Pojedine veteranske udruge iz Domovinskog rata i dalje nastoje uređivati kulturno-umjetničke, ali i ostale programe diljem zemlje: iako se pojedini petrinjski veterani već danima zalažu za protjerivanje Trećeg festivala ojkače iz grada, organizatori priredbe, pododbor Srpskog kulturnog društva Prosvjeta, uz pokroviteljstvo Grada Petrinje, ipak ne kane odustati od njegovog održavanja 25. kolovoza u Hrvatskom domu.
Članovi Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata i Udruge ratnih veterana – veterana Domovinskog rata Petrinje traže da se festival izmjesti u obližnju Blinju ili Jabukovac, jer smatraju da njihov grad nema veze s ojkanjem. Osim toga, ocjenjuju da je neprikladno održavanje festivala na dan kada u središtu grada namjeravaju otkriti spomen-ploču u znak sjećanja na dolazak Franje Tuđmana 1991. u Petrinju. Predsjednik veteranske udruge Damir Božičević je Festival ojkače, te specifične vrste pjevanja koja je, usput budi rečeno, od 2005. godine kao nematerijalna kulturna baština pod zaštitom UNESCO-a, nazvao ‘nastavkom velikosrpske pobune i veličanja tzv. Srpske krajine’. Vrućina je udarila u glavu i gradskim vijećnicima iz notornih pravaških i Hrvatske konzervativne stranke, koji pak kao provokaciju doživljavaju činjenicu da je festival dosad bio održavan u lipnju, pa ih njegovo prebacivanje u kolovoz dodatno izaziva uoči rujanskih Dana sjećanja u Petrinji.
Naši su roditelji ojkače pjevali i prije rata. I tada su se održavale smotre i susreti pjevačkih društava, a zajedno su pjevali i Hrvati i Srbi. Danas nas tjeraju u Jabukovac i Blinju da se ondje okupljamo, a sve kako bi nas getoizirali – kaže Mara Vilus
Mara Vilus, predsjednica petrinjskog pododbora Prosvjete, posljednjih je dana na meti ratobornih veterana. Prozivaju je da organizacijom festivala provocira poginule hrvatske žrtve i ratne stradalnike. Za našeg poziva bila je osjetno uzrujana: cijeli je slučaj, kaže, jako žalosti jer svi osim Srba mogu pjevati i defilirati gradom u narodnim nošnjama i koristiti Hrvatski dom koji je, dakako, i dom tamošnjih Srba. I još kažu da ondje ojkalice nemaju tradiciju…
- Naši roditelji su je pjevali i prije rata. I tada su se održavale smotre i susreti pjevačkih društava, a zajedno su pjevali i Hrvati i Srbi. Mi po Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina imamo pravo na održavanje naših manifestacija, za njih dobivamo i financijsku podršku, a ne da nas se tjera u Jabukovac i Blinju da se ondje okupljamo, a sve kako bi nas getoizirali. Takvi bi najviše voljeli da se preselimo u dislocirane seoske sredine, kao nekad krajišnici na brda, i da uopće ne živimo u Petrinji - iskreno će naša sugovornica.
Zbog veteranske hajke dva su pjevačka društva iz Beograda otkazala sudjelovanje na festivalu. I drugi sudionici, mahom iz Hrvatske, Srbije i Republike Srpske, kaže nam organizatorica Mara Vilus, strepe od eventualnih provokacija jer nikome nije ugodno kad ga se uznemirava.
- Provokacije smo doživljavali i na prva dva festivala. Njegovi protivnici, uvijek ista šačica ljudi, animirali bi primjerice maloljetnike koji bi nakon ulaska u salu Hrvatskog doma u tzv. ložama izvjesili zastavu s prvim bijelim poljem, što nije službena zastava Hrvatske, već asocira na NDH. Dalje bi verbalno provocirali, psovali i izgovarali neugodne riječi. Na prvom festivalu, umjesto da kao domaćini otpjevamo pjesmu dobrodošlice, branitelji su iz sveg glasa remetili program i pjevali hrvatske budnice - dodaje predsjednica pododbora.
Pitamo je zašto se festival ove godine umjesto u lipnju održava u kolovozu.
- U lipnju još nismo imali financijsku potvrdu za manifestaciju. Rujan sam željela izbjeći jer tada počinju Dani sjećanja u Petrinji. Bez obzira na termin održavanja festivala, njegovi protivnici uvijek će naći opravdanje za to da ih mi, kao, provociramo - zaključuje Mara Vilus.
