj će raditi preko petsto visokoobrazovanih stručnjaka. Continental je prije tri godine u centru Novog Sada otvorio svoj Razvojno-istraživački centar i u njemu do sada zaposlio oko 600 stručnjaka, uglavnom inženjera, informatičara, programera... Prosjek starosti zaposlenih u Continentalovom istraživačkom centru je manji od 31 godine, a slično će biti u njegovoj novoj tvornici u koju će ukupno biti investirano oko 140 milijuna eura jer će već za godinu dana Continental pored ove izgraditi još jednu svoju tvornicu u novosadskoj industrijskoj zoni.
Direktor srpskog Continentala Sasha Cioringa naglašava da "naši mladi stručnjaci, oko kojih je bilo otimanja pre tri godine, kada je sve počelo, rade i na najnaprednijim tehnologijama. Ovde se prave radari, kamere, akustični senzori. Očekivani izvoz za koju godinu trebalo bi da dosegne vrednost ukupnog izvoza srpske IT industrije. Ispituju se nove mogućnosti upravljanja vozilima – razvijaju autonomna vozila. Vozila bez vozača". Planovi su dakle da izvoz srpskog Continental autoaktiva u dogledno vrijeme dosegne 1,5 milijardu eura.
Zbog iznadprosječnih plaća (od 850 do 2500 eura) Continental je privukao popriličan broj stručnjaka iz drugih srpskih IT kompanija, pa se dio njih pobunio prozivajući njemačku kompaniju da je ugrozila njihovo poslovanje otimajući im stručnjake. No ubrzo se sve to pretvorilo u buru u čaši vode, a ukupni srpski IT sektor nastavio je rasti i u uvjetima pandemijske krize, među ostalim i zahvaljujući Continentalovim poslovima i ulaganjima, a nova dva proizvodna pogona dat će novi impuls njegovom razvoju i rastu.
I premda su Continentalove tvrtke u Srbiji tek maleni dio njegovog konglomerata koji se rasprostro u 59 zemalja svijeta i u kojemu zapošljava više od 240 tisuća radnika (od toga 21.000 u susjednoj Rumunjskoj), otvaranje njegove nove tvornice u Novom Sadu proglašeno je početkom nove faze njemačkih ulaganja u srpsku privredu u kojoj će se dosadašnja ulaganja u pretežno radno intenzivnu industriju pretočiti u ulaganja u nove tehnološki razvijenije tvornice i poduzeća. Kao što je, uostalom, i Continental početkom prošlog desetljeća svoju prvu investiciju u Srbiji realizirao u Subotici izgradivši tvorničke pogone u kojima proizvodi crijevne i cijevne sustave za pogonske sklopove automobila i u kojima zapošljava oko 1.150 radnika, a sada se u Novom Sadu okrenuo ulaganjima u tehnologije budućnosti.
No za Srbiju, za njezinog predsjednika Vučića, premijerku Anu Brnabić, koja je također prošle nedjelje bila u Novom Sadu, te brojne druge državne i pokrajinske funkcionere, nova Continentalova investicija još je jedno svjedočanstvo da im je Njemačka najveći i najvažniji partner u ekonomskom i ukupnom razvoju zemlje. Njemački ambasador u Srbiji Thomas Schieb podsjetio je da su njemačke kompanije u protekla dva desetljeća u srpsku privredu uložile više od 2,1 milijarde eura i da u preko 350 svojih poduzeća u Srbiji zapošljavaju oko 68 tisuća radnika.
U Vučićevoj Srbiji, u razdoblju od 2014. godine do danas, njemačke kompanije su broj zaposlenih u svojim srpskim podružnicama povećale sa 17 na sadašnjih 68 tisuća. No to nije sve. Njemačka je Srbiji donirala i preko milijardu eura za modernizaciju i razvoj drugih njezinih sustava, od komunalne i ine infrastrukture, preko zaštite životne sredine i državne uprave, do kulture i obrazovanja. Primjerice, prije neki dan ministar financija Siniša Mali s njemačkim je ambasadorom Schiebom utanačio, prije slanja u parlamentarnu proceduru, posljednje detalje sporazuma po kojemu će njemačka Razvojna banka financirati tri nova projekta u Srbiji: "prenos električne energije 'Transbalkanski koridor sekcija 3 Obrenovac-Bajina Bašta', projekat energetske efikasnosti u javnim objektima i obnovljivi izvori energije u sektoru daljinskog grejanja, i 'Program vodosnabdevanja i prečišćavanja otpadnih voda u opštinama srednje veličine u Srbiji'". U saopćenju Ministarstva financija ističe se da su "sva tri projekta predviđena budžetom za 2021. godinu i važna za Srbiju".
U studiji "Srbija i Nemačka: od podozrenja do poverenja", koju je skupina srpskih stručnjaka sredinom prošlog desetljeća uradila za srpsku podružnicu Zaklade Friedrich Ebert, među ostalim se konstatira da "naredne godine predstavljaju period u kojem će postati jasnije da li će se nivo saradnje izdići na kvalitativno viši nivo ili će doći do odustajanja od te ambicije i nastaviti po uhodanim šablonima i stereotipima". Autori studije su prethodno, mimo uhodanih šablona i stereotipa, među brojnim drugim činjenicama ukazali i da šansu za bolje srpsko-njemačke odnose vide i u tome što Njemačka svoje energetske poslove s Rusijom stalno razvija unatoč sukobima koje zbog toga ima sa SAD-om i nekim svojim europskim partnerima, ali i u Novom kineskom putu svile jer taj kineski projekt "ima velikog pobornika na suprotnom kraju Evroazije – Nemačku", i to ne samo zbog toga što "on završava upravo u Duizburgu, čvorištu nemačke železnice".
Po njima, Njemačka i Kina su "dva ključna motora na suprotnim krajevima Evroazije", a usto ih pregršt drugih faktora i interesa "čini kompatibilnim ekonomskim partnerima, zainteresovanim za snažniju slobodnu trgovinu, unapred dogovorena i transparentna pravila, kao i bolju komunikaciju na celom prostoru ove kontinentalne mase". Kako se Srbija nalazi u središtu Balkana, na važnoj točki Novog puta svile, između "dva ključna motora na suprotnim krajevima Evroazije", srpski autori studije njemačke fondacije zaključuju da "mudrom spoljnom i razvojnom politikom možemo pretvoriti naš geografski položaj u blagoslov, a ne prokletstvo, kao i nadomestiti nedostatak interesovanja za nas u pojedinim delovima evropskog kontinenta".
Njemačke kompanije u Srbiji za vrijeme pandemijske krize nisu u njoj zatvarale svoje pogone i otpuštale zaposlene, štoviše, nastavile su ulagati i otvorile su novih dvije tisuće radnih mjesta. I nova tvornica Continental autoaktiv Serbia sugerira da Srbija uspijeva održavati i razvijati svoje odnose s Njemačkom, prateći je, "mimo uhodanih šablona i stereotipa", i u njezinim energetskim poslovima s Rusijom i partnerskim odnosima s Novim kineskim putom svile. Još samo da uhvati korak s njemačkim pravilima igre u pristupnim pregovorima o članstvu u Europskoj uniji.
