Nakon što su predstavnice Zelenih na Općem sudu EU djelomično dobile bitku za potpuno otkrivanje sadržaja ugovora s proizvođačima cjepiva protiv COVID-a s Europskom Komisijom, ta je tema potpuno zamrla u medijima. Dobivanjem podrške za drugi mandat Ursule von der Leyen na čelu EK dan poslije presude, poništeni su mogući politički učinci odluke suda, a EK nakon prvog komentara, objavljenog isti dan kada i sažetak presude, nije donosila nove odluke povezane s tim predmetom.
Sporne cenzurirane odredbe ugovora do danas nisu objavljene, a nepoznat je i pravni smjer kojim će Komisija ići; hoće li to biti žalba ili tužba za poništenje koja se podnosi pred Sudom pravde ili Općim sudom. Brza analiza otkriva da je medijska prezentacija odluku Suda učinila mnogo spektakularnijom nego ona stvarno jest. Komisija nije daleko od realnosti kad kaže da "u svojim presudama Opći sud slijedi Komisiju u većini zahtjeva" i da je "prepoznao da zaštita komercijalnih interesa proizvođača opravdava sakrivanje brojnih klauzula ugovora".
Snježana Vasiljević, predstojnica Zavoda za javno pravo i javnu upravu zagrebačkog Pravnog fakulteta, za Novosti kaže da je pomalo razočarana sadržajem presude.
- Presudom Općeg suda EU-a poništava se Odluka Europske komisije 2022/1038 od 15. veljače 2022. godine, u dijelu u kojem je Komisija odbila širi pristup, kao prvo, definicijama pojmova "namjerna povreda" (wilful misconduct) iz sporazuma o prethodnoj kupnji sklopljenog s AstraZenecom, te "svi mogući razumni napori" (best reasonable efforts) iz sporazuma o prethodnoj kupnji sklopljenog s Pfizer-BioNTechom. Kao drugo, odbila je širi pristup odredbama koje se odnose na donacije i preprodaje i, kao treće, odredbama o naknadi štete u sporazumima o prethodnoj kupnji i sporazumima o kupnji sklopljenima s farmaceutskim društvima za kupnju cjepiva protiv bolesti COVID-19. Nakon što je utvrdio je da je Europska komisija pogriješila što je građanima ograničila pristup ugovorima o kupnji cjepiva protiv COVID-19 i kritizirao "djelomično" odbijanje Komisije da otkrije podatke o članovima pregovaračkog tima na temelju privatnosti, Opći sud djelomično prihvaća dva tužbena zahtjeva i poništava dosadašnje odluke Komisije, budući da sadrže nepravilnosti. Međutim preostali zahtjevi tužitelja su odbijeni - objašnjava Vasiljević.
Ističe da je Sud posebno potvrdio osnovanost Komisijine argumentacije o postojanju razumno predvidive, a ne samo hipotetske opasnosti od ugrožavanja zaštite komercijalnih interesa poduzetnika, kada bi se potpuno otkrile odredbe o predujmovima ili avansnim plaćanjima.
- Odlukom o potrebi veće transparentnosti, Opći je sud mogao i detaljnije objasniti razloge zašto je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u kojem ističu da Komisija nije uzela u obzir prevladavajući javni interes koji opravdava otkrivanje traženih informacija, tvrdeći da nisu postojala dostatna obrazloženja u tom pogledu. Smatram da su tužitelji bili u pravu kada su prigovarali Komisiji da nije odvagnula komercijalne interese poduzetnika o kojima je riječ i prevladavajući javni interes za zdravlje koji se ostvaruje transparentnošću – dodaje naša sugovornica.
Pozitivnim ocjenjuje činjenicu da presuda naglašava potrebu za većom transparentnošću u postupcima javne nabave u EU-u, posebno dok se Komisija priprema za buduće zajedničke nabave.
- Ovakav općenit, ali pozitivan stav Općeg suda prema potrebi osiguravanja javnog pristupa informacijama kako bi se održala odgovornost i povjerenje u djelovanje nacionalnih vlada, važan je u područjima ključnima za javno zdravlje i sigurnost – zaključuje Snježana Vasiljević.
Ovaj tekst je financiran sredstvima iz projekta Agencije za elektroničke medije za ugovaranje novinarskih radova u elektroničkim publikacijama
