Pokojni predsjednik Vrhovnog suda Milan Vuković ostao je poznat u hrvatskom pravno-političkom imaginariju kao ekspert koji je izjavio da je nemoguće počiniti zločin u oslobodilačkom Domovinskom ratu. Kad je završio, sukob koji je trajao do 1995. godine rezultirao je novom paradigmom: ako si i počinio zločin, Domovinski rat će ti ga umanjiti. Iza te pravosudne olakotne okolnosti, kao moralne maksime i vrline koja se posebno cijeni među donositeljima sudskih odluka, minulih 25 godina razne su opačine umanjivane i relativizirane u hrvatskim sudnicama. Zadnja koja je privukla pozornost – sudjelovanje u Domovinskom ratu kao olakotna okolnost za pedofila i silovatelja maloljetnog djeteta – samo je promil u obilju (ne)pravomoćnih presuda na hrvatskim sudovima. Bilo da je riječ o prekršajnim, trgovačkim, kaznenim, općinskim i županijskim sudovima, Vrhovnom ili Ustavnom sudu, gotovo da nema sudske instance koja nije koristila "sudjelovanje u Domovinskom ratu" kao jedan od razloga za umanjivanje kazne počiniteljima raznih prekršaja i najtežih kaznenih djela.
Već godinama svjedočimo koliko se braniteljski status obeščastio, a ovo je novo dno koje nisam mogla ni zamisliti – govori Bojana Guberac iz udruge B.a.b.e.
Malokad se, međutim, desilo da presuda drugog stupnja jasno naglasi da preinačuje kaznu s 14 na 11 godina za navedeno djelo zbog ratnog staža silovatelja. "Generalnu i specijalnu prevenciju moguće je postići i blažom kaznom i to onom od 11 godina zatvora. Naime, u obzir treba uzeti zapriječenu kaznu za kazneno djelo za koje se tereti optuženik, a to je kazna zatvora od tri do 15 godina te je u pravu optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne precijenio značaj otegotnih, a podcijenio značaj olakotnih okolnosti te propustio optuženiku cijeniti kao olakotnu okolnost činjenicu da je sudjelovao u Domovinskom ratu", piše u pravomoćnoj presudi Visokog kaznenog suda, koji je dakle višestrukom silovatelju djeteta odrezao tri godine kazne isključivo zato što je sudjelovao u Domovinskom ratu.
Predstavnica udruge B.a.b.e. Bojana Guberac kaže za početak Novostima da oni uvažavaju tzv. individualizaciju kazne i pravo suda da izriče kaznu. No kao zaposlenica udruge koja se bavi žrtvama nasilja ističe da se sve u njoj i njenim kolegicama žestoko protivi ovakvom shvaćanju braniteljskog statusa kao olakotne okolnosti "za ovo gnjusno kazneno djelo učinjeno djevojčici".
- Nažalost, već godinama svjedočimo koliko se braniteljski status obeščastio, a ovo je novo dno koje nisam mogla ni zamisliti - kaže Guberac, dodajući da to govori i u svjetlu činjenice da je sama dijete smrtno stradalog hrvatskog branitelja.
Bojana Guberac (Foto: Luka Stanzl/PIXSELL)
- Malo je reći da bih se sramila da je moj otac danas zlostavljač, a ne mogu ni zamisliti kako bih se osjećala da je mene otac, hrvatski branitelj, seksualno zlostavljao. I da ga onda tužim, a sud mu smanji kaznu jer se borio za ovu državu. Ovom presudom se šalje poruka da je manje monstruozno kada branitelj siluje djecu. To je nečuveno - jasna je Guberac.
Ne radi se pritom o jednom šokantnom primjeru. Novosti su, naime, došle do svježe informacije da Ministarstvo pravosuđa raspolaže saznanjima prema kojima je "sudjelovanje u Domovinskom ratu" najučestalija olakotna okolnost koju suci koriste u svim oblicima seksualnog zlostavljanja. U to je uključeno obiteljsko i rodno uvjetovano nasilje te zlostavljanje maloljetnika. Iako stručnjaci za kazneno pravo kažu kako se donošenje kazne kao odraz svake zabilježene olakotne okolnosti često ne može precizno mjeriti, činjenica jest da "sudjelovanje u Domovinskom ratu" statistički neminovno dovodi do blažih reperkusija za ovakva kaznena djela, najteža pored ubojstva i pokušaja ubojstva.
