U srpnju 2020. godine Vrhovni sud je smanjio kaznu zatvora šezdesetdvogodišnjem voditelju crkvenog zbora koji je na razne načine seksualno iskorištavao dijete mlađe od 15 godina. Jedinstvenu kaznu u trajanju od 15 godina, koju je izrekao Županijski sud u Osijeku, vijeće za mladež Vrhovnog suda spustilo je na ukupno devet godina. Šest godina manje zlostavljač djeteta dobio je iz nekoliko razloga. Jedan od njih je zato što sud u Osijeku, prema mišljenju vrhovnih sudaca, nije uzeo u obzir da je sudjelovao u Domovinskom ratu i da je primio Spomenicu. "Unatoč izražene upornosti i povećane kriminalne volje pri učinu kaznenih djela, što je osnovano sud prvog stupnja cijenio otegotnim i zbog čega nema mjesta primjeni odredaba o ublažavanju kazne, osnovano optuženik ukazuje na nedovoljno vrednovanje niza olakotnih okolnosti, neosuđivanost, sudjelovanje u Domovinskom ratu za što je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, te osobito narušeno zdravlje zbog moždanog udara i dijabetesa", piše u obrazloženju Vrhovnog suda.
Navedena priča pokazuje da recentna presuda Županijskog suda u Zagrebu, kojom je na samo dvije i pol godine zatvora osuđen zlostavljač pokćerke, pod obrazloženjem da se borio u Domovinskom ratu, ne predstavlja eksces u hrvatskom pravosuđu. Prije dvije godine objavili smo analizu iz koje je vidljivo da ratni staž spada među najčešće okolnosti koje se, kao po špranci, koriste za umanjivanje kazni počiniteljima teških tjelesnih ozljeda, teških krađa, prijevara, razbojništva, izazivanja prometnih nesreća... Pokazali smo kako suci nerijetko umanjuju zatvorske godine i hrvatskim ratnim zločincima zato što su sudjelovali u ratu. No prema neslužbenim podacima do kojih smo došli, braniteljski status je statistički na prvom mjestu olakotnih okolnosti za skraćivanje zatvora seksualnim zlostavljačima čije su žrtve žene i djevojčice.
U rijetkim slučajevima sudovi višeg stupnja znaju ispravljati kolege zbog naglašavanja braniteljskog statusa silovatelja kao vrline i umanjivanja užasa koje su počinili nakon rata
Praksa je začeta gotovo u prvim danima ratnog sukoba. Koncem 1991. godine, u ranim jutarnjim satima, aktivni hrvatski vojnik T. Z. u Zagrebu je jednoj ženi pokazao iskaznicu Zbora narodne garde i lažno se predstavio kao policajac. Naredio joj je da uđe u automobil. Tijekom vožnje govorio joj je da zna za njenu srpsku nacionalnost, da je dulje vrijeme prate i da će je odvesti u jedan kazneno-popravni dom gdje će se nad njom "izredati" više osoba. Sve će to napraviti ako se odmah ne svuče. Kad je odbila, počeo ju je udarati šakama i prijetiti joj klanjem. Uz opetovana višesatna poniženja, na kraju ju je prisilio na oralni seks. Županijski sud u Zagrebu osudio ga je na pet godina zatvora. No 1994. Vrhovni sud kaznu je smanjio na tri godine. "Nije sporno da je optuženik nakon dvije nasilne obljube nad oštećenicom od nje zatražio da stavi u usta njegov spolni organ, tako što je uhvatio njezinu glavu i povukao je prema sebi odnosno svom spolnom organu. Međutim, to je bilo u toku vožnje te je optuženik bio za volanom i upravljao vozilom. Ta okolnost omogućavala je oštećenici da pruži adekvatan otpor i da u tim okolnostima ne udovolji zahtjevu optuženika. Radi se o jednom načinu zadovoljenja spolne pohote, koji u rečenim okolnostima prema ocjeni ovoga suda nema značenje naročitog poniženja u smislu čl. 79. st. 2. KZRH", piše u toj presudi. Suci Vrhovnog suda konstatirali su tako da tijekom otmice, prijetnji ubojstvom i masovnim silovanjem te za vrijeme zlostavljanja žrtva nije pružila – a mogla je! – dovoljan fizički otpor i da sve što joj se dogodilo "nema značenje naročitog poniženja". Sve je to Vrhovni sud zaključio potpuno svjestan da je počinitelj već osuđen zbog istog kaznenih djela. Potom je u priču uveden Domovinski rat, koji se i u trenutku odluke Vrhovnog suda još odvijao. Našao se na listi krunskih opravdanja za smanjenje kazne.