I kad naposljetku završi Festival ojkače, valja se zapitati zbog čega nezaštićeni pojedinci poput Mare Vilus, koji se bave običnim folklorom, moraju trpjeti poniženja u vlastitoj zemlji samo zato što konzumiraju svoja Ustavom zagarantirana prava. Premda o slučaju u Petrinji mediji već danima izvještavaju, dosad nismo primijetili da su ijednu riječ ili izjavu u vezi toga rekli premijer Andrej Plenković ili predsjednica Kolinda Grabar Kitarović kako bi (o)branili Ustavom zagarantirana prava. Šuti i ministar branitelja Tomo Medved, koji bi mogao i morao urazumiti nepotrebno agresivne petrinjske veterane.
Ali baš takvi i slični njima, vidjet ćemo u nastavku, svoje ‘borbene’ aktivnosti provode u hajkama na one koje vide kao ‘izdajnike nacionalnih interesa’: lovina su im kulturnjaci, ljudskopravaški aktivisti, pojedini mediji i slobodnomisleći pojedinci koji se usuđuju propitivati dominantnu interpretaciju Domovinskog rata i društvenih vrijednosti. Slučaj u Petrinji aktualizirao je priču o onima koji se prikazuju kao zaštitnici cjelokupne veteranske populacije i pod firmom ‘zaštite digniteta Domovinskog rata’ ucjenjuju i pokušavaju utjecati na zabranu svega što se ne uklapa u njima svete vrijednosti Domovinskog rata. Traje to već godinama, prije svega zahvaljujući podršci Crkve i vlasti te šutljivoj građanskoj većini.
‘Novi moćnici i nova kasta? To je opasan projekt i znak bolesti društva’, dramatično su pisali portali nakon uspješnog uplitanja Koordinacije braniteljskih udruga iz Karlovca kojoj su gradski oci promptno ispunili želju otkazavši nastup beogradskom rokeru Momčilu Bajagiću Bajagi na Karlovačkim danima piva. Iako je više puta nastupao u Karlovcu i premda je jako puno koncerata održao upravo u Hrvatskoj, čini se da samo odabrani karlovački veterani znaju, dakako bez trunke dokaza, da je Bajaga pjevao nekakve četničke pjesme 1990-ih u Kninu. Potom su i pojedini bivši pripadnici varaždinske 7. gardijske brigade Pume zatražili otkazivanje gostoprimstva Bajagi na Špancirfestu, no gradonačelnik Ivan Čehok ostao je pribran i odbio taj prvi nalet, kazavši da je Bajaga već nastupao u Varaždinu, koji nije (u toj mjeri uskogrudan) poput Karlovca.
Bučne bivše branitelje koji se javljaju uglavnom iz uvijek istih veteranskih koordinacija neki su komunikacijski i medijski stručnjaci ovih dana nazvali novom kastom, pri čemu se ustalio pojam ‘zabranitelji’, koji moć dobivaju iz podrške vladajućih koji im stalno proširuju prava. Kako na ovom mjestu nećemo tematizirati ta prava, nastavljamo podsjećati na njihove najvažnije propagandne i cenzorske aktivnosti.
Poput Bajage i Hladno pivo je gotovo platilo ceh zbog domovinske neukalupljenosti na način kako je poimaju pojedine veteranske udruge. Hladnom pivu je gotovo prisjeo nastup na splitskoj tvrđavi Gripe, nakon što su neki bivši branitelji, ali i notorni Velimir Bujanec, zamjerili gradonačelniku Andri Krstuloviću Opari nastup zagrebačkih rokera večer uoči svetog Dana domovinske zahvalnosti. Koncert je ipak održan, no u analima će ostati zabilježene skrušene Oparine isprike Bujancu: Opara je kazao da Grad Split nije organizator koncerta i nastupa grupe koja se njemu, gradonačelniku, i ne sviđa.
Jedna od bizarnijih veteranskih akcija dogodila se pak u travnju u Vodicama, kada su se bivši branitelji pobunili zbog nasada begonija koje su ih, posađene na prometnom otoku ispred stare zgrade općine, podsjećale na zvijezdu petokraku. Revoltiran time, cvjetnjak je kamionom pregazio bivši pripadnik 113. šibenske brigade, koji se poslije ispričao zbog te nepromišljenosti.