To je prestrašno. Izražavam apsolutno neslaganje da nešto što ste napravili prije 25 godina bude povezano kao olakotna okolnost za počinjenje takvih oblika nasilja – kaže Maja Mamula iz Ženske sobe
U lipnju ove godine Visoki kazneni sud potvrdio je sedmogodišnju kaznu zatvora čovjeku koji je u Rijeci cijelu noć silovao susjedu. "Pravilno je prvostupanjski sud olakotnim cijenio sudjelovanje optuženika u Domovinskom ratu, činjenicu odlikovanja i očinstvo troje djece", konstatirao je sud drugoga stupnja, premda su djeca punoljetna i unatoč činjenici da je u otegotnim okolnostima navedeno da je silovatelj osuđen za zapuštanje i zlostavljanje djeteta te nasilničko ponašanje u obitelji. Ista olakotna okolnost upisana je u presudu ugostitelju iz Zagreba koji je 2017. godine silovao zaposlenicu i prijetio smrću njenim prijateljima, a prije toga je već imao dvije presude za silovanje. Iste godine na Vrhovnom je sudu osuđen silovatelj kojemu je to bilo četvrto silovanje. Uz naramak otegotnih okolnosti – perfidnost, izostanak kajanja za prethodne delikte, ponavljanje silovanja nakon izlaska iz zatvora – u presudi je pronađeno mjesto i za jednu olakotnu: sudioništvo u Domovinskom ratu. Ista je okolnost pridana čovjeku koji je nanio 12 ubodnih rana svojoj susjedi, koja je ubrzo preminula.
Maja Mamula, psihologinja iz Ženske sobe, kaže da joj ovakve presude, kao ni presuda za silovatelja djeteta, nisu nikakvo iznenađenje ili novost.
- U čitavom nizu kaznenih djela vezanih uz seksualno nasilje u obitelji, protiv spolne slobode ili spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djece, imali smo priliku vidjeti da se to stavlja kao olakotna okolnost. To je prestrašno. Izražavam apsolutno neslaganje da nešto što ste napravili prije 25 godina bude povezano kao olakotna okolnost za počinjenje takvih oblika nasilja - kaže Mamula, koja kao dodatan problem navodi činjenicu da se za navedena kaznena djela, od zapriječenog raspona kazni, najčešće izriču kazne u donjoj trećini.
Maja Mamula (Foto: Željko Lukunić/PIXSELL)
- Problem je dakle što hrvatsko pravosuđe minimalizira kazne, u čemu vidim opasnost da zakonodavac šalje poruku da se ne radi o dovoljno ozbiljnim kaznenim djelima. Problem se povećava kad se uz to počnu dodavati razne olakotne okolnosti - kaže Mamula.
Rijetko primjerena kazna od 11 godina i šest mjeseci za silovanje i podvođenje izrečena je prije dvije godine na jednom hrvatskom sudu. No i tamo je kao jedinu olakotnu okolnost sud naveo "optuženikovo sudjelovanje u Domovinskom ratu, za što je i odlikovan". Zašto je ratni staž najpopularnija alatka za umanjenje kazni silovateljima i zlostavljačima djece među hrvatskim sucima? Suprotno uvjerenju dijela javnosti, Domovinskog rata nema u Kaznenom zakonu i na popisu olakotnih okolnosti. Kazneni zakon nalaže sucima da ocijene "sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti)", poput "prijašnjeg počiniteljevog života". Sudjelovanje u ratu na hrvatskoj strani postalo je postepeno od devedesetih uvriježeno kao pozitivan dio "počiniteljevog života".
Sutkinja Visokog kaznenog suda Lana Petö Kujundžić, koja se dobar dio karijere bavila upravo maloljetnim žrtvama seksualnog nasilja, kaže Novostima da je početkom dvijetisućitih prvi put primijetila Domovinski rat u sudskim spisima.
