Hrvatska se sve manje bavi pekarstvom, i sve više uvozi gotove i polugotove pekarske artikle, od kruha do pita, od pizza do keksa. Za svega deset godina, od ulaska u EU do lani, uvoz nam je tih proizvoda narastao 150 posto ili za jedan i pol put više, dok je uvoz brašna skočio gotovo 18 puta. Nije greška, jer smo s oko dvije i pol tisuće tona stigli na približno 44 tisuće.
Taj podatak značajniji je utoliko što hrvatski poljoprivrednici uzgajaju žitarica maltene dvaput više negoli je potrebno za domaće potrebe, ali ih uglavnom izvoze bez dodane vrijednosti, kao sirovinu. Ovdašnji mlinovi rade sve manje, a prije šest godina obustavljena je i zadnja proizvodnja svježeg kvasca. Nešto se pekarskih proizvoda i brašna također izvozi, mada im ukupna vrijednost u odnosu na uvoz jako zaostaje i razmjerno je sve niža.
Na takvu sliku aktualnog stanja stvari ovih dana nalijepila se izjava ministra gospodarstva Ante Šušnjara po kojoj si naši građani mogu slobodno izvoljeti sami peći kruh, ako se toliko već žale da im je ta namirnica preskupa u dućanu. A žale se sve više zato što cijena kruha znatno nadmašuje inflaciju po njezinim službenim stopama. Ministrove riječi zatim su mediji danima mijesili i razvlačili, kao prezasićene glutenom, ali su to činili ponajviše uz moralnu prodiku, mimo ikakve analize domaće ekonomske politike.
U protivnom, čuli bismo da nam je poljoprivreda koliko-toliko subvencionirana, poput drugih širom EU-a, ali je prehrambeno-prerađivačka industrija ovdje raritetno zapostavljena. Odudara jedino primjer Podravke koja danas uživa svakovrsnu političku milost te Vladi RH služi kao povod za ultimativnu samohvalu. No sa Šušnjarovom sugestijom je tematski usporediva nedavna izjava njegova kolege iz Domovinskog pokreta Josipa Dabre, ministra poljoprivrede RH.
Dabro je tako rekao da bi se naši potrošači trebali okrenuti kratkim lancima opskrbe domaćim artiklima, ne bi li se doskočilo importu i visokim cijenama. Ideja nije baš najrazrađenija, i nedostaje štošta od vladinih poticaja hrvatskoj proizvodnji da bi bila realno efikasna, pa smo je zato ovdje već kritizirali. Ipak, nakon ove Šušnjarove zaključujemo samo to, a parafrazirat ćemo jednu usporedbu iz predsjedničke izborne kampanje, naime, da je taj i takav Dabro za njega – Nikola Tesla ekonomske politike.