Zagrebačka Udruga udovica branitelja Domovinskog rata u siječnju je na platou ispred zgrade Hrvatske radiotelevizije uz stotinjak svojih istomišljenika pokušala utjecati na zabranu prikazivanja filmske komedije ‘Ministarstvo ljubavi’ redatelja Pave Marinkovića. Predsjednica te udruge Rozalija Bartolić izjavila je pred okupljenima da je ministar branitelja Tomo Medved pismeno uputio zahtjev svim odgovornima na HRT-u za neprikazivanje uratka koji, po njima, vrijeđa udovice te blati Domovinski rat, ugled i čast Republike Hrvatske. Neke od prosvjednica čak su priznale da film nisu ni pogledale, no to ih nije spriječilo da ga zdušno napadaju. Ipak, veterani nisu uspjeli u svom naumu: Marinkovićev film najprije je povučen, a potom ipak prikazan u kasnom HRT-ovom terminu. Tom prilikom bivši ministar branitelja Predrag Matić te je veteranske organizacije nazvao ‘talibanskim udrugama’, za koje tvrdi da okupljaju uvijek istih 40-50 ljudi koji maltretiraju društvo već 25 godina.
Kako je iz dosadašnjih primjera jasno da pojedine veteranske udruge iskazuju nevjerojatan interes za hrvatsku kulturu, valjalo bi spomenuti da je za nju od svih možda najzagrijanija Zorica Gregurić, veteranka svih veteranskih prosvjeda, koja kao platformu za istupe koristi nekoliko udruga (Zdrug državotvornih snaga, Koordinaciju udruga hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata, Udrugu zagrebačkih branitelja Vukovara). Gregurić se istaknula prije svega antićiriličnim prosvjedima koje su 2013. pokrenule militantne veteranske organizacije, okupljene u Stožer za obranu hrvatskog Vukovara. Slavu među nacionalističkom desnicom stekla je i predvodeći u proljeće 2016. hajku protiv ‘antihrvatskog’ Hrvatskog audiovizualnog centra i njegovog ravnatelja Hrvoja Hribara, koji je kasnije bio prisiljen dati ostavku.
U suradnji sa svojim istomišljenicima sinergijski je djelovao i Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. i pokretač inicijative za odgađanje međunarodne manifestacije Noć kazališta, koja se lani poklopila s Danom sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje. Nakon hajke i žestokih pritisaka, Noć kazališta je pomaknuta sa 18. na 25. studenoga.
Sveprisutni Marko Skejo, bivši ratni zapovjednik IX. bojne HOS-a ‘Rafael vitez Boban’ koji svoje bojovnike otvoreno naziva ustašama, lanjskog je proljeća s natpisom ‘Sotono odlazi iz našeg grada’ prosvjedovao protiv izvođenja predstave Olivera Frljića ‘Naše nasilje i vaše nasilje’ na Marulićevim danima u Splitu. Skejo bi zabranjivao a da predstavu nije ni pogledao, kao što onu drugu, ‘Aleksandra Zec’, također u Frljićevoj režiji, nisu pogledali ni veterani iz riječke Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata. Ipak, založili su se – srećom, bezuspješno – za skidanje predstave s repertoara, dočim je njihov vođa Mile Biondić predstavu nonšalantno nazvao ‘povijesnom krivotvorinom’. Riječki veterani pozivali su te 2014. na njezin bojkot tvrdeći da – a što drugo – ‘krivotvori i kriminalizira Domovinski rat’, odnosno da motiv za ubojstvo obitelji Zec nije bila njihova srpska nacionalnost…
Prosvjedovali su isti veterani i godinu poslije zbog Frljićevog performansa ‘Drugi rat’. Iako u njemu o svojim iskustvima govore žene različitih nacionalnosti, protjerane iz domova tijekom prošlog rata, veteranske je dušobrižnike smetalo što to čine na dan obilježavanja 20. obljetnice Oluje.
Za kraj, recimo da bismo ovom popisu mogli pridružiti još poneku veteransku želju, poput one da se zabrani tiskanje ovih novina, ali budimo do kraja užekulturno usredotočeni i završimo jednom najavom: u Satiričkom kazalištu Kerempuh za dogodine pripremaju premijeru komedije ‘Smijeh’ suvremenog japanskog dramatičara Kokija Mitanija, čiji komad u osnovi postavlja pitanje: ‘Što se događa kad kazališni pisac treba odobrenje od vojnog službenika koji ne ide u teatar i nema smisla za humor?’