- Sudska praksa se razvijala tako da su suci prvoga stupnja koji nisu spomenuli sudjelovanje u Domovinskom ratu znali dobiti od drugog stupnja opasku da se to trebalo spomenuti. To se onda kasnije provlačilo kroz dio je li se to vrednovalo za ublaženje kazne i izvanredne pravne lijekove - kaže Petö Kujundžić, dodajući da se u žalbama optužene strane sudjelovanje u ratu počelo redovno navoditi, dok su sudovi drugog stupnja znali konstatirati da ste morali barem naznačiti ako je optuženi rekao da je bio u Domovinskom ratu.
Lana Petö Kujundžić (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
- Kao sutkinja prvog stupnja, nisam bila zagovornik navođenja tako skraćenih obrazloženja. Može se, na primjer, navesti da se netko u prijašnjem življenju ponašao pozitivno, poput zalaganja za nešto dobro, poput slobode jednog naroda, nečega što je pozitivno u društvu, stavljanja općeg ispred vlastitog dobra i tomu slično. Smatram, naime, da se okolnosti ne bi trebale tumačiti olako i po šabloni - veli Petö Kujundžić, koja ovdje priča o kaznenim djelima zlostavljanja maloljetnika.
Deset godina poslije praksa je uzela maha kada je riječ općenito o kaznenim djelima seksualnog nasilja. U knjizi "Seksualno nasilje: mitovi, stereotipi i pravni sustav", objavljenoj 2014. godine, autorica Ivana Radačić analizirala je presude na četiri najveća županijska suda u Hrvatskoj u razdoblju od 2008. do 2012. godine. I njeno je istraživanje pokazalo da je jedna od olakotnih okolnosti koje sudovi opetovano koriste sudjelovanje u Domovinskom ratu. "Nije jasno zašto bi i kako bi to trebalo biti relevantno, a ne tiče se ni jedne od zakonski navedenih okolnosti", navela je u svojoj analizi.
Ovakva praksa začeta je još u devedesetima. Prema informacijama do kojih su došle Novosti, trenutno se na Ustavnom sudu nalazi postupak u kojem se žrtva ratnog silovanja žali na prethodne presude u kojima nije okarakterizirana kao žrtva zločina iz mržnje. Okolnosti su takve da je riječ o Hrvatu i pripadniku HVO-a koji je silovao ženu srpske nacionalnosti. No Okružni sud u Požegi 1995. dosudio mu je tek pet godina zatvora te su na svim sudskim instancama seksualno zlostavljanje okarakterizirali kao izolirani incident koji se nije desio tijekom ratnih djelovanja. U žalbi na Ustavnom sudu navodi se da je riječ o klasičnom nasilju iz mržnje. Kao olakotnu okolnost požeški sud je 1995. godine naveo razlog da je, doslovno piše, počinitelj "dobar vojnik u redovima HVO i što do sada nije osuđivan". O dotad čistom dosjeu sud je, k tome, morao povjerovati silovatelju, jer "evidencija o tome ne postoji". Oslobođen je i plaćanja sudskih troškova, na temelju činjenice da nema imovine i valjda zato što je "dobar vojnik". Dvadeset i pet godina nakon toga, njegova žrtva i dalje je prisiljena tražiti pravdu na hrvatskim sudovima.
Počelo je, dakle, s ratom i ne samo s ratnim silovateljima. Administracija Franje Tuđmana odlučila je 1994. provesti omasovljena pomilovanja sudionika Domovinskog rata, i to povodom proslave državnih praznika i drugih "značajnijih datuma i događaja za hrvatski narod". Tako su, kao što su Novosti već pisale, iz zatvora puštene na stotine silovatelja, razbojnika i ubojica. Simptomatičan slučaj jest onaj višestruko pomilovanog Ivana Mihalića, koji je pobio sedam zarobljenika. Na poticaj tadašnjeg kardinala Franje Kuharića pomilovan je, i to u više navrata. U prva dva pomilovanja posebice je "cijenjeno Mihalićevo sudjelovanje u Domovinskom ratu te činjenica da je bio ranjen kao pripadnik HV-a".
Tako je sudjelovanje u Domovinskom ratu postalo povod za poništavanje presuda. U onima koje nisu poništene ubrzo je ratni put populariziran kao olakotna okolnost za njihovo smanjenje. Najprije su na red došli ratni zločinci. Praksa je uvedena u sve poznatije slučajeve hrvatskih ratnih zločina, od zlostavljača i ubojica u Lori do masakra u Paulin Dvoru i Pakračkoj Poljani te za masovne likvidacije srpskih civila u Gospiću, za što je Mirku Norcu i Tihomiru Oreškoviću Vrhovni sud potvrdio konstatacije nižeg suda prema kojima je "posebno olakotnom okolnošću cijenjen njihov doprinos u Domovinskom ratu", i da je u slučaju Norca "upravo njegova hrabrost i odlučnost bila ta koja je motivirala i druge".
