Nakon Šibenika i Knina, promocija knjige "Život u limbu - knjiga ožiljaka" Slavena Raškovića i Igora Čoke, praćena izložbom fotografija Knina nastalih posljednjih godina, održana je 17. maja i u Novinarskom domu u Zagrebu.

Ova knjiga je jedna od najbitnijih djela izdanih 2020. i ne može biti precijenjena, rekao je moderator novinar Novosti Jerko Bakotin koji je s autorima govorio o knjizi pred punom dvoranom u uvjetima protuepidemijskih mjera.

Knjigu smo napisali smo kako bismo naglasili odgovornost svih nas, odnosno cijele društvene zajednice koja je dopustila ono što se dešavalo 90-ih, s naglaskom da je odgovornost zajednička, ali krivnja individualna, naglasili su Rašković i Čoko, ističući da je knjiga napisana kako bi mlade generacije bile rasterećene odgovornosti za ono što se desilo prije njih.

Suočavanje s prošlošću primijenili smo na Knin gdje smo Igor i ja preživjeli rat, rekao je Rašković.

- U Kninu se ljudi masovno skupe za obilježavanje godišnjice "Oluje", a tada nitko ne razmišlja kako ljudi danas tamo žive. "Oluja" je epilog ružnih stvari koje su se dešavale ranije i ona je u Hrvatskoj objava pobjede, a u Srbiji narativ o stradanju - rekao je Rašković, a Čoko dodao da se s Kninom može identificirati svaki grad u kojem je došlo do raspada zajednice, s tim da je Knin, kao mali grad, uz podršku Beograda šamarao državu.

- Srbi u Hrvatskoj su bili nespremni i izmanipulirani od strane Beograda, a kad su morali otići u Srbiju samogetoizirali su se u prigradskom naseljima oko Beograda. Oni su bili i taoci države Srbije u kojoj su dugo imali izbjeglički status i nisu mogli dobiti državljanstvo koje im je s druge strane Hrvatske omogućila - naglasio je Čoko.

Nakon skupa smo razgovarali s autorima.

- Ova knjiga nastala je kao pokušaj da po prvi put stavimo na jedno mjesto ono što su Knin i Kninjani doživjeli u ratu, bez obzira na kojoj strani bili i bez obzira na nacionalnu pripadnost. Kultura sjećanja, na žalost, kod nas funkcionira tako da svatko komemorira samo svoje žrtve. Knjiga pokazuje i kako je jedna društvena zajednica stradala i kako je doživjela traume tokom 90-ih - rekao je Rašković.

- Knin je specifičan po simbolici koju ima i u Hrvatskoj i Srbiji. U Hrvatskoj je rat počeo balvan revolucijom oko Knina i završio "Olujom" s ulaskom u Knin, ako ne uzmemo u obzir mirnu reintegraciju. Danas Knin u Hrvatskoj simbolizira pobjedu, a u Srbiji najveće žrtve srpskog naroda. Pokušali smo simboličke stvari ispražnjene od pravog sadržaja staviti po strani i predočiti kako su ljudi živjeli, ne samo Kninjani, nego i Hrvatima iz BiH i Srbije koji su došli živjeti u Knin i donijeli sa sobom svoje traume. Zato smo spojem fotografija i tekstova pokušali prikazati ožiljke koje grad nosi. Ljudi koji u Kninu žive ih nisu svjesni, ali ožiljci su tu. Naša ideja je da Knin bude studija slučaja (case study) u kojoj se prikazuje neki novi put i način kulture sjećanja. Zato bi htjeli bi da i drugi aktivisti iz raznih gradova, koji su doživjeli stvari kao Knin, stvore nešto slično i iskorače prema budućnosti, skidajući teret koji takve zajednice nose – objasnio je Rašković.

Da Knin simbolizira početak i kraj rata, ističe i Igor Čoko.

- Imali smo u vidu značaj Knina za noviju historiju. Knin je kao mali grad u provinciji, u sjevernoj Dalmaciji, gurnut u centar pažnje kao ulica koja zajebava čitav svijet da bi kasnije došao do grada u kojem se gubi svaka nada. "Oluja" nije uzrok, ona je posljedica; moralo je da se desi nešto što je dovelo do "Oluje" kao finalnog čina. A obje strane percipiraju svoju verziju historijskog gledanja na stvari - rekao je Čoko.

- Nastojali smo trezveno sagledati "timeline" dešavanja i prikazati ih u knjizi. Htjeli smo ispričati neposrednu, direktnu i autentičnu istinu, jer ne možemo da žmirimo pred stvarima koje su se desile ili da ignorišemno jedan kontekst zarad drugog. Sukob je prvo doveo do odlaska Hrvata iz Knina, a potom do "Oluje" nakon koje su stradavali civili koji su odlučili da ostanu na svom ognjištu. Rušenje spomenika oslobodiocima Knina 1944., na brdu Spas značilo je epilog mržnje prema antifašizmu. U toj ostrašćenosti nije se vodilo računa o kontekstu gdje je poginulo najviše partizana Hrvata. Dakle, Hrvati su sami srušili svoje - kazao je Čoko, podsjetivši na grafite koji su raspirivali mržnju ili do žigosanja kuća etničkim predznakom kad je krenula invazija doseljavanja na ispražnjen teritorij radi preuzimanja imovine Kninjana koji su morali da odu.

Čoko je pohvalio poteze potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića i Tome Medveda koji su bili na svečanosti u Kninu, odnosno na komemoraciji srpskim žrtvama u Gruborima.

- Milošević zastupa Srbe u Hrvatskoj čiji je centar Zagreb. Oni ne gledaju u Beograd. Oni koji su gledali u Beograd, tamo su i završili. Kamoli sreće da su svi Srbi iz Hrvatske gledali u Zagreb i da nije došlo do manipulisanja Srba koji su na kraju završili u Srbiji. Činjenica da je Srbin potpredsjednik Vlade je užasno velika stvar za Srbe u Hrvatskoj, jer imaju predstavnika na najvišem nivou. Bitno je da je komemoraciji prisustvovala i druga strana koja je počinila zločine, jer se u "Oluji" u Kninu ostali tragovi krvi. Potrebno je da ljudi što više rade na izgradnji kulture sjećanja i raščišćavanja sa samim sobom, prenoseći tako poruku na generacije koje dolaze - podvukao je Čoko.

Knjigu je izdala njemačka organizacija ForumZFD, predstavništvo Beograd, u suradnji sa partnerskom organizacijom GRAIN iz Beograda.