Najistaknutiji naslov nedavno održanog 19. izdanja međunarodnog festivala eksperimentalnog filma 25 FPS bio je "Mast-del" iransko-britanske autorice Maryam Tafakory. Riječ je o 36-godišnjoj umjetnici koja djeluje u audiovizualnim medijima, filmovi su joj prikazivani na prestižnim festivalima u Locarnu, Rotterdamu, Amsterdamu (IDFA) i Chicagu, a "Mast-del" je stigao i do Cannesa, gdje je bio nominiran za Queer Palmu. Na zagrebačkom festivalu dobio je dvije nagrade – jedan od triju ravnopravnih Grand Prixova velikog žirija te nagradu žirija kritike.
Dva od tri glavna obilježja radova Maryam Tafakory feministički su pristup (tematizira žensko iskustvo) i interes za specifičnosti kinematografije postrevolucionarnog Irana (stoga je sklona arhivskom istraživanju i found footageu). Treće bitno obilježje korištenje je pisanog teksta – umjesto u eksperimentalnom filmu zadnjih godina silno popularnog, obično poetičnog voiceovera – u korelaciji, odnosno kontrapunktu sa slikom. Osobine su to i 17-minutnog "Mast-dela"; na pozadini prizora u negativu, dominantno toniranih, najčešće plavom bojom, ispisuju se rečenice što pripovijedaju sugerirano dokumentarnu priču o policijskom nasilju prema djevojci i mladiću koji su se upoznali preko interneta i odlučili se sastati uživo, s potencijalno ljubavnim namjerama.
Prije nego što su u parku postali metom ćudoredne policije, otišli su, na djevojčin prijedlog, u kino, pogledati film koji je ona gledala već 11 puta (djevojka je, po svemu sudeći, sinefilka, poput autorice). Pripovijedanje se odvija iz djevojčine perspektive i izravno je upućeno njezinoj sadašnjoj ljubavnici u trenucima erotske intimnosti, potaknuto vjetrom i snijegom te noći kada su zajedno. Naime, vremenski su to uvjeti koji pripovjedačicu asociraju na zbivanja iz prošlosti kada je, zajedno s mladićem kojeg je prvi put uživo vidjela, postala žrtvom religijsko-političke represije.
Zanimljivo je kako tekst priča priču stvarajući atmosferu igranog (ili dokumentarnog) filma, dok slikovni sloj ostaje u "čistoj" sferi poetskog, sastavljen od originalno snimljenih i arhivskih prizora. Pritom se neke slike (obnažena djevojka, suptilna erotska interakcija spajanjem djevojačkih ruku) podudaraju s tekstom, ali većinom je na djelu diskrepancija slike i teksta u svrhu isticanja nemogućnosti slikovnog prikazivanja određenih motiva unutar iranske kinematografije opterećene cenzurom, osobito cenzurom tijela u (erotskoj) interakciji, kako sama autorica objašnjava u popratnom tekstu. "Mast-del" solidno je ostvarenje koje bi ostavilo još bolji dojam da je generalni izbor vizuala bio dojmljiviji.
Drugi film koji zaslužuje posebno isticanje je "Pravilo br. 5: Pomno pratite svog čovjeka", redateljski debi Mire Manojlovića, relativno dobro znanog montažera ("Blokada" i "Kratki izlet" Igora Bezinovića) te skladatelja ("Stric" Andrije Mardešića i Davida Kapca). Riječ je o found footageu iz srednjemetražnog nijemog klasika "Sherlock Jr." Bustera Keatona – sceni na krovu vlaka u pokretu i naposljetku ispod cisterne i crijeva za ulijevanje vode u rashladni uređaj parne lokomotive, u kojoj se montažno povezuju i suprotstavljaju prizori u izvornom filmu, snimljeni u jednom kadru.
Ta naknadna, varijantno repetitivna montaža također (nekom vrstom lepezastog mreškanja) "korigirane" slike izvedena je vrlo efektno, kako korištenjem različitih planova, tako i novoskladane muzike. Iz dvaju, naposljetku triju prizora originalnog Keatonova kadra-scene stvorena je vrlo dinamična montažna struktura sjajnog ritma, postupkom koji nije nov, ali je njegova izvedba impresivna. Film su organizatori festivala, potpuno zasluženo, nagradili nagradom Green DCP za najbolji hrvatski rad.