Praksa je bila toliko proširena da je OSCE u svom izvješću iz 2005. godine o suđenjima za zločine na hrvatskim sudovima posebno naglasio štetnost te olakotne okolnosti. "Stalna uporaba sudjelovanja u Domovinskom ratu kao olakotne okolnosti kako bi se smanjila kazna pripadnicima hrvatskih oružanih snaga osuđenih za ratne zločine i dalje je jedno od zabrinjavajućih pitanja. Haški tribunal ne primjenjuje ovakav oblik olakotnog čimbenika a po mišljenju Misije, služenje vojske nije primjeren osuđujući čimbenik." Analiza Documente iz 2014. godine je pokazala da je u 30 posto svih proučavanih predmeta nekoliko olakotnih okolnosti dovelo do ublažavanja kazne ispod zakonskog minimuma. Sudioništvo u Domovinskom ratu i višestruka odlikovanost spadaju među takve. "Smatramo problematičnim da se pripadnicima hrvatskih snaga sudioništvo u Domovinskom ratu per se i nespecificirani doprinos u obrani domovine cijenio kao olakotna okolnost", stoji u zaključku analize, u kojoj se dodaje da sudovi "nisu uzimali u obzir konkretan doprinos nekog okrivljenika zaštiti pojedinog zaštićenog dobra koje je kao pripadnik hrvatskih postrojbi u ratu mogao ostvariti (primjerice spasivši ili zaštitivši civile u napadu itd.). No hrvatsko pravosuđe, i to njegove najviše instance, nastavile su koristiti ovu olakotnu okolnost za relativiziranje teških zločina.
Domovinski rat nije samo prisutan u presudama za ratne zločine i seksualno nasilje. U jednom istraživanju praksi drugostupanjskog Županijskog suda u Osijeku od 1992. do 2002. godine, kod 150 osuđenih osoba sudjelovanje u Domovinskom ratu nalazi se među četiri najčešće olakotne okolnosti u svim presudama za kaznena djela teške tjelesne ozljede, krađe, teške krađe, prijevare, razbojništva, izazivanja prometne nesreće, zlouporabe opojnih droga i bludnih radnji. U drugoj analizi 222 presude Vrhovnog suda za isto razdoblje, sudjelovanje u Domovinskom ratu bila je također četvrta po brojnosti olakotna okolnost u izricanju kazni za ubojstva, razbojništva i teška djela protiv sigurnosti javnog prometa. U trećem znanstvenom radu na Policijskoj školi utvrđeno je da se ista olakotna okolnost nalazi i u obiteljskim ubojstvima. Slučaj Ive Sanadera pokazao je da je "sudjelovanje u Domovinskom ratu" olakotna okolnost i u presudama za ratno profiterstvo. Korupcija javnih službenika također je nešto na što suci omekšavaju kazne ako su počinitelji bili u ratu. Vrhovni sud je prošle godine preinačio kazne bivšem načelniku općine Sibinj Ivici Batiniću i članu općinskog poglavarstva Ivanu Miškoviću te umirovljenom generalu Mladenu Kruljcu. Mijenjajući kaznu zatvora na uvjetnu osudu, sud je za Kruljca rekao da je niži sud osim sudjelovanja u Domovinskom ratu trebao spomenuti i njegovo ranjavanje.
Prošle godine Vrhovni je sud preinačio kaznu načelniku općine Karlobag Ivanu Tomljenoviću koji je osuđen na jednu godinu zbog pogodovanja svojoj supruzi, uz spominjanje da se radi o odlikovanom sudioniku Domovinskog rata. I ustaški pozdrav "Za dom spremni" prošao je sličnu inicijaciju. Zahvaljujući politici, nižim sudovima i na koncu Visokom prekršajnom sudu, kao olakotna okolnost za djelomično oslobođenje od zabrane uzeto mu je izvođenje u Domovinskom ratu.
