Izložbu u Francuskom paviljonu u Zagrebu, pod biblijskim naslovom ‘Ako tebe zaboravim… – Holokaust u Hrvatskoj 1941. – 1945. Zadnje odredište Auschwitz’ organizirao je Hrvatski povijesni muzej, suorganizator mu je Hrvatski državni arhiv, dok je partner Studentski centar. Inicijativa je potekla iz Ministarstva kulture, a i Vlada je neka vrsta pokrovitelja.
U procjeni njezinog postava možemo upotrijebiti dva kriterija. Po onom najgrubljem, koji govori o stanju revizionizma danas i u nas, ova izložba prolazi na testu. Sve je u njoj korektno pobrojano: zločinačka priroda NDH, rasni zakoni i pogrom, prvenstveno nad Židovima. Naime, iako se navode i druge žrtve koncentracijskih logora, a to su Romi i antifašisti, pa i Srbi kada se spominje njihov progon u NDH, ova je izložba centrirana oko ‘židovskog pitanja’. Najviše eksponata ispovjedi su, u riječi i slikama, konkretnih ljudi, u stilu individualiziranja žrtava progona. Neke žrtve su javno poznate osobe (Lea Deutsch i Branko Lustig), druge manje, pa iako se u tekstu kataloga korektno navodi kako su žrtve među Židovima poticale iz svih klasa, izložba favorizira one ugledne. A to je shvaćeno kao pripadnike viših klasa, razne poduzetnike ili poznate javne ljude slobodnih zanimanja.
Tako smo došli do drugog, strožeg kriterija, po kojemu ova izložba jest korektna, ali je ujedno i konzervativna jer Židove predstavlja na identitetski način: kao pripadnike etničke zajednice određene vjerom, jezikom i pismom – prva vitrina zato pokazuje svete spise, dijelove sinagoga i sl. Svejedno, autorici koncepcije izložbe, a to je Nataša Mataušić iz Hrvatskog povijesnog muzeja, te autoricama izložbe i tekstova, a to je uz Mataušić i Rajka Bućin iz Hrvatskog državnog arhiva, treba priznati da su, uz ograničenja od kojih smo neka naveli, dobro napravile svoj posao. Nisu zaobiđeni ni antifašisti, i to pod poetskim nazivom ‘Sjaj u tami’. Tu je video s partizankom Tonkom Petričević koja je nakon zarobljavanja 1944. preživjela logore u Hrvatskoj i Njemačkoj, na kraju i Auschwitz.
Natuknica ‘Istinita legenda o hrabrosti žena partizanki’ sadrži i ovu crticu: ‘…Kada su stigle u logor (zarobljene partizanke u Auschwitz), sve su bez ikakvog prethodnog dogovora odbile skinuti vojne odore, kao i rezanje kose, tražeći da se prema njima odnose kao prema ratnim vojnim zarobljenicama. S ciljem da obrane svoj dignitet nisu se susprezale upotrijebiti i silu. Ošamarile su jednu od njemačkih nadzornica, a drugu gurnule tako da je odletjela kroz zatvoren prozor… Većina ovih hrabrih žena nije preživjela.’
Na izložbi ima i artefakata, poput oznaka, logorskih trokuta sa slovom ‘J’ (Juden), poznatih prugastih odora logoraša, ali i jedna zastava trobojnica s petokrakom, na kojoj još piše ‘C-te Internationale’, što je bio znak identifikacije bivših logoraša, članova Internacionalnog komiteta interniraca u logoru Mauthausen. Oznaku je nosio budući sportski novinar Hrvoje Macanović.
Dakle, i Ministarstvo kulture i Vlada kao pokrovitelj mogu, kada hoće, naručiti izložbu s petokrakom, dok ih ona u drugom trenutku i kontekstu navodno smeta. Sada dolazimo do političkog zaključka. Očito je vlasti trebala jedna korektna izložba, a jedan od stručnih suradnika na njoj je i Ivo Goldstein, da pokuša odobrovoljiti židovsku zajednicu u Hrvatskoj pred izbore u HDZ-u i sramotne odvojene mimohode ‘manjinaca’ i Vlade u Jasenovcu, a što ne ostaje i bez međunarodnog odjeka. Hoće li vlast u svojoj nakani, logikom da jednom rukom daje a drugom uzima, i uspjeti, ostaje da vidimo.