U svemu je suučesništvo imala druga strana, Državno odvjetništvo, koje bi po definiciji trebalo braniti interese žrtve i svom silinom proganjati okrivljenike. U postupku žalbe na prvostupanjsku presudu državni odvjetnik predložio je Vrhovnom sudu da uvaži prigovor obrane da je "trebalo kao olakotno optuženiku vrednovati njegovo sudjelovanje u Domovinskom ratu". Uz DORH, obol je dala i Hrvatska vojska. Prema dokumentaciji, Glavni stožer Ministarstva obrane Zbornog područja Zagreb poslao je sudu "izrazito pozitivnu karakteristiku prema kojoj je optuženik na samoj crti bojišnice bio angažiran u najtežim uvjetima, te je sve obveze koje je od njega zahtijevala HV izvršavao pravilno i korektno u potpunosti svjestan svojih postupaka". Osim besprijekornog ratovanja, Vrhovni sud je kao olakotnu okolnost uzeo i to što je bio pijan. To je, po mišljenju sudaca, "vjerojatno imalo utjecaja na samokontrolu njegova ponašanja".
Silovanja s prizvukom i motivom etničke mržnje, praćena istom olakotnom okolnošću, odvijala su se diljem Hrvatske. U kuću koja se nalazi na području Ličko-senjske županije početkom lipnja 1994. banuo je I. L. s puškom u ruci. "Što čuvaš srpsku kuću?" pitao je vlasnicu. Pokušala je pozvati susjede, ali on joj je zaprijetio oružjem. "Počela je vrištati, a optuženi joj je lupao glavom o zid i trgao robu s nje. Ona se otimala i u tom guranju opalio je puškom u pod", piše u sudskoj dokumentaciji. U sljedećih šest sati tukao ju je i silovao dva puta. Oko četiri ujutro uspjela je pobjeći i iz susjedove kuće pozvati policiju. Silovatelj je pobjegao. Nakon devet godina, sredinom 2003., na Županijskom sudu u Gospiću osuđen je na dvije godine zatvora. Dosuđena mu je minorna kazna premda je prije toga bio osuđen zbog silovanja druge žene. Osim što je otac petero maloljetne djece "o kojima mora skrbiti" i što su mu u ratu neprijatelji spalili imovinu, presudna olakotna okolnost višestrukom silovatelju bila je činjenica "da je dragovoljac Domovinskog rata od 1991. godine, pa sve do demobilizacije 10.04.1994. godine".
U naredne tri dekade hrvatske neovisnosti, sve do danas, u stotinama presuda za silovanje, pedofiliju i svaki drugi oblik seksualnog zlostavljanja našao se i Domovinski rat. Od srpnja do rujna 2017. godine muškarac D. M. tri je puta spolno zlostavljao djevojčicu mlađu od 15 godina. Sudac za mladež Općinskog suda u Osijeku dosudio mu je u travnju ove godine po osam mjeseci za svako od tri djela spolne zlouporabe djeteta i potom jedinstvenu kaznu od 11 mjeseci zatvora. No onda je u istoj presudi preinačio zatvorsku kaznu u rad za opće dobro. Prije presude obrana je navela da je izrazio kajanje, uz posebnu napomenu da je "dragovoljac Domovinskog rata, sudjelovao je u obrani RH na prvoj liniji ratišta prilikom obrane grada Osijeka i Paulin Dvora, bio je pripadnik 107. brigade iz Valpova, sudjelovao je i u akciji oslobađanja Baranje u travnju 1992. te ima status vojnog invalida". Dosuđujući rad za opće dobro zlostavljaču djeteta, sudac je potvrdio da je cijenio njegov ratni put. I zaključio da će se "svrha kažnjavanja ostvariti izražavanjem društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela" te da će navedeni pravorijek doprinijeti javnom "jačanju svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja uz omogućavanje okrivljeniku da se ponovno uključi u društvo".
U rijetkim slučajevima sudovi višeg stupnja znaju ispravljati kolege zbog naglašavanja braniteljskog statusa silovatelja kao vrline i umanjivanja užasa koje su počinili nakon rata. Županijski sud u Zagrebu osudio je u listopadu 2017. na četiri godine i 10 mjeseci muškarca R. S. zbog više kaznenih djela silovanja, prijetnji oružjem i protupravnim oduzimanjem slobode. Godinu poslije Vrhovni sud povećao je kaznu na ukupno šest godina. Županijski sud, čija je kazna tako povećana, u obzir je uzeo kajanje, smanjenu ubrojivost i, dakako, sudioništvo u Domovinskom ratu, uz status 60-postotnog invalida i odlikovanje Spomenicom. Po mišljenju suda koji je povećao kaznu, podcijenili su otegotne okolnosti prema kojima je od 2002. do 2012. "osuđivan ukupno sedam puta pa i za istovrsna kaznena djela (dvaput za kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode i dvaput za kazneno djelo silovanja)".
Mnogo češće drugostupanjske presude potvrđuju ili smanjuju počiniteljima boravak u zatvoru zbog rata. Prije dvije godine Visoki kazneni sud je s 14 na 11 godina smanjio kaznu pedofilu i silovatelju pod obrazloženjem da je "prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne precijenio značaj otegotnih, a podcijenio značaj olakotnih okolnosti te propustio optuženiku cijeniti kao olakotnu okolnost činjenicu da je sudjelovao u Domovinskom ratu". Nakon rata hrvatski branitelji dobili su razne beneficije. Ispostavlja se da je jedna od njih i popust na silovanje.
